Piše: Armin Aljović
Službenici Muamer Fazlagić, Edin Smailagić i Zdenko Šanje vraćeni su na radna mjesta u Graničnu policiju Bosne i Hercegovine, nakon što su prethodno bili suspendirani zbog nestanka opreme i municije iz skladišta GP, premda se radi o službenicima koji su i otkrili taj skandal.
Šef Odsjeka za prikrivene operacije u GP Muamer Fazlagić, inspektor za istrage u Centralnom istražnom uredu Eldin Smailagić te tadašnji šef Odsjeka za istrage u GP Zdenko Šanje, kao i nekoliko drugih službenika GP, više puta su bili predmet disciplinskih komisija nakon što su prijavili da je iz skladišta Granične policije nestala vrijedna policijska oprema, poput optičkih nišana za puške, kao i hiljade komada municije. Govori se o 30.000 komada metaka koji nedostaju iz skladišta GP?
Prvi interni disciplinski postupak u Graničnoj policiji zbog nestanka materijalno-tehničkih sredstva iz GP vođen je protiv tadašnjeg načelnika Centralnog istražnog ureda GP Semira Pašanbegovića, šefa Odsjeka za prikrivene operacije Muamera Fazlagića i Edina Mulaomerovića, inspektora za prikrivene operacije. Kako stvari sada stoje, Pašanbegović i Mulaomerović bi mogli biti amnestirani od daljnje istrage, dok se odgovornost traži od Fazlagića, Smailagića i Šanje.
Na pitanje Graničnoj policiji da li su Fazlagić, Smailagić i Šanje vraćeni na posao u GP BiH, te da li to znači da ih se više ne tereti za odgovornost u slučaju nestanka municije i opreme, iz GP su odgovorili: „U skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka Granična policija BiH ne može odgovoriti na pitanja u kojima su navedena imena i prezimena službenika ove policijske agencije. Uz navedeno vas informiramo da Granična policija BiH u vezi nestanka opreme i municije provodi dodatne aktivnosti prema naredbi Tužilaštva BiH, te da je još uvijek u toku određen broj postupaka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti policijskih službenika GPBIH. S tim u vezi nismo u mogućnosti informirati vas o konačnom ishodu i statusu istrage koja se vodi pod nadzorom Tužilaštva BiH, jer će konačnu odluku po predmetu donijeti navedeni organ. Isti je slučaj i sa disciplinskim postupcima koji su još uvijek u toku, jer bi komentiranje i izjašnjavanje o njima, bilo prejudiciranje odluka nadležnih disciplinskih organa.“
Premda dovoljno ne razumijem proceduru samog rada sigurnosnih agencija u BiH, a još manje sistem disciplinske odgovornosti, čak i kao potpunom laiku i u ovako uopštenom i nepreciznom odgovoru iz Granične policije nazire se više nelogičnosti. Primjerice, ako je Granična policija okrivljena institucija, objekt radnje u kojoj se desio propust u vezi nestanka opreme i municije, kako je moguće da „Granična policija BiH u vezi nestanka opreme i municije provodi dodatne aktivnosti prema naredbi Tužilaštva BiH“, umjesto da kompletan predmet preuzme Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), a Graničnu policiju makne po strani dok se istraga ne okonča?
Nakon otkrivanja afere iz Granične policije je saopćeno: „U jednoj organizacionoj jedinici je utvrđeno da nedostaju dijelovi opreme sa naoružanja. S obzirom na utvrđeni nedostatak, direktor Granične policije Zoran Galić formirao je vanrednu popisnu komisiju za materijalno-tehnička sredstva i opremu, koja je potvrdila da nedostaju dijelovi opreme sa naoružanja.“ Ponašanje Tužilaštva BiH u ovom slučaju izgleda poput toga, recimo, da je Poreska uprava dobila informaciju o tome da Konzum taji 30 miliona KM poreza državi, a da je zatim Poreska angažirala Todorića da ispita cijeli slučaj, uz asistenciju njegova dva prva savjetnika, te dvije neovisne radnice, jednu iz reda kasirki a drugu iz redova higijeničarki. Dakle, kako to da Tužilaštvo dopušta da Granična policija sudjeluje u istrazi oko nestanka municije iz skladišta Granične policije ako se istraga odnosi na samu Graničnu policiju? Šta ako, primjerice, službenici Granične policije koji vrše nekakve interne provjere utvrde da je za nestanak municije i opreme iz Granične policije odgovoran, primjerice, sam direktor Granične policije Zoran Galić? Hoće li prikriti te podatke ili će ih dostaviti Tužilaštvu?
Zapravo, stvar je poprilično jasna - niko apriori ne može znati ko je kriv u cijelom ovom kuršlusu, dok Tužilaštvo ne istraži cijeli slučaj. No već od samog početka je vidljivo da istraga ide u krivom smjeru i da Tužilaštvo želi zaštititi određene osobe od odgovornosti. Evo, primjerice, kako to da Tužilaštvo zna da za nestanak opreme i municije nije odgovoran izravno direktor Galić? Bilo bi posve logično da je Tužilaštvo osumnjičilo i službenike koji su mogli imati kontakt sa nestalom municijom i opremom, i samog Galića. Svi skupa bi tokom sudskog procesa imali priliku dokazi svoju nevinost.
Ili, ako su Fazlagić, Smailagić i Šanje suspendirani sa radnih mjesta zbog sumnje da su počinili određene propuste u vezi nestanka MTS, ili neke druge propuste, kako je moguće da su vraćeni na posao, ako je „još uvijek u toku određen broj postupaka za utvrđivanje disciplinske odgovornosti policijskih službenika GPBiH.“
Oprema i municija iz Granične policije nestala je krajem 2017. godine, ili, barem je tada samo primijećeno da nedostaju ta materijalno tehnička sredstva iz skladišta GP. Galić je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine o slučaju obavijestio tek nakon pritiska medija u aprilu 2018. godine. Godinu dana nakon toga tužiteljica Tužilaštva Bosne i Hercegovine Biljana Simeunović još uvijek radi na ovom predmetu, bez da je medijima dostupna bilo kakva informacija o cijelom slučaju, pa i ona izlišna da je „istraga u toku“. S obzirom da su mediji i ranije pisali o umiješanosti tužiteljice Simeunović u aferu „Diploma“, da je Slobodna Dalmacija objavila tekst o Galićevoj sumnjivoj dipomi sa Fakulteta za uslužne djelatnosti iz Sremske Kamenice, o povezanosti glavne državne tužiteljice Gordane Tadić i Galića sa vrhom HDZ-a, zašto, naprimjer, ne bismo imali pravo sumnjati da su tužiteljica Simeunović i Galić dogovorili da SIPA-u isključe iz istrage oko nestanka MTS, da Tužilaštvo zatvori predmet na način da amnestira Galića od bilo kakve odgovornosti, a da se nakon toga postepeno krene u pripremanje terena da se „kola slome“ tek na nekoliko službenika.
Cijeli slučaj oko nestanka opreme i municije iz Granične policije pokušava se svesti na problem jednog ili više lica koja su umiješani u ovaj pojedinačni slučaj, no on otkriva i mnogo više od toga, a to je da i oni koji su otuđili municiju i opremu iz Granične policije, i oni u Graničnoj policiji koji prikrivaju odgovorne za taj skandal, i Tužilaštvo BiH koje štiti čelne ljude Granične policije, i politika koja štiti Tužilaštvo, djeluju zapravo kao jedna uvezana kriminalna organizacija?
Ko je Zoran Galić i zašto su neki funkcioneri u BiH nedodirljivi za pravosuđe i još uz sve uvijek na čelnim pozicijama u državi? Evo, recimo, prema nedavno objavljenoj rang listi najuspješnijih kandidata za direktora Federalne uprave policije na prvom mjestu se nalazi Zoran Galić. Dakle, nema nikakve prepreke da na mjesto prvog čovjeka FUP-a bude imenovan čovjek u čijem mandatu je Graničnu policiju BiH potresla jedna od najvećih afera u historiji postojanja te agencije?