Piše: A. Čorbo-Zećo
"Izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH u skladu je sa slovom, ali ne i duhom Dejtonskog ustava, jer je izabran glasovima nehrvatskog stanovništva i Hrvati u BiH ne osjećaju da imaju svog predsjednika ili člana Predsjedništva", rekao je nedavno novinarima u Briselu Miroslav Lajčak, šef slovačke diplomatije i bivši visoki predstavnik u BiH.
Odgovorio mu je u jednoj kolumni ugledni profesor Univerziteta u Sarajevu dr. Ivo Komšić, bivši član Predsjedništva RBiH i učesnik pregovora u Dejtonu. Profesoru Komšiću je nevjerovatno da Lajčak „stavlja dejtonska duhovna isparenja ispred Ustava BiH“, kojeg, na kraju krajeva, i zovu Dejtonskim ustavom“.
„Tek iz ove perspektive je jasno zašto je on (Lajčak) otišao s te funkcije prije isteka mandata. To se nije desilo niti jednom visokom predstavniku, niti jedan to nije želio radi visoke pozicije s nezamislivo visokom plaćom i za evropske prilike“, napisao je prof. dr. Ivo Komšić.
Bila je to još jedna primitivna podvala Miroslava Lajčaka, koji je sve vrijeme svog mandata u BiH, govorio o njenoj podjeli i podržavao Dodika i Čovića, a nipodaštavao probosanske predstavnike.
Tako je postupio i 27. oktobra susrećući se sa Dodikom i Čovićem bez drugih političkih aktera iz Bosne i Hercegovine. Ništa čudno za nekoga ko je sve vrijeme perfidno negirao postojanje i cjelovitost BiH. Sve što je uradio Lajčak bilo je na štetu ove zemlje. Čak i dok je bio visoki predstavnik u BiH govorio je o mogućem nestanku ove zemlje i njenoj podjeli.
Kad je naprasno morao napustiti Bosnu i Hercegovinu, kao nijedan visoki predstavnik prije njega, nastavio je sa istim žarom govoriti o podjeli i nestanku Bosne i Hercegovine. Patriote ove zemlje su ga jednako tretirale kao nekada agresore na svoju državu. Po mnogima BiH ima najgore evropske predstavnike. Trećerazredni diplomati nerijetko obavljaju funkcije koje su direktno vezan za Balkan i BiH.
I Johannes Hahn nam je često izgledao kao da su nam ga neprijatelji poslali u BiH. Kada se Matthew Palmer, tek imenovani američki izaslanik za Balkan, nedavno obratio jednom komitetu u Senatu SAD, između ostalog, pohvalio je vlasti u Sarajevu, koje pripadaju nenacionalnoj, tačnije građanskoj opciji. U većinski bošnjačkim sredinama više od 70 posto glasova dobile su upravo te građanske partije. Bilo je to prvi put da neko primjećuje poraz jedne nacionalne opcije u Bosni i Hercegovini. Evropa, nažalost, ne želi vidjeti te izborne činjenice u BiH, uporno se pravi luda i svjesno zatvara oči pred rezultatima prošlogodišnjih izbora.
Nasuprot Palmeru, Evropa ima svoje istaknute negatore ovih izbornih promjena i među njima je svakako najaktivniji Miroslav Lajčak. On javnosti servira, bajagi, svoje slaganje sa izborom Matthewa Palmera, a onda se nastavlja služiti licemjernim podvalama na račun BiH. Ono najgore, oko Lajčaka se vrte optužbe koje se tiču moguće korumpiranosti.
Naime, jedno od prvih novinarskih imena u BiH Slobodan Vasković, tvrdio je svojevremeno da Lajčakove izrazito srdačne veze sa Dodikom i Čovićem imaju i svoju finansijsku pozadinu. U jednom tekstu iz marta 2017. godine Vasković je optužio Lajčaka da je u Vladičanskoj vili u Dubrovniku primio torbu sa velikom sumom novca.
Niko se nije ni osvrnuo na ove tvrdnje, iako je već jasno da novinar Vasković nema običaj govoriti uprazno. Ni Lajčak nije nikada demantirao ove ozbiljne optužbe. Ali, zato je nastavio da zdušno navija za Dodika i Čovića i podržava njihove uporne prijetnje podjelama ove države.
I profesor Ivo Komšić je iznio sumnje da je Lajčakov opoziv sa mjesta visokog predstavnika u BiH uslijedio u kontekstu nabavke nekih skupih strojeva za poljoprivredu i šumarstvo za Republiku Srpsku.
„Premijer je bio Milorad Dodik, a nabavku je dobila neka slovačka firma. Pitanje je da li je i zašto Lajčak nagrađen i ko je to uradio: njegova vlada ili premijer RS-a. I jedni i drugi su imali jak razlog. Od tada do danas Dodik se bori za protjerivanje funkcije visokog predstavnika iz BiH. Samo je Lajčak otišao dobrovoljno“, napisao je profesor Komšić.
Slovačke diplomate u BiH su odbacile ove optužbe Komšića na račun svog šefa Lajčaka. Međutim, nikada do sada nisu demantirane daleko ozbiljnije optužbe Lajčaka od novinara Vaskovića.
Čini se da je na djelu udruženo zločinačko djelovanje zarad ličnih interesa i protiv Bosne i Hercegovine.
I evropskog komesara Johannesa Hahna novinar Vasković je nazvao najznačajnijim Dodikovim lobistom u Evropskoj komisiji. Povezuje ga sa nekim austrijskim bankarima, koji su poslovali u Srbiji, i tvrdi da su ga oni doveli na noge Dodiku.
Vjerovatno ni Lajčak ni slični njemu ne bi mogli raditi što žele u ovoj zemlji, da srž evropskih političkih akcionara u BiH nisu veze pune korupcije i paradoksalnih odluka, uglavnom suprotnih pravu i tradiciji koje u ime svog opstanka ljubomorno brani upravo Evropska unija.
Ali, mreža evropske korupcije u BiH, je, prema svemu viđenom, doživjela svoju kulminaciju. Bosanci mahom smatraju da Evropa šalje najgore đavolove šegrte da ureduju u njihovoj domovini. Novi dolazak Lajčaka u BiH i njegovo izdvajanje društva u ćošku sa Dodikom i Čovićem, bez prisustva bilo kojeg bošnjačkog ili probosanskog političara, samo potvrđuje da se radi o osobi sumnjivih namjera.
I Lajčak i Hahn traže formiranje vlasti bez poštovanja procedura ANP-a. Čine to otvoreno i sa ciničnim smješkanjem. Mnogi su skloni ovo što se događa u BiH objasniti nekom novom evropskom geostrategijom, koja naginje prema ruskom savezništvu, a protiv američkog utjecaja.
Danas se više nego ikada govori o kraju NATO-a kakvog poznajemo. Priča je identična onoj iz devedesetih, kada je opstanak NATO-a došao u pitanje pred tragedijom BiH.
Priznala su to tada najmoćnija imena svjetske politike. Danas, po evropskim kuloarima, lobisti protiv BiH govore kako će se istovremeno raspasti i NATO i BiH. Bosna i Hercegovina ima najprimitivnije korumpirane neprijatelje i nema nikakve odgovore šta se iza brda valja.