Britanski historičar Niall Ferguson: Bosna je svuda, čak i u Christchurchu

(Patria) - 'Prošlo je četvrt stoljeća od krvavog sukoba u Bosni koji je odnio desetine hiljada života', piše britanski historičar i kolumnista portala američkog lista The Boston Globe, Niall Ferguson. 

Posljedično nedavnom masakru 50 muškaraca, žena i djece u novozelandskom gradu Christchurch, Ferguson postavlja pitanje da li se svijet pretvara u jednu veliku Bosnu.

Pad Jugoslavije i sudska odluka o doživotnom zatvoru za Radovana Karadžića nisu rezultat 'prastare mržnje' koja misteriozno isplivava na površinu, i kao što je to često kazivano, već je 'rezultat širenja pseudohistorije', prepoznaje Ferguson, prenosi agencija Patria. 

On smatra da upravo pseudohistorija igra veliku ulogu u nalaženju opravdanja za masakre, tako što, između ostalog, 'daje ideju počiniocima zločina da njihovi neprijatelji nisu ljudi u pravom smislu riječi, te da će nasilje ubrzati njihovo istrebljenje'. Ferguson ovu premisu ilustruje primjerom bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića i njegovog zapaljivog govora 1989. godine u čast 600. godišnjice Bitke za Kosovo. 'Ključna riječ Miloševićeve kampanje bila je da su Srbi koji žive u Bosni i na Kosovu – ugroženi', objašnjava Ferguson i dodaje da je rat u Bosni bio obilježen nizom enormnih zločina, 'ruski anarhist Mikhail Bakunin bi ih nazvao – propaganda djela', koji su trebali poslužiti kao primjer drugima i postati svojevrsnim katalizatorom zločina.

Ferguson se tako prisjetio Bijelih orlova i zločina koji su počinili u Višegradu nad tamošnjim muslimanskim življem u proljeće 1992. godine. 'Ubijeno je nekoliko hiljada muškaraca, žena i djece, a mnogi su odvedeni na poznati most na Drini, upucani, a njihova tijela su bačena u rijeku', prisjeća se Ferguson.

On navodi da toj 'odvratnoj tradiciji' pripada i Brenton Tarrant, ubica iz Christchurcha, za što nalazi dokaz u Tarrantovom manifestu na 74 stranice pod nazivom 'Velika zamjena' koji svrstava u ranije pomenutu pseudohistoriju, a u kojem ovaj ubica naziva muslimane 'osvajačima', pozivajući se na davnoprošle bitke između muslimana i kršćana. 

Ferguson smatra da Tarrant nije trebao savremenog ekvivalenta Slobodana Miloševića da 'nahrani njegovo baljezganje jer, za razliku od 1992. sada je omogućeno svakom osrednjem gubitniku da se educira lutanjem kroz crvave rupe Interneta, gdje god ga Googlovi algoritmovi mogu povesti – što je uglavnom od Wikipedie, preko grozničavih teorija zavjere, do alt-desnih foruma kao što je 8chan'. 

Ferguson objašnjava da su upravo nove tehnologije omogućile ubici da uživo prenese pokolj nevinih na Facebooku, za koji je bio siguran, kao i za YouTube, da neće biti u stanju spriječiti prenos video snimka. 'Da su bosanski Srbi svojevremeno bili u mogućnosti da to urade, bez sumnje bi to uradili', smatra Ferguson.

On objašnjava da ima mnogo bolesnih ljudi koji žele da vide igru ubijanja iz prve ruke, 'uživo sa municijom i pravim, živućim, dišućim žrtvama koje vrište, krvare i umiru'. 

Kolumnista Bostonglobala postavlja pitanje da li možemo očekivati eskalaciju nasilja u svijetu kao što je to bio slučaj u Bosni gdje jedna strana odgovori na agresiju druge. Navodi primjer muškarca turskog porijekla koji je, nekoliko dana nakon ubistava u Christchurchu, usmrtio tri osobe u tramvaju u Utrechtu, te vozača porijeklom iz Senegala koji je pokušao spaliti 51 dijete u školi blizu Milana. 'Prvi je priznao namjeru terorističkog akta, a drugi odmazdu zbog migranata koji su izgubili život u vodama Mediterana, okrivljujući italijansku imigracijsku politiku', objašnjava Ferguson i komentira da su nakon terora u Christchurchu, zlonamjerni i licemjerni 'pokušavali pripisati krivicu svakome ko je ikada kritizirao islamski ekstremizam'. On to smatra 'idiotizmom koji je upravo Tarrant namjeravao ohrabriti'. 

Ferguson navodi statistiku START-a (američki Nacionalni konsorcijum za studije terorizma i odgovore na terorizam) po kojoj 'Islamisti vode ispred 'bijelih šovinista’ kad je u pitanju broj žrtava: u 2017. godini, ukupno 26.400 ljudi je izgubilo život u ukupno 10.900 terorističkih napada. Tri počinitelja u samom vrhu liste su ISIL (7.120 žrtava), Talibani (4.925) i Al Shabaab (1.894).

On zaključuje da su 'najveće žrtve džihadista sami muslimani' i navodi primjer nedavnog zločina u Pakistanu gdje je student usmrtio nožem svoj profesora zato što je ovaj namjeravao održati zajedničku zabavu dobrodošlice za studente – djevojke i mladiće. Navodno je osumnjičeni ubica povikivao: 'Ubio sam ga. Rekao sam mu da je zajednička zabava protivna Islamu.'

Ferguson zaključuje da bi se 'prosječan musliman više trebao plašiti takvih fanatika nego bijelih šovinista'.