Koliko oni koji slave Dan državnosti zaista slijede ideje ZAVNOBiH-a

Piše: Haris Ljevo

Prigodnim manifestacijama ovih dana obilježeno je 75 godina od najvažnijeg datuma u historiji moderne Bosne i Hercegovine. Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu sigurno je najvažniji dan u novijoj historiji BiH.

Događaj je i ovaj put obilježen isključivo na prostoru BiH na kojem živi većinsko bošnjačko stanovništvo, dok je na prostoru RS-a i na prostoru FBiH gdje živi većinsko hrvatsko stanovništvo, ovaj praznik protekao kao sasvim običan dan.

Mediji su kao i svih prethodnih godina dali veliki prostor obilježavanju godišnjice ZAVNOBiH-a i kritikovanju onih politika koje godinama negiraju ovaj praznik i sam značaj ZAVNOBiH-a. Međutim, malo toga je rečeno o tome koliko se ZAVNOBiH, odnosno njegov stvarni značaj kao ideje poštuje i doživljava na onom prostoru na kojem se simbolično obilježava.

ZAVNOBiH je, da se ne lažemo, za većinu bošnjačkih političkih predstavnika, sveden na isticanje državne zastave i polaganje cvijeća na spomenike poginulim i zaslužnim borcima iz Drugog svjetskog rata, kao i borcima poginulim tokom agresije na BiH u periodu 1992. – 1995.

Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu prisustvovalo je 247 delegata iz svih djelova BiH, svih narodnosti, ali se skoro na prste jedne ruke mogu pobrojati oni koji su preživjeli čistku tokom promjene imena ulica, škola i drugih javnih ustanova tokom devedesetih godina.

Dovoljno je  navesti samo primjer brisanja imena Vojislava Kecmanovića iz javnog života BiH. I dok se vodeća bošnjačka stranka SDA kune u borbu za državnost i proslavu Dana državnosti, ista ta stranka je dolaskom na vlast početkom devedesetih godina izbrisala ulicu Vojislava Kecmanovića u Sarajevu.

Zašto je prvi predsjednik Narodne skupštine BiH bio smetnja za tadašnji vrh SDA, valjda će se naći neko da jednog dana da odgovor na to pitanje.

Mediji pod kontrolom ove stranke i brojni istaknuti članovi SDA uvijek će se potruditi da obilježe Dan državnosti, ali će isto tako iskoristiti svaku moguću priliku da upozore kako su praznici iz bivše države komunistička zaostavština.

Nažalost, oni će izbjeći svaku knjigu brojnih istaknutih historičara u kojima je moguće pronaći činjenice o ZAVNOBiH-u koje kažu da je veliki broj delegata bio iz nekih građanskih stranaka, koje su tada postojale, zatim članova vjerskih zajednica, među kojima i onih iz islamske zajednice koji su na zasjedanju bili u ahmedijama.

Činjenica je da je najveći broj delegata dolazio iz redova Komunističke partije, uostalom antifašističku borbu i vodila je Komunistička partija, pa ako neko smatra da je to bilo pogrešno, onda imamo veliki problem.

Obilježavanje Dana državnosti, nažalost, svedeno je na folklor i slanje političkih poruka koje u praksi baš i nemaju neko uporište.

Broj onih koji istinski žive ideje ZAVNOBiH-a danas je vrlo mali.