'Poslovanje Aluminija bez kontrole krivo za dug od 350 miliona KM'

Mostarski Aluminij ima tri pogona: Anode, Elektrolizu i Ljevaonicu. U Elektrolizi ima kapacitet proizvesti 130.000 tona primarnoga metala godišnje. Pošto elektrolitičke ćelije pokreće isključivo el. energija, taj pogon potroši do 20 posto ukupne potrošnje el. energije u čitavoj BiH. Federacija je vlasnik 44 posto kapitala, isto toliko imaju mali dioničari, a 12 posto posjeduje država Hrvatska.

Ključni problem Aluminija Mostara je potpuno netransparentno poslovanje.

Prema podacima dostupnim na stranici Ureda za reviziju FBiH, ova institucija do sada nije ušla u Aluminij Mostar. Sve što se može saznati o poslovanju Aluminija nalazi se u dijelovima revizije rada Elektroprivrede HZHB, koja je najveća žrtva lošeg i polutajnog poslovanja aluminijskog kombinata.

Više od dvije trećine ukupnih dugovanja Aluminija čini dug za električnu energiju prema Elektroprivredi HZHB od 184 miliona KM. Tu je i novi dug od 23,9 miliona KM, što je ukupno 208 miliona KM. Od tog duga 138.283.199 KM potraživanja je starije je od godinu dana i ova potraživanja su utužena i 47.114.552 KM potraživanja za koja je zaključen Sporazum o obročnom plaćanju, što će biti zaključno sa decembrom 2019. godine). Ukupan gubitak Aluminija u međuvremenu se popeo na 350 miliona maraka.

Od neovisnog finansijskog revizora zatražena je analiza ovih dugovanja, kao i prijedlog njegova zatvaranja i taj je dokument dostavljen Elektroprivredi HZHB. Ta analiza je pokazala da Aluminij ne može otplatiti svoj dug iz tekućeg poslovanja.

Ključno je pitanje kako je moguće da se od države traži pomoć i budžetski novac a da prije toga ni Ured za reviziju Federacije BiH nije ušao i firmu i tamo napravio kontrolu i analizu rada. Samo u jednom slučaju Finansijska policija Federacije je ušla u Aluminij 2013. i 2014. godine. Bila je to prva kontrola države nakon 17 godina od pokretanja nove proizvodnje, ali je nakon izvjesnog vremena Finansijska policija gotovo izbačena iz Aluminija.

Kratko nakon te kontrole, tadašnji premijer Vlade Federacije Nermin Nikšić je za jednu lokalnu televiziju rekao da ga je izvještaj Finansijske policije FBiH iz Aluminija zaledio zbog strašnih dubioza i ogromnih dugova.

U aprilu 2015. godine javnost je saznala za povjerljivi izvještaj o analizi poslovanja Aluminija koji je ova kompanija naručila od jedne revizorske kuće. Ukupan dug Aluminija 31. decembra 2014. godine iznosio je nevjerojatnih 213,8 milijuna maraka, što je uključivalo 120,8 milijuna KM duga prema Elektroprivredi HZHB i 67,3 milijuna KM duga prema kreditnim institucijama.

Vanjski revizori su 2014. godine tadašnju upravu Aluminija upozorili da u 2015. godini dospijeva dodatnih 111 milijuna KM duga, te da je poslovanje Aluminija neefikasno i neprofitabilno, odnosno da je kompanija prezadužena i da nije u mogućnosti vraćati dospjele financijske obaveze. U tom izvještaju stoji da Aluminij u 2013. i 2014. godini iz prodajnih cijena aluminija nije uspijevao pokriti ni proizvodne troškove. Takvo poslovanje dovelo je do gubitka u te dvije godine od 123 miliona KM.

Već tada se moglo nešto riješiti i spriječiti kataklizma. U međuvremenu je Vladi Federacije u čudnim okolnostima prije pet godina vraćeno 44 posto dionica Aluminija.

Apsurd je da federalni revizori nisu mogli ući u firmu u kojoj je Federacija vlasnik gotovo polovine dionica. Vjerovatno su se iznenada otvorile nove kombinacije sa ruskim partnerima, pa se iznova ušlo u netransparentno poslovanje. Naime, Aluminij već odavno posluje preko moćne Sberbanke, pa se sve više govori da bi firma mogla pronaći ruske partnere, koji bi je preuzeli otkupljujući ove goleme dugove.

U revizorskim izvještajima za 2017. Ureda za reviziju Federacije o Elektroprivredi BiH, ne pominje se povlaštena struja koja je Aluminiju Mostar davana pola godine. U javnosti se govori o 63 miliona izgubljena zbog razlike u tržišnoj i povlaštenoj cijeni struje koju je Elektriprivreda BiH dala Aluminiju.

Prosječna plata u Aluminiju 2014. godine iznosila je oko 2500 KM, a 2017. više od tri hiljade KM. I tada su u oba slučaja za plate godišnje davana 34 miliona KM, s tim da su direktori ove firme, prije četiri godine dijelili sebi basnoslovne sume. Nije čudio što su završili u inostranstvu od Švicarske do Hrvatske sa golemim nekretninama u svom vlasništvu.

Gotovo skriveno poslovanje samo ponekad se otvaralo za javnost. Na stranicama Aluminija Mostar se moglo saznati da Aluminij otvara konkurse za prijave revizorskih kuća. Traže se revizori za vanjsku i unutarnju reviziju. Natječaji za revizore su objavljivani u decembru 2016. i februaru 2017., zatim u aprilu i maju za 2018. godinu. Do javnosti su rijetko ili nikako dolaze mrvice tih nalaza. Zato se, uostalom, kompanija i našla u ovakvim tragičnim dubiozama. Ljudi koji ne žele transparentnost u poslovanju nego se ponašaju kao nekakva obavještajna fabrika, vrlo jasno upućuju apsurdne kritike Vladi Federacije, zato što im ne daju finansijsku ili bilo kakvu drugu podršku. /S. Omeragić/