Piše Amina Čorbo-Zećo
Slike užasa koje su obišle svijet, koji nije htio vjerovati u ono šta se dešava u BiH, ne tako davno, svjedočile su genocidu – najužasnijem zločinu u modernom svijetu. Omarska, Manjača, Keraterm, Luke, logor Batković i na stotine drugih u Republici Srpskoj i danas kod preživjelih stvaraju očaj, a kod porodica ubijenih mučninu i prejaku bol. Zvanične vlasti Republike Srpske nikada se javno nisu odrekli ovih užasa, osudili ih i obećali da se nikada i nikom to ne smije ponoviti.
Zašto nas onda čudi što iste te vlasti RS-a ne osjećaju humanost prema migrantima koji su u BiH pobjegli pred strahotama u Siriji, Afganistanu…Ako im užasavanje nisu izazvale patnje logoraša i nasilje koje ne pamti moderan svijet, zašto očekujemo da se suosjećaju s napaćenim migrantima. Ovo više nije izbjeglička kriza, nego ispit ljudskosti. A, to su neki izgubili još u devedesetim.
Zato tu nastupa država! Državne institucije smještaju unesrećene, pružajući im na SVOJOJ ZEMLJI, u SVOJOJ IMOVINI privremeni smještaj!
Nekretnine Ministarstva odbrane BiH u Han Pijesku uknjižene su kao imovina države BiH. Apelaciono vijeće Suda BiH donijelo je drugostepenu presudu prema kojoj manji bh. entitet mora te objekte prepustiti državi. Oni koji ne poštuju sudske presude idu u zatvor, logika je, a i zakon takav.
Republika Srpska takvim ponašanjem vrši okupaciju Bosne i Hercegovine, i uz puno shvatanje da su takvi kakvi jesu, državne institucije moraju po ličnim i vlastitim planovima smjestiti migrante na najbolja mjesta za njih. Ako je Han Pijesak, onda je to Han Pijesak, a ako se neko ne slaže s tim, može se žaliti – NIKOM.
U Federaciji je do sada na državu BiH bez problema preknjiženo više od 20 objekata. Za proces knjiženja na državu čekaju 63 perspektivne vojne lokacije koje se nalaze na teritoriji oba entiteta. I to će sigurno biti urađeno, tim prije, jer iz Brisela čekamo pozitivne reakcije iz NATO-a na slanje Plana reformi, koje je lično odobrio i Milorad Dodik, a što bi nas moglo približiti korak ka članstvu u ovoj vojnoj alijansi.
Prema bosanskohercegovačkom zakonu o azilu (2016), osobe koje su izrazile namjeru podnijeti zahtjev za azil u Bosni i Hercegovini imaju zakonsko pravo boraviti u zemlji, I to u lokacijama koje Ministarstvo sigurnosti BiH odredi.
Nigdje se ne prepoznaju entiteti ili kantoni. Zato svi treba da šute, od kantona do entiteta, posebno ako ne mogu pomoći. Jasan je vapaj USK-a, ali nerazumijevanje drugih ledi krv u žilama. Koliko to “dodika” živi u Bosni I Hercegovini. Najbolje je to opisao visoki predstavnik Valentin Incko, “bezobrazno je primate plaću od države koju nazivate fiktivnom”.
Oni su samo fiktivni, fiktivni lideri, fiktivni političari, nužno zlo, za koje opet Incko kod Senada Hadžifejzovića ustvrdi, pa drugih nemamo, ljudi ih biraju!
Upravo zbog njihove nesposobnosti jedino pitanje migracija, kroz sistem institucija, mogu riješiti predstavnici međunarodne zajednice, jer oni svojim autoritetom i pritiskom sigurno mogu natjerati bh. političare da ovo pitanje riješe, baš kao i pitanje Plana reformi koje će poslati u Brisel.
U humanost se stranci ne smiju kladiti, to su pojedinci odavno izgubili!