KOMENTAR Sjednica VSTV-a: Kako šutjeti na kriminal u Bosni i Hercegovini?

Piše Armin Aljović

Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV) Bosne i Hercegovine zasjeda 27. i 28. mart na svojoj redovnoj sjednici u Sarajevu, na kojoj se, između ostalog, razmatraju reformske mjere za unaprjeđenje sudskog sistema u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, kako se navodi u službenoj obavijesti iz VSTV-a, članovi ovog regulatornog tijela trebali bi se očitovati o Polugodišnjem izvještaju o realizaciji aktivnosti iz Strateškog plana VSTV-a BiH za razdoblje juli-decembar 2018. godine.

Da bi sve to skupa imalo bilo kakvog smisla, da bi to regulatorno tijelo bosanskohercegovačkog pravosuđa moglo razmatrati reformske mjere za unapređenje sudskog sistema u Bosni i Hercegovini, i da bi se, između ostalog, članovi VSTV-a uopće mogli očitovati o Polugodišnjem izvještaju o realizaciji aktivnosti iz Strateškog plana VSTV-a BiH za razdoblje juli-decembar 2018. godine, i svim drugim izvještajima, prethodno je potrebno da kolektivno podnesu ostavke svi članovi VSTV-a, ili barem većina njih, u svakom slučaju prvi to treba uraditi predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija.

Do sada se više puta i na različitim primjerima pokazalo da VSTV - koji treba da nadzire rad pravosuđa u Bosni i Hercegovini i osigura njegovu nezavisnost i profesionalnost, podjednaku pravdu za svakog građanina koji korača tlom Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjersku pripadnost, boju kože ili muzički pravac - ustvari nadzire i osigurava da tužioci i sudije u Bosni i Hercegovini žmire i daju legitimitet ostvarivanju velikonacionalnih ciljeva domaćih i politika susjednih zemalja na teritoriji Bosne i Hercegovine, i dekriminaliziraju ekonomsku pljačku državnih resursa Bosne i Hercegovine biblijskih razmjera, koja traje od završetka rata do danas.

Kako drugačije objasniti činjenicu, od onoga kako je rečeno, kada predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik otvoreno, vrlo svjesno i ciljano negira postojanje države Bosne i Hercegovine, čiji je predsjednik, a da niti jedan tužilac nema hrabrosti pozvati se na Krivični zakon BiH Član 156. (Napad na ustavni poredak), Član 161. (Podrivanje vojne i odbrambene moći) ili, recimo, član 163. (Špijunaža), i podignuti optužnicu protiv predsjednika SNSD-a.

Ili, kako je moguće da niko u Tužilaštvu nije odgovarao nakon što su izgubljeni dokazi iz predmeta Dragana Čovića, prema kojima je predsjednik HDZ-a osuđen na pet godina zatvora jer je javni budžet Federacije kao ministar finansija oštetio za više desetina miliona KM, ali je Čović oslobođen te odgovornosti samo jer je neko u Tužilaštvu optužnicom obrisao masne ruke od bruke i dokaze bacio u korpu za smeće, pa više nije bilo ni dokaza ni volje da Čović zaista i završi iza rešetaka.

Ili, kako moguće da niko iz SDA nije odgovara nakon pronevjerenih više stotina miliona maraka, što su bili namijenjeni za održivi povratak raseljenih Bošnjaka po istočnoj Bosni.

Ne treba biti mnogo pametan pa zaključiti da je to moguće jer onaj koji bi trebao stimulisati rad i sankcinisati nerad pravosuđa u Bosni i Hercegovini, ta regulatorna i korektivna institucija utjelovljena u Visoko sudsko i tužilačko vijeće, zapravo sve vrijeme u Bosni i Hercegovini pravosuđe potiče na kriminal i korupciju. 

Obzirom da se, kako vidimo, pokazalo da VSTV ne može osigurati efikasno pravosuđe u državi, potrebno je neovisno možda i međunarodno tijelo koje će biti u stanju nadzirati i sankcinisati i samo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine.

Kako je moguće da Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine imenuje bivšu kantonalnu tužiteljicu u Sarajevu Dalida Burzić za predsjednicu u Sudu BiH, kada Burzić, vrlo konkretno, nosi hipoteku da je upletena u zataškavanje ubice mladića Dženana Memića. Tužiteljica za koju se sumnja da je omela istragu u pronalaženju ubice 22-godišnjeg mladića iz Sarajeva, možda će suditi istom tom ubici ako ikada bude pronađen?! Apsurd pravosuđa u BiH se može pokazati i na ovom primjeru: Skupština Kantona Sarajevo je prošle sedmice glasala o radu Burzić za 2018. godinu dok je Burzić bila glavna tužiteljica u Sarajevu, i niti jedan skupštinski zastupnik svojim glasom nije podržao njen rad. To Burzić nije prepreka da od 1. aprila zasjede u najvišu sudsku institucuju u Bosni i Hercegovini. 

Ili, kako je moguće da za predsjednik VSTV-a bude imenovan Milan Tegeltija, kada je privrednik Dževad Haznadar protiv njega podnio krivičnu prijavu u kojoj ga vrlo dokumentovano optužuje da je sudjelovao u pljački njegove privatne imovine, dok je Tegeltija bio sudija u Banja Luci? 

Ili, kako je moguće da Alben Murtezić bude na čelu disciplinske komisije VSTV-a, kada je objavljeno da je prilikom imenovanja Tegeltije za predsjednika VSTV-a Murtezić sakrio Haznadarevu krivičnu prijavu protiv Tegeltije, kako Tegeltiji to ne bi bila eliminatorna stavka na konkursu?

Ne treba biti mnogo pametan pa zaključiti da je to moguće jer one koji bi trebali stimulisati rad i sankcinisati nerad pravosuđa u Bosni i Hercegovini, tu regulatornu i korektivnu instituciju utjelovljenu u Visoko sudsko i tužilačko vijeće, imenuje bosanskohercegovačka politika ne da rede već da šute i osiguravaju prostor na ostvarivanje velikonacionalnih ciljeva susjednih zemalja na teritoriji Bosne i Hercegovine, što vrlo ponosno izvode Milorad Dodik i Dragan Čović, uz to i da šute na ekonomsku pljačku državnih resursa biblijskih razmjera, koja traje od završetka rata do danas.