(Patria) - Sjeverna Makedonija je uspješno okončala višedecenijski konflikt sa Grčkom i time uspjela da zemlju pomjeri sa mrtve tačke, u pravcu Evropske unije i članstva u NATO. Ovim potezom region je spao na Srbiju i Bosnu i Hercegovinu koje su ostale, svaka sa svojim problemima, dobro tle za sve one utjecaje koji mogu profitirati iz destabilizacije regiona. Srpski političari sa svoje strane ili nisu čestitali južnim susedima na ovom uspjehu ili su to učinili dosta mlako, analizira "Glas Amerike", prenosi agencija Patria.
“Ne bih se složio, iz Beograda su pozdravili postizanje sporazuma, predsjednik Vučić je to uradio, uz očekivanje da će sporazum biti sproveden. Srbija nema razloga da se protivi razrješenju grčko-makedonskog spora. I Srbija je godinama trpjela zbog nerazriješenog spora Atine i Skoplja,” kaže dr. Orhan Dragaš, direktor Međunarodnog instituta za bezbjednost.
Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane smatra da je to Srbija učinila “zbog interesa većeg i jačeg igrača na međunarodnoj sceni”. Srbija je u vrijeme raspada SFRJ bila jedna od nekoliko zemlja koje su Makedoniju priznale pod tim imenom, dok je primjetno da su reakcije srpskih zvaničnika sada izostale, odnosno, zadržale su se na onim ranijim izjavama da će Srbija poštovati zvaničnu odluku makedonskih institucija, podsjeća i Vlade Radulović, direktor Centra za geostrateška istraživanja i terorizam.
“Dakle, očigledno da je niz postupaka zvaničnog Skoplja, uključujući i podršku samoproklamovanoj kosovskoj nezavisnosti, a kasnije i podršku tokom nekih glasanja poput UNESCO-a uzeo svoj danak, pa je i odnos na relaciji Beograd-Skoplje postao hladniji,” primjećuje Radulović.
U međuvremenu, ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin ocijenio je da je “Skoplje postalo prostor iz kojeg se pokreću i iz koga će se pokretati napadi na Srbiju i njenog predsjednika.” Njegova izjava je uslijedila poslije susreta makedonskog premijera Zorana Zaeva i lidera opozicionog Saveza za Srbiju Dragana Ðilasa u Skoplju.
Sagovornici Glasa Amerike izjave ministra Vulina ocjenjuju kao paušalne i u domenu “naučne fantastike”, a Bećirović ističe da Sjeverna Makedonija ne može biti čak ni fiktivni neprijatelj svojim susjedima u igrama tipa „play station“.
“Aleksandra Vučića može poraziti samo Aleksandar Vučič, jer sadašnje političke snage opozicije u Srbiji su heterogeni konglomerat od radikalnih ljevičara, anarhista, jednog dijela pojedinaca koji su izgubili privilegije koje su bile sporne ili su bile vezane čak i za počinjeni kriminal, (pro)fašističkih snaga, koji svi zajedno pokušavaju „ukrasti“ proteste građana kako bi došli na vlast i povratili izgubljene privilegije bez jasnog definisanog političkog programa,” mišljenja je Bećirović.
Radulović pak navodi da nisu “makedonski operativci "državne bezbjednosti" upadali u Narodnu skupštinu Republike Srbije, već je bilo obrnuto”.
Dragaš objašnjava da Srbija u Sjevernoj Makedoniji ima prijatelja, a da je uočljiv pojačani napor drugih, mnogo većih i utjecajnijih faktora, a prije svega Rusije, da uspori ili osujeti raspetljavanje historijskih, konfliktnih čvorova na Balkanu.
"To nije uspjelo u slučaju Makedonije, kao i prije toga u slučaju Crne Gore, tako da Srbija sa problemom Kosova ostaje važan poligon za demonstraciju ruskog utjecaja. Što je rješenje za pitanje Kosova bliže, otpor Rusije tom rješenju će rasti i biće oštriji i raznovrsniji, pri čemu će koristiti sve resurse koji su joj pri ruci – i ljudske i medijske, propagandne, ekonomske i obavještajne”, kaže Dragaš.
On smatra da ruskim interesima ne ide naruku kompromis Srbije i Kosova jer on je jači samo u slučaju što više zamrznutih i neriješenih konflikta.