SARAJEVO, (Patria) - Pred Sudom BiH danas je nastavljeno suđenje u slučaju Čemerno, a svjedočio je Sekula Gavrić, svjedok Tužilaštva BiH. Prije samog svjedočenja advokat Ifet Feraget zatražio je od Suda BiH da prekine održavanje glavnog ročišta, jer je i sam tužilac Vladimir Simović prošli put kazao da se vodi istraga protiv pripadnika Vojske RS-a i komandanata koji su bili posluge na haubicama 122 milimetra na Čemernu i iz kojih su ispaljivane granate koje su ubijale ljude u Brezi, Sarajevu, Visokom.
„Odbrani pripada pravo da bude u jednakom položaju kao i Tužilaštvo BiH. Odbrana je stekla pravo na vlastitu istragu“, kazao je Feraget.
Ovaj advokat je zatražio i promjenu redoslijeda iznošenja dokaza, i predložio je da se sasluša Vladimir Vidaković.
Advokat Damir Alagić u prilog zahtjevu Ferageta upozorio je Sudsko vijeće da se npr. protiv svjedoka Dragislava Mijanovića koji je svjedočio na prošlom ročištu vodi istraga za ratni zločin!
Predsjedavajući Vijeća Halil Lagumdžija od odbrana je zatražio napismeno ove zahtjeve, a o kojima će se Sud naknadno izjasniti.
Svjedok Gavrić govorio je na okolnosti svog odlaska na Čemerno. Bio je pripadnik VRS-a i 9. juna 1992. stigao je sa Okruglice u Čemerno. S njim je bio Vaso Zekić i Savo Cvjetić i još pet vojnika iz Kunosića Gojko Đurđić, Radomir Jeftić, Žarko Malešević, Milovan Malešević i Neno Mičić.
„Došli smo u Čemerno kod kuće Dragana Damjanovića. Bilo je groblje, vidio sam dvije haubice. Tu smo se javili Momiru Šikuljaku koji nas je rasporedio prema Mahmutović Rijeci i Orahovu. Odatle smo očekivali napad“, kazao je Gavrić.
On je kazao da je bilo još vojske, a da je u kuhinji Petar Rašević kuhao i da je tu večerao. Kazao je i da su pravili zaklon, a na prikaz fotografije kazao je da je moguće da je riječ o tom zaklonu kojeg su on, Zekić i Cvjetić napravili.
„Navečer oko 22 sata došao je Momir Šikuljak i kazao da idemo ispod kuće Milana Damjanovića. Napad je krenuo tačno u 5 i 35, imao sam sat. Napad je krenuo iz pravca Čemernice. Morali smo se povući, pa smo opet došli do zaklona gdje smo prvobitno bili. Tu nam se pridružio Petar Rašević koji nam je pokazao put do Karaule. Dok smo dolazili do zaklona Savo Cvjetić se izgubio. Nije išao s nama do Karaule, a kada smo stigli tamo on je već bio tu. Prije nas je došao na Karaulu“, ispričao je Gavrić.
Ovaj svjedok je kazao da se čuo veliki pucanj, a da je on čuo i naredbu da se sve spali i ništa ne ostavlja živim. Odbranama je kazao da je napad krenuo daleko od njega oko 2 kilometra, ali nije uspio pojasniti kako je na toj udaljenosti mogao čuti takve naredbe.
On se s Karaule s drugim vojnicima koji su došli u dva kamiona vratio ponovo u Čemerno gdje je kako kaže sišao sam ispod kuće Dragana Damjanovića gdje je vidio mrtve Milovana Maleševića, Radomira Jeftića. Spomenuo je i da je čuo o mrtvim vojnicima u štali koji su zapaljeni, a za koje je kazao da je moguće da su bili posluga haubica.
S obzirom da je Gavrić istakao i da „nikad nije vidio kako lim s kuće leti u vazduh i eksplodira“, na konstataciju odbrane da li je moguće da je to bila municija smještena u kući, Gavrić je kazao da je moguće, jer čim su bile haubice, moralo je biti i municije.
Tek se danas na suđenju otkrilo da je Gavrić izjavu na ove okolnosti davao i u Srebrenici, a ne samo u Bratuncu 2015. godine.
Inače, iz zapisnika o saslušanju mnogo stvari Gavrić nije mogao potvrditi, a kazao je da mu nije pročitan zapisnik koji je potpisao. Čak nije mogao potvrditi da je neko kucao njegov iskaz, kazao je da „bi glavu dao da je ručno bilježen njegov iskaz“.
Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.
Nastavak suđenja zakazan je za 19. septembar.