Članak

Obilježena 25. godišnjica pogibije šestero djece na Alipašinom Polju

Na mjesto stradanja cvijeće su položile i delegacije Općine Novi Grad,Udruženje civilnih žrtava rata, predstavnici mjesnih zajednica Alipašino Polje, “AntiDayton pokret”, te komšije i prijatelji ubije

SARAJEVO, (Patria) - Delegacija Kantona Sarajevo predvođena ministricom pravde i uprave Kantona Sarajevo Lejlom Brčić, predsjedavajućima Smiljanom Viteškić, Danijelom Kristić, te zastupnicom Arijanom Memić i Damirom Nikšićem položila je danas cvijeće na mjesto masakra u ulici Bosanska kod broja 4 u „C“ fazi naselja Alipašino Polje, u znak sjećanja na šestero ubijene sarajevske djece, te na ovaj način obilježila 25. tužnu godišnjicu od njihovog stradanja.

Na to mjesto 22. januara 1994. godine pale su tri granate od čijih su eksplozivnih dejstava ubijeni: Jasmina Brković (1989), Mirza Dedović (1986), Admir Subašić (1986), Danijel Jurenić (1983), Indira Brković (1982) i Nermin Rizvanović (1981), dok ih je još šestero ranjeno.

Dječija radost tog se hladnog, snježnog dana pretvorila u tragediju. Veseli dječiji glasovi u sekundi su utihnuli. Opsada Sarajeva tada je već trajala skoro tri godine i djeca su tog dana odlučila malo uživati u zimskim radostima. Sanjkali su se i veselo igrali. A onda su oko 13:40 sati sa položaja agresora u Nedžarićima ispaljene tri grante. Jedno dijete je ubila detonacija dok je bježalo prema haustoru svoje zgrade, a svi ostali su ubijeni gelerima.

Ovom prilikom, ministrica Brčić je pojedinačno navela i koliko bi godina danas imalo svako dijete čija je mladost nažalost prekinuta.

I ove godine, kao i svake prethodne, svojim kćerima Fatihu je proučio i cvijeće položio Dževad Brković u pratnji svoja dva sina rođena nakon prerano ugašenih života Indire i Jasmine. Majka ni ove kao ni prethodnih godina iz zdravstvenih razloga nije bila u stanju doći na mjesto stradanja svojih djevojčica. Tuga i bol vidna je na Dževadovom licu, ali dostojanstveno, u tišini, sa suzama u očima, zajedno sa svojim dječacima položio je dva buketa, jedan za Indiru, drugi za Jasminu, ali i za svu drugu ubijenu sarajevsku djecu, jer želi sačuvati sjećanje na svoje dvije princeze i sve nevine sarajevske žrtve. O svom najtežem životnom iskušenju ne priča, jer nema tih riječi kojim bi mogao iskazati svu svoju bol i žal za njegovim najmilijim djevojčicama.

„Jako sam tužan i nema riječi kojima bih mogao opisati kako se osjećam. Ovdje se dogodio jedan od najtežih zločina počinjenih u toku rata, ubijena su djeca na igranju, djeca koja su smijehom i igrom prkosila ratu i mržnji. Apelujem na sve građane da u što većem broju prisustvuju ovim tužnim godišnjicama, kako bih uspomenu na ove nevine žrtve sačuvali od zaborava", riječi su Fikreta Grabovice, predsjednika Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-95.godine.

Na mjesto stradanja cvijeće su položile i delegacije Općine Novi Grad,Udruženje civilnih žrtava rata, predstavnici mjesnih zajednica Alipašino Polje, “AntiDayton pokret”, te komšije i prijatelji ubijenih.

#BiH