Šta je pokazala predsjednička debata u Hrvatskoj: Repriza Tuđmanove politike prema Bosni

Piše: Sead Omeragić

U hrvatskoj predsjedničkoj TV debati o Bosni i Hercegovini je rečeno da ni sa te strane nećemo biti mirni. Na Zapadu ništa novo. Nema tih izbora u Hrvatskoj koji mogu promijeniti atavističku politiku koju susjedna država intenzivno, već četvrt stoljeća vodi protiv BiH. Osim par časnih izuzetaka, većina kandidata miješala se u unutarnje stvari ove države, obećavala ovdje promjene, čak i one koje se tiču Ustava BiH. Jedan od kandidata Demokratskog saveza nacionalne obnove (DESNO) Anto Đapić kaže: 

“Mora se osigurati suverenost formiranjem hrvatske republike u BiH i kao predsjednik Hrvatske ću na tome insistirati i kod saveznika i neprijatelja jer u protivnom će Hrvati nestati u BiH”.

Poručio da pozicija Hrvata u BiH nikad nije bila dramatičnija. Đapić je u pravu. Prvi put probosanski blok u BiH pokušava „ugroženom narodu“ da uzme makar jednu finansijsku poziciju. Do sada je bilo pravilo: Gdje ima para tu šefuje HDZ BiH. Nikada do sada HDZ nije bio detroniziran u Ministarstvu finansija Federacije, a samo jednom se to čudo dogodilo Vladi na državnom nivou. Inače sve agencije gdje se vrti para pripadaju „ugroženom narodu“. Bilo kakav pokušaj da politika mimo HDZ-a BiH dobije makar jednu od agencija, ovaj put UIO (Upravu za indirektno oporezivanje) izazvala je dramatična upozorenja o hrvatskoj ugroženosti.

Predsjednička kandidatkinja Radničke fronte i Socijalističke radničke partije Katarina Peović, je bila na suprotnoj strani od radikalaca: “Politika prema BiH pokazuje kako nacionalističke i
huškačke politike najmanje koriste samom narodu. Oni koji se pozivaju na taj narod najmanje imaju veze s njim i samo provode vlastite i interese bogatih elita. Riječ je o onima koji zastupaju tajkune. Nacionalistička politika prema BiH je najmanje koristila ljudima tamo... Ako govorimo o BiH trebamo govoriti o suživotu, jedinstvu i solidarnosti jer to i jedne i druge povezuje”, rekla je Peović.

„Onoga trena kada uvedemo obavezu da se objavljuje za što se troši proračunski novac (u BiH), onda ćemo reći da smo bili odgovorni i prema sebi i prema njima“, kazala je Dalija Orešković. Nisu se čule nikakve kritike na ponašanje Policije Hrvatske prema migrantima. To što je svijet vidio brojne brutalnosti prema nesretnim migrantima, ne želi ni vidjeti ni čuti većina predsjedničkih kandidata. Čak se mirne duše može zaključiti da su radikalniji od hrvatskih drotova koji operišu na granici prema BiH, mlateći, pljačkajući i vraćajući te jadnike u BiH.

Radikal Đapić je predložio protiv migranata model Mađarske: „Fizičke ograde, vojska, policija, treba napraviti sve što je potrebno kako bi se zaštitila RH“, dodao je. Kolinda Grabar Kitarović: „Mi smo 2016. omogućili promjenu zakona i vojska može doći u pomoć policiji u nadzoru granice, no o tome odlučuje policija. Policija uspješno štiti granicu Hrvatske i EU-a za što su nam EU i Merkel zahvalni“, rekla je, ne spominjući brutalno ponašanje prema migrantima, a gurajući Merkelovu pred hrvatsko brutalno kršenje evropskih migrantskih zakona.

„Sramotan je stav aktualne predsjednice i kriminalne politike pljeskanja mađarskoj vladi, huškačkoj politici prema ljudima koji ne predstavljaju nikakvu ugrozu“, odgovorila joj je Katarina Peović.

I Ivan Pernar želi zaustavljati ilegalne migrante uz pomoć vojske. Na gotovo identično pitanje „kakvu politiku Hrvatska treba voditi prema BiH“, bilo je zanimljivih prijedloga. Mislav Kolakušić je upozorio: „Ne možete naš proizvod tako kvalitetno plasirati u Dansku i Norvešku kao što ga možete u susjedne zemlje“, kazao je.

Nažalost, Hrvatska u najvećim količinama u BiH izvozi svoju lošu politiku. Za Zorana Milanovića iz SDP-a politika Hrvatske prema BiH je "nakon 30 godina saplitanja i preplitanja - uvreda prema BiH i Hrvatima u BiH“. Kazao je kako nikad tamo nije išao po glasove i novac kao HDZ-ovci. Bit će za Hrvate i jedinstvenu BiH. Bilo bi dobro objaviti statistiku glasanja u tzv. izbornoj jedinici BiH. Da kandidati ne moraju uzalud dolaziti ovamo po glasove koji su već rezervisani za HDZ Hrvatske. Kolinda Grabar Kitarović je rekla da želi politiku dobrosusjedstva prema BiH. A onda objašnjava: „Želim da se beskompromisno borimo za prava hrvatskog naroda“, rekla je i ne navodeći zašto se druga država mora boriti za prava naroda u njegovoj državi. Tačnije naroda
koji je jedini u svijetu ustavotvoran u dvije države, i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Usput, ostaje problem kako u ustavu jedne demokratske države, kakvu sebe želi predstaviti
Hrvatska, može stajati pravo miješanja u unutrašnje stvari druge države? Ali, izgleda da je sve moguće kad je u pitanju dugogodišnji ponižavajući odnos RH prema BiH.

Debata je pokazala da Hrvatska nema ništa novo ponuditi Bosni i Hercegovini osim već viđenih krvavih repriza. Nekad su Cvetković i Maček, Pavelić i Nedić dijelili BiH preko banovina, što su kao rješenje zahtijevali Hitler i Musolini. Tuđman je u dogovorima sa Miloševićem reprizirao fašističke banovine. Zato smo imali nedavnu tragičnu i krvavu prošlost. Prije tri i po godine, u Erdutu, juna 2016., oko novih udara na BiH Kolinda Grabar Kitarović se dogovorila sa Aleksandrom Vučićem. Ti detalji su poznati. Jedna od posljedica je i ovo trpanje izbjeglica i njihovo blindiranje u BiH. Samo je Katarina Peović Tuđmana okarakterizirala kao "čovjeka koji je vodio zločinačku politiku u BiH“.

Drugi kandidati se nisu ni sjetili da spomenu presudu izuzetno uspješnog međunarodnog suda, kakav je Sud u Hagu. Tu je osuđen čitav vojni i politički vrh Republike Hrvatske za agresiju na BiH i pokušaj njene podjele kroz udruženi zločinački poduhvat. Hrvatska politika i dalje mudro šuti i muti. Presude iz Haga bacale su sjenke na većinu kandidata koji su svojim istupima samo reprizirali Tuđmanovu politiku. 

No pasaran! Ili u prijevodu na bosanski: „Neće moći, neće proći“.