KOMENTAR Biskup Komarica ili kako smo propali iz Evrope

Piše: Armin Aljović

Uvijek se bolje vidi kada se stvari promatraju sa strane nego kada se gledaju iznutra. U tom kontekstu ispada da je i Općina Stolac, makar i marginalno priznanje "Počasni građanin Stoca" pogrešno dodijelila predsjedniku HDZ-a Draganu Čoviću, jer, recimo, svjetski poznata Centralnoeuropska fondacija nije imala ni najmanju dilemu pa je jednoglasno podržala da prestižnu nagradu „Dr. Elemer Hantos“ za 2018. dobije banjalučki biskup Franjo Komarica. Čović, dakako, u ovom slučaju nije uzet ni u razmatranje.

Ili, recimo, prije nekoliko mjeseci novinarki i urednici iz Mostara Štefici Galić u njemačkom Schorndorfu uručena  je prestižna nagrada Johan Philipp Palm za slobodu govora, dok je Galić zbog svog govora u Bosni i Hercegovini podvrgnuta fašističkim uvredama u hadezeovim medijima, i to uvredama i linču najgore vrste. Proglašavaju je i heretikom.

Dakle, šta vidimo već na samo početku ove opservacije; oni koji se u Bosni i Hercegovini predstavljaju kao Evropljani - Evropa odbacuje, dok one koje u BiH predstavljaju kao ludacima - Evropa nagrađuje. 

Čime je to u BiH omalovažavani biskup Franjo Komarica zaslužio prestižnu nagradu Mađara Elemera Hantosa koji se zalagao za sveevropsku integraciju još prije Prvog svjetskog rata, a nagradu nije zaslužio Čović koji se predstavlja jedinim nositeljem evropskih vrijednosti u BiH? Teško je povjerovati da je u ovom slučaju evropska organizacija sa sjedištem u Cirihu pogriješila kod odabira laureata.

Komarica je u svom obraćanju tokom dodjele nagrade u sarajevskoj Vijećnici kazao - a valjda zbog stavova i jeste dobio tu nagradu - da nije teško prihvatiti činjenicu da „nam u Bosni i Hercegovini valja jedni s drugima i još mnogim drugim suputnicima dijeliti i radost i nadu i žalost i tjeskobu kako to naučava Katolička crkva“. Ideja Čovića kao etno-nacionalnog vođe sve ove godine je konfederalna BiH odnosno da „nama valja jedni pored drugih i još pored mnogih drugih suputnika dijeliti i radost i nadu i žalost i tjeskobu...“  

Komarica je iz sarajevskog simbola otpora dalje poručio: „Danas su više nego ranije ljudi svih nacija i rasa pozvani da žive jedni s drugima u dobrosusjedskim odnosima, da se takav način življenja širi diljem svih kontinenata.“ Ideja Dragana Čovića je da su danas više nego ranije ljudi pozvani da imaju svoje legitimne predstavnike i da žive jedni pored drugih, u etničkim torovima, i da samo ona Bosna i Hercegovina u kojoj svoje neizmiješane etničke jedinice imaju i Bošnjaci i Srbi i Hrvati može ostati i opstati.

Komarica je, zahvaljujući se za prestižnu nagradu još poručio: „Moramo naučiti zajedno živjeti i tako poučiti i odgajati mlade generacije ili ćemo biti zajedno prisiljeni kao dragovoljno opredijeljeni glupaci kao istinski luđaci izumrijeti.“ Dragan Čović pak na mlade i budućnost gleda drugačije: „Moramo poučiti i odgajati mlade generacije da su bošnjački unitarizam i srpski separatizam opasni, da mladi iz zapadnog dijela Mostara ne smiju prelaziti u istočni dio grada i obratno, ili ćemo zajedno kao opredijeljeni glupaci kao istinski luđaci izumrijeti.“ 

Zašto u Bosni i Hercegovini međunarodne nagrade dobivaju oni koje u Bosni i Hercegovini proglašavaju ludacima? Šta to vidi svijet, a ne vidimo mi u Bosni i Hercegovini?

Ako smo od Stefana Messmanna iz Centralnoeuropske fondacije tokom dodjele nagrade u Vijećnici saznali da se nagrada „Dr. Elemer Hantos“ dodjeljuje za izvanredne uspjehe u promociji kooperacije između država ili naroda u srednjoj i istočnoj Evropi, te da je biskup Komarica prvi čovjek iz Bosne i Hercegovine koji je dobio tu nagradu, onda moramo zaključiti da ne samo hrvatski glasači sve vrijeme podržavaju pogrešnu osobu koja ih neće uvesti u Evropsku uniju, već to radi i dobar dio Katoličke crkve u BiH.