KOMENTAR Željka terorista

Piše: Armin Aljović

Predsjednica Republike Srpske, entiteta u Bosni i Hercegovini Željka Cvijanović izjavila je da je "veoma zabrinjava porast islamskog radikalizma u Bosni i Hercegovini" i da je apsurdno što se tim pitanjem, kao i povratkom džihadista ne bavi niko od stranih diplomata u BiH. Cvijanović je u intervjuu za Večernji list izjavila da je "svaki teroristički napad koji je izveden u svijetu na neki način povezan sa Bosnom i Hercegovinom bilo da je riječ o oružju ili dokumentima". Navela je primjer New Yorka i Madrida. 

Premda je Željka Cvijanović profesorica engleskog jezika, dakle neko ko bi se trebao razumjeti u riječi i rečenice, uzet ću sebi za pravo da dopunim rečenicu profesorice Cvijanović kako bi bila razumljivija i za one koji baš najbolje ne poznaju skoru prošlost i sadašnjost Bosne i Hercegovine. Konstataciju „svaki teroristički napad koji je izveden u svijetu na neki je način povezan s BiH, bilo to oružje bilo dokumenti, kao što je bio slučaj terorističkog napada u New Yorku ili Madridu“, treba dopuniti sa „... ili na Novom Zelandu, kada je terorista Brenton Tarrant ubio 50-ak muslimana dok su obavljali molitvu u dvije džamije u gradu Christchurchu, jer je bio inspirisan Radovanom Karadžićem, prvim predsjednikom Republike Srpske, danas haškim osuđenikom za genocid u Srebrenici i druge zločine nad bosanskim muslimanima i bosanskim Hrvatima ili bosanskim Srbima koji su se suprotstavili njegovoj ideologiji“. U Karadžićevoj stolici danas sjedi Cvijanović i da ne vidi nikakav problem u tim zločinima.

Obzirom da Željka Cvijanović nije dovršila započetu misao, jasno je da ona nije „veoma zabrinuta porastom islamskog radikalizma u Bosni i Hercegovini“ što zaista ima takve podatke i sada želi riješiti problem radikalizma u zemlji - već je izjava Željke Cvijanović o porastu islamskog radikalizma u BiH zapravo nekreativni pokušaj uključenja lokalne političarke, kakva je Cvijanović, svjetskim talasima islamofobije ne bi li na jeftin način došla da skupih političkih poena. Prema izvještajima domaćih i međunarodnih organizacija porasta islamskog radikalizma u Bosni i Hercegovini nema, ili „gledano prema postotku u odnosu na broj stanovnika, to nije velik broj...“, zbog čega se „niko od stranih diplomata u BiH na to i ne obazire.“ Ipak, premda nepostojeći, priča o islamskom radikalizmu u državi koju muslimani dijele sa drugim religijama je jeftin ali efikasan način da misao gladnih glasača odvedete od vlastitih problema. Opasnost leži u tome jer u jednom trenutku takav kontrolisani narativ cijelu društvo može odvesti u nekontrolisani haos.

Istu tezu o porastu islamskog radikalizma u Bosni i Hercegovini već od ranije iznose Cvijanovićkini koalicioni partneri iz HDZ-a, na način da predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović govori o 10.000 terorista na teritoriji Bosne i Hercegovine, premda su te navode opovrgnule i hrvatske i bosanske sigurnosne agencije. Konačno, samu tezu „o porastu islamskog radikalizma u Bosni i Hercegovini“ Cvijanović je iznijela u Večernjem listu, kojeg kontroliše desno krilo HDZ-a.

Dok o bosanskim muslimanima ministar unutrašnjih poslova Njemačke Thomas de Maziere govori ozarene lica, francuski filozof Bernard Henri Levy za bosanske muslimane kaže da su najveći Evropljani među Evropljanima, ili dok papa Franjo Dodiku uručuje povelju koju je potpisao sa imamom džamije Al-Azhar, Ahmadom Al-Tayyibom, šaljući mu išaret da se okane ćorava posla i okrene se suživotu sa Bošnjacima, bosanski muslimani su za Cvijanović i dalje samo islamski radikali. 

Ovo nije prvi put da Cvijanović sistemski manipuliše javnost. U središte skandala je došla 2017. godine nakon što je objavljen tonski zapis između Cvijanović i njene kolegice, čiji identitet nije poznat. Ženski glas od Cvijanović traži dozvolu da krene sa pričom oko bošnjačkog jezika. Ženski glas: „Pa ja tebe htjela pitati možemo li mi isforsirati onu priču da idemo..., jer mi smo već vrbovali Miloša Kovačevića da krene na medije sa pričom bosanski/bošnjački jezik...“ Željka Cvijanović: „... pa nek ide naravno, ko mu brani, ali to je do akademske zajednice to da priča i da objašnjava i da se napravi emisija.“ Nakon toga nastavnici u školama u Republici Srpskoj počinju upisivati u knjižice bošnjački jezik, umjesto bosanski. To je izazvalo veliko ogorčenje kod Bošnjaka povratnika, i mjesecima poslije zaokupljalo javnost u Bosni i Hercegovini. 

Jedino što Bošnjaci u ovom momentu mogu uraditi kao odgovor na provokacije je još snažnije se okrenuti Evropi i evropskim prijateljima, ostavljajući Željku da se valja u vlastitom terorizmu. Svaki drugi odgovor bio bi kontraproduktivan.