Piše: A. Aljović
(Patria) - Vlada FBiH dala je u decembru 2018. saglasnost za imenovanje vršilaca dužnosti članova Uprave Javnog preduzeća Željeznice FBiH na period do dvanaest mjeseci, uprkos apelu najodgovornijeg inženjerskog kadra iz tog preduzeća da na čelo Željeznica ne mogu doći ljudi koji nisu kvalifikovani za takav posao.
Iz Željeznica FBiH su upozorili: „Vlada FBiH uporno želi učiniti ustupak HDZ-u BiH i u Upravu Željeznica imenovati Zulfu Robovića, iako on ne ispunjava uvjete propisane konkursom.“
Postoje slične primjedbe i u drugim javnim preduzećima sa većinskim državnim kapitalom; Vlada premijera Fadila Novalića dala je saglasnost za sumnjivo imenovanje predsjednika Razvojne banke FBiH, odobreno je imenovanje vršioca dužnosti generalnog direktora BH Telecoma, dok se uskoro očekuje imenovanje i direktora Federalne uprave policije, kao politički dogovor HDZ-a.
Centar za istraživačko novinarstvo objavio je krajem marta prošle godine da je posljednji konkurs za izvršne direktore u „BH Telecomu“, jednoj od najprofitabilnijih državnih firmi, poništen i ponovo raspisan kako bi bio prilagođen Sedinu Kahrimanu, predsjedniku SDA u općini Vogošća.
Federacija još uvijek nije dobila novu vlast nakon izbora 7. oktobra, a nije sigurno da će vlast u Federaciji činiti SDA i HDZ, premda su relativni pobjednici posljednjih izbora, pa sva ova imenovanja u javna preduzeća i institucije opozicija vidi kao zloupotrebu tehničkog mandata aktulne vlasti. „Žele produžiti vlast i nakon što odu sa vlasti.“
Za političku komentatoricu Ivanu Marić takvo ponašajne vladajućih političkih partija u BiH nije ništa novo. Podsjeća na uzurpacija javnih dobara kao ustaljenu praksu političkog ponašanja u BiH, na koju građani iz nekog razloga ne reagiraju već duže vrijeme, pa ne očekuje da bi vlast od toga mogla odustati i u budućnosti.
„Javna preduzeća u BiH političkim partijama služe za zapošljavanje rodbine i prijatelja“ kaže Marić u komentaru Patriji, dodajući da takva radna mjesta imaju ulogu vlastima osigurati iste ili nove glasove na izborima, lišena svakog izgleda da ostvare profit za cijelo društvo, premda tako ne bi morali biti uz odgovornu politiku.
„Na istom tržištu u BiH i pod istim uvjetima privatna firma uspijeva poslovati, dok ona javna ne može osigurati takve rezultate“, kaže Marić, objašnjavajući katastrofalne posljedice političke uzurpacije javnih preduzeća. Razlog za opstanak tako loše prakse u BiH vidi u dvije stvari; inertnosti građana, i opoziciji, koja, smatra Marić, nema snage suprotstaviti se toj vrsti zloupotrebe.