Pet kandidata za predsjednika Evropske komisije: Koliko će izbori u EU utjecati na evropski put BiH

Piše: Haris Ljevo

Izbori za Evropski parlament bit će održani u maju naredne godine, a bitka za nasljednika Jean-Claude Junckera na mjestu predsjednika Evropske komisije ili „premijera EU“ već je počela.

Iako Bosna i Hercegovina nije član EU, i njeni građani neće glasati na evropskim izborima, kao zemlji koja želi članstvo u EU, rezultat evropskih izbora može biti itekako bitan.

Junckerovog nasljednika očekuje težak zadatak, jer će se od prvog radnog dana na novoj funkciji morati suočiti s problemima kao što su Brexit, sve izraženiji populizam, rastuća ksenofobija, islamofobija, rast desničarskih organizacija, te migrantska kriza.

Do sada se za mjesto predsjednika Evropske komisije istaklo pet imena „spitzenkandidata“. Ova njemačka riječ, koja se prvi put pojavila na prošlim evropskim izborima, već se ustalila kao službena riječ u Briselu koja opisuje prvog kandidata svake političke grupacije u EU parlamentu.

Radi se o dogovoru političkih grupacija Evropskog parlamenta da svaka struja izabere svog glavnog predstavnika na izborima. Prema prethodno definiranim pravilima spitzenkandidat grupacije koja osvoji najveći broj glasova na izborima automatski postaje predsjednik Evropske komisije.

Kada su u pitanju stranke ljevice, odnosno socijaldemokratske stranke u EU parlamentu, kandidaturu su istakla trojica. Za prvog čovjeka Komisije borit će se trenutni prvi potpredsjednik Frans Timmermans iz Holandije i potpredsjednik Maroš Šefčovič iz Slovačke. Osim njih, svoju je kandidaturu najavio i bivši austrijski kancelar Christian Kern.

Maroš Šefčovič, koji trenutno obavlja funkciju popredsjednika Evropske komisije za Energetsku uniju, političku karijeru započeo je kao karijerni diplomat koji je radio kao ambasador Slovačke u Zimbabveu, Izraelu i Kanadi.

- Danas stojim pred vama još jednom spreman služiti Evropi. Ovog puta joj želim podariti novu energiju, kako bismo zajedničkim snagama pronašli progresivna i konstruktivna rješenja za opstanak evropskih vrijednosti. Moja Evropa je samopouzdana, solidarna, zelena, pametna i društveno pravedna – kazao je Šefčovič kada je objavio svoju kandidaturu 18. septembra.

Frans Timmermans je do svog mandata drugog čovjeka Evropske komisije obavljao dužnost ministra vanjskih poslova Holandije. Na početku mandata u Komisiji brojni politički analitičari predviđali su mu blistavu karijeru u samom vrhu EU. Neki su čak otišli tako daleko da su Evropu od 2018. godine nazivali “Timmermansovom Unijom”. Međutim, u posljednjih godinu dana počeo je nezaustavljiv pad njegove popularnosti.

Neočekivanim rezultatom britanskog referenduma i pobjedom Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima, sva pažnja pripala je dvojcu Barnier - Juncker, koji su se u Londonu i Washingtonu morali boriti za interese Evropske unije. Istodobno, Timmermans je dobio nezahvalan zadatak obavljanja neatraktivnih poslova i rješavanja problema kojima se niko drugi nije htio baviti. Zbog toga je pao u drugi plan, što je uzrokovalo i pad popularnosti.

- Mogu reći da ja rijetko kada dobijem jednostavan ili popularni zadatak – kazao je Timmermans, za kojeg dobri poznavaoci prilika u Briselu kažu da je sve svoje obaveze i zadatke izvršavao poslušno i bez pogovora.

Treći kandidat ljevice, Christian Kern jedini je kandidat koji je obavljao premijersku poziciju u svojoj zemlji. Funkciju austrijskog kancelara obnašao je od 2016. do 2017., kada je bio prisiljen podnijeti ostavku zbog svoje oštre politike prema migrantima. Iako bi kao jedini s državničkim iskustvom među socijaldemokratima trebao imati najozbiljnije šanse, njegova je kandidatura tolika nepoznanica da se u nekim krugovima sve glasnije nagađa da će se povući u korist Šefčoviča.

Odluka o tome ko će od njih trojice biti kandidat ljevice odnosno stranaka koje u Evropskom parlamentu pripadaju Progresivnom savezu socijalista i demokrata (S&D) za predsjednika Evropske komisije bit će službeno objavljen na stranačkoj konvenciji decembru u Lisabonu.

Kada je u pitanju spitzenkandidat stranaka desnog centra, odnosno Evropske narodne stranke, koja u ovom mandatu ima najjači zastupnički klub u EU parlamentu, kandidaturu su podnijela dvojica mladih kandidata, Alexander Stubb iz Finske i Manfred Weber iz Njemačke.

Zbog svoje ljubavi prema sportu i uspješno završenog najtežeg triatlonskog takmičenja na svijetu, bivši finski premijer Alexander Stubb dobio je nadimak Ironman. U evropskim je krugovima poznat kao bezrezervni zagovaratelj evropskog projekta te daljnjeg širenja članstva u EU.

- Jedna riječ posebno me potaknula na kandidaturu, a to je riječ vrijednosti. Vjerujem da su naše temeljne vrijednosti u velikoj opasnosti zato što su iznutra ugrožene koliko i izvana - rekao je Stubb prilikom objave svoje kandidature 2. oktobra.

- Naše stoljeće obilježile su tri ideologije; fašizam, komunizam i liberalna demokratija. Fašizam je svoj kraj doživio 1945., komunizam 1989., a ja naprosto neću dopustiti da početak kraja liberalne demokratije bude 2016. godina i referendum o Brexitu – kazao je Stubb istaknuvši da će se svim raspoloživim snagama suprotstaviti rastućem populizmu.

Za razliku od svog protukandidata Webera, Stubb nikada nije bježao od javnog i prilično oštrog kritikovanja kontroverzne politike mađarskog premijera Viktora Orbana, čija je stranka Fidesz dio EPP-a. Slogan Stubbove kampanje je #NewGenerationEurope, a njen glavni cilj je evropskim biračima predstaviti novo lice i novo poglavlje Evropske unije.

- Ne osuđujem ljude koje strah potakne da budu zavedeni retorikom populista. Upravo njima želim pružiti ruku i ohrabriti ih svojim programom - rekao je Stubb.

Sa njim se u tome slaže i njegov protukandidat Manfred Weber. Bavarac je član CSU-a, sestrinske stranke CDU-a Angele Merkel. Uz njegovo ime vežu se brojni superlativi, s time da je akcent na onom “najmlađi”. Naime, uspije li dobiti povjerenje kolega iz svoje stranačke grupacije, Weber bi mogao postati najmlađi predsjednik Evropske komisije u historiji EU. Međutim, to ne bi bio prvi put da Bavarac obori takav rekord. Sa samo 29 godina, postao je najmlađi zastupnik u historiji bavarskog parlamenta, a trenutno uživa status najmlađeg predsjednika Kluba zastupnika u historiji Evropskoga parlamenta. Stranačke kolege smatraju ga predstavnikom mlade i umjerene generacije narodnjaka koji predstavlja novi dah u birokratiji Evropske unije.

- Želim biti kandidat EPP-a za predsjednika Evropske komisije zato što smatram da je Evropi potreban novi početak. Narod je Evropu počeo doživljavati kao suviše birokratsku, daleku i elitističku. Želio bih je vratiti njenim građanima i otvoriti novo poglavlje EU – kazao je Weber nakon objave kandidature.

Njegovi žestoki kritičari mu često zamjeraju oštar stav prema izbjeglicama u Bavarskoj, ali i donedavno blizak odnos s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i desnijom strujom EPP-a. S obzirom na to da se po briselskim hodnicima već relativno dugo priča da Merkel želi Nijemca na najvažnijoj funkciji buduće evropske administracije, njegova kandidatura nije pretjerano iznenadila nikoga, pa ni one koji Weberu najviše zamjeraju nedostatak državničkog iskustva. Analitičari vjeruju da je podrška Angele Merkel Weberovoj kandidaturi jasan dokaz njezine spremnosti da uvaži interese desne struje unutar svoje koalicije, na čijem je čelu njezin ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer, također Bavarac. Iako je Weberu službeno dala svoju podršku, Merkel je naglasila da neće učestvovati u ostatku njegove kampanje.

- Vidjet ćemo šta će se još dogoditi, dug je put do službene nominacije - odgovorila je Merkel početkom septembra na upit novinara hoće li podržati Webera. Nakon ovakve izjave brojni evropski mediji su počeli pisati kako je Merkel ovom izjavom ostavila dovoljno prostora da eventualno promijeni mišljenje i podrži Stubba. Ko će biti kandidat EPP-a narednog vikenda kad se u Helsinkiju održava stranačka konvencija EPP-a.

Osim ove dvije grupacije, svoje bi kandidate uskoro trebale predstaviti platforme liberala i zelenih. Liberali su bili najglasniji protivnici predizborne prakse spitzenkandidata, zalažući se pritom za odabir predsjednika Evropske komisije putem transnacionalnih lista. Iako se niko iz te stranačke grupacije još nije službeno kandidovao za spitzenkandidata, među onima koji dobro poznaju prilike među liberalima izdvojila su dva imena; Guy Verhofstadt i Margrethe Vestager.

Briselski Euractiv piše da iako će spitzenkandidati koji dobiju povjerenje svojih političkih grupacija narednog proljeća na papiru imati jednake šanse za predsjedanje Evropskom komisijom, u praksi to baš neće biti tako. Politički analitičari gotovo jednoglasno upozoravaju da će evropska ljevica na ovim izborima doživjeti svoj historijski debakl. Naime, evropske socijaldemokratske stranke nikada nisu bile toliko nepopularne kao proteklih godina.

- Lijeve stranke u Italiji i Francuskoj izgubile su gotovo svu političku relevantnost, a bilo bi i pravo čudo da mađarska, grčka, a u konačnici i hrvatska ljevica zadrže isti broj zastupnika u Evropskom parlamentu. Prema svemu sudeći, trenutno je vrlo realno da će ih po popularnosti preteći liberali. Još je najizglednije da će budući predsjednik Evropske komisije doći iz redova narodnjaka. Hoće li to biti Stubb ili Weber, zavisit će o pragmatičnom dogovoru grupacije u čijim je stranačkim redovima i dalje Viktor Orban - piše Euractiv.

Kada je u pitanju BiH, izbor novog predsjednika Evropske komisije izuzetno je važan. Iako će ulazak naše zemlje u EU prije svega zavisiti od spremnosti domaćih političara da provedu potrebne reforme, ne treba se zavaravati da će dosta zavisiti i od novih ljudi na čelnim pozicijama EU, odnosno njihove volje i spremnosti da pomognu bh. političarima ili bolje reći izvrše pritisak na njih.

Bivši finski premijer Alexander Stubb je veliki zagovornik brzog proširenja EU, što BiH može ići u korist, dok je Weber za sporije proširenje. Druga stvar, možda i najbitnja u svemu ovome, je podrška zastupnika HDZ-a iz Hrvatske u EU parlamentu Manfredu Weberu. Hrvatska trenutno vodi pravi diplomatski rat protiv BiH u EU zbog izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH, pa se može očekivati nastavak te ofanzive. Ukoliko Weber postane prvi čovjek Komisije, može se desiti da svoju zahvalnost za podršku svojoj kandidaturi iz Hrvatske izrazi preko leđa građana BiH.

Što se tiče kandidata ljevice, BiH, barem prema dosadašnjim izjavama i istupima kandidata, nema razloga za strah ni od jednog od njih trojice.