(Ne)pravda na sudovima

Piše: Amra Varatanović

Kantonalni sud u Sarajevu izrekao je osuđujuću presudu od 14,5 godina zatvora za Sanjina Sefića koji je prouzrokovao smrt dvije studentice Selme Agić i Edite Malkoč u oktobru 2016. godine i pobjegao sa lica mjesta, dok su njegovi pomagači među kojima i sestra Sara oslobođeni optužbi. Objašnjenje predsjedavajućeg Sudskog vijeća Igora Todorovića bilo je da Tužilaštvo KS nije predočilo valjane dokaze da su optuženi počinili krivična djela koja su im se stavljala na teret.

Porodice Agić i Malkoč šokirane, ponižene i razočarane u pravosudni sistem. Poručili su da pravde, ako su se imalo nadali, više nema. Pitaju se da li jedan život vrijedi sedam godina zatvora. Šta je Sud cijenio?

Pitanja su brojna, a odgovora za sada nema. Iz Tužilaštva KS poručuju da su „zabrinuti presudom Kantonalnog suda te da će uputiti žalbu“. I ostalo je samo na tome. Od glavne tužiteljice Dalide Burzić ni traga ni glasa. 

Advokatica porodica Agić i Malkoč Adela Duraković kazala je nakon presude da je Sud istakao da „Tužilaštvo KS nije na pravi način okvalifikovalo krivično djelo već je stavilo blažu kvalifikaciju“. Pitanje je ko je vršio kontrolu optužnice koja je podignuta u ovom slučaju. Teorijski to je prvo trebala učiniti glavna tužiteljica Dalida Burzić, a onda i Federalno tužilaštvo. I na samoj završnici slučaja Tužilaštvo je napravilo propust jer nije bilo spremno za završnu riječ. Brojni advokati navode da je slučaj bio jasan od samog početka, ali zašto je sve otišlo u krivom smjeru neko će morati odgovoriti.

Sud je cijenio nalaz vještaka odbrane, a odbacio vještaka Tužilaštva KS Ševala Kovačevića. Njegov nalaz u potpunosti je odbačen i u slučaju Dženan Memić koji je ocijenjen kao „paušalan, nedorečen, nestručan i neprihvatljiv“. Može li više takav vještak biti kredibilan za Tužilaštvo KS i za sud? 

Advokatica Duraković navodi da pravda nije zadovoljena naročito u dijelu oslobađajuće presude pomagačima i pored svih prezentovanih dokaza.

Žalba Vrhovnom sudu FBiH može imati dva scenarija. Jedan je da Vrhovni sud FBiH preinači presudu, a drugi je da vrati sve na početak Kantonalnom sudu.

Dva mlada života su izgubljena, nikakva kazna ne bi ih vratila. Ali pitanje je kakvu pravdu možemo očekivati kada se izriču ovakve presude?

Godinama unazad slušamo o reformi pravosuđa, o potrebi boljeg položaja žrtve, nezavisnom pravosuđu, a situacija sve lošija. Ako mediji izvještavaju o slučajevima, onda je pravosuđe pod pritiskom, a ako ne izvještavaju u dovoljnoj mjeri, onda ostaju skriveni brojni propusti.

Ne zna se u kojem su momentu mediji preuzeli ulogu kontrolora nad pravosuđem umjesto Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.