Mini Schengen - balkanska Skandinavija: Ekonomija protiv podjela

Piše: Rasim Belko

Projekat mini Schengen ustalasao je proteklih mjeseci regionalne duhove, ali i na svjetlost izvukao nacionalističke miševe. Velika Albanija i Velika Srbija, to će biti rezultat ovog projekta, smatrali su pojedinci na Kosovu i u Bosni i Hercegovini. U slučaju da su upravu, Kosovo bi nestalo, a Bosna i Hercegovina bila prepolovljena. 

Ali, sudeći po stavovima onih koji žive u realnom vremenu ekonomije i poduzetništva, mini Schengen mogao bi biti svjetlo na kraju mračnog regionalnog tunela. 

Sama činjenica da su pokretači dogovora albanski premijer Edi Rama i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić budi nadu. A te nade nije bilo u decenijama iza nas, jer su srpski i albanski političari gubili vrijeme na optužbe, uvrede, prijetnje. 

Dvojcu Rama - Vučić priključio se i jedan od rijetkih viđenih političkih vizionara Zapadnog Balkana, premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev. Promijenio je ime države, po zahtjevu iz Evropske unije, koja mu je na kraju uzvratila šamarčinom. Zaev nije neko ko kuka, shvatio je šta mini Schengen može donijeti i pridružio se projektu. 

Izvan projekta za stada su ostale BiH i Crna Gora, te Kosovo. Istina, crnogorski predsjednik Milo Đukanović prisustvovao je posljednjem sastanku u Tirani o projektu balkanskog Schengena. Predsjednik Crne Gore u medijskim je istupima navodio da je zbunjen oko projekta i pita se hoće li ovaj projekat biti zamjena za evropske integracije. Đukanović dakle, zbog evropskog puta, još ima otpor spram malog Schengena. 

Slično crnogorskom predsjedniku razmišlja i bivši premijer BiH Denis Zvizdić, koji je nakon regionalnog sastanka u Ohridu kazao da se o svemu trebaju očitovati institucije BiH, te da ne želi da mini Schengen bude zamjena za evropski put države. 

Kosovo se, po svemu sudeći, opire ovom projektu jer ga je inicirao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Zbog svega je politički establišment Kosova ušao u verbalni sukob s predstavnicima Albanije. 

Od projekta bi, sudeći po najavama, koristi imali građani i privrednici. Dakle, oni koji znaju satima čekati na granicama. Privrednici posebno. Mini Schengen koristio bi ekonomija zemalja koje uđu u projekat, jer bi razmjena roba bila daleko jednostavnija. 

Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)
Ljubljana u razgovoru za agenciju Patria smatra da je Svaku inicijativu potrebno proučiti i analizirati, te valorizirati, a pri tome pokazati vizionarstvo. 

“Na ovim prostorima uglavnom se oziremo na prošlost, djelimično na sadašnjost, a budućnosti kao da je i nema! Ideja o Zajednici uglja i čelika, koja je preteča današnjoj Evropskoj uniji (EU) je na početku okupila samo šest zemalja, a danas EU ima 28 zemalja-članica. Međutim, tada su postojali politički lideri vizionari i upustili su se u projekt združivanja Evrope. Namjerno ističem te podatke, jer se ideja o tzv. malom Schengenu dočekuje ‘na nož’ u jednom dijelu regiona, ali i unutar pojedinih država koji su pokretači inicijative”. 

Bećirović dodaje da je činjenica da region nema vidljivog napretka iako je od tragičnih sukoba prošlo više od 25 godina. 

“Države, ne da stagniraju, nego nazaduju dok većina svijeta ide svjetlosnom brzinom u svom napretku. Možda se nekome to neće svidjeti, ali inicijatori inicijative predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, premijeri Sjeverne Makedonije i Albanije Zoran Zaev i Edi Rama pokazali su ovom inicijativom vizionarstvo ali pridobili nove protivnike u svojim državama, ali i u dijelu međunarodne zajednice. Kada se radi o inicijativi o tzv. malom Schengenu potrebno se voditi racionalnim, a ne nacionalnim/ističkim razlozima i emocijama. Emocije nigdje nisu donijele sveopćeg napretka. Podaci Svjetske banke pokazuju da se na graničnim prelazima u regionu na čekanjima izgubi 26 miliona sati, da se robna razmjena može unaprijediti za 10 milijardi Eura”, ističe Bećirović.  

Kako kaže, racionalizacijama i efektima sudjelovanja u mini Schengenu države mogu osigurati dodatnih prihoda od 500 miliona eura do 1,5 milijarde eura zavisno od veličine zemlje. 

“Inicijativu nije jednostavno realizirati, ali ako postoji politička volja onda je i to moguće. Zdravorazumski gledano inicijativa treba svima da donese boljitak. Kada je u pitanju BiH i inicijativa poteže se pitanje projekta tzv. velike Srbije, na drugoj stani se spominje tzv. velika Albanija, negdje se spominju oba projekta. Povezivanjem svako će moći da živi u svom kulturnom korpusu, a u okviru svoje države. Arhitektura granica na Balkanu je završena. Pored racionalnih efekata važni su i oni nevidljivi, a to je konačno relaksiranje odnosa, povezivanje ljudi na ovim prostorima i unapređenje saradnje. To ne dogovara jednom dijelu međunarodne zajednice, pa i država EU, jer će to unaprijediti regionalnu ekonomsku saradnju što će smanjivati prostor za njihove kompanije. Pri tome je važna snažna podrška SAD-a ovoj inicijativi. Ako politički čelnici u BiH žele osigurati bolji život i prosperitet za svoje građane i zemlju trebaju se priključiti inicijativi i iz nje izvući što više koristi. Postavlja se pitanje, zašto bh. politički čelnici nisu do sada pokrenuli kakvu pragmatičnu regionalnu inicijativu. To čak nisu uradili ni unutar BiH”, navodi Bećirović u razgovoru za Patriju.

Dobrobit koju bi donio mini Schengen ističu i oni analitičari koji smatraju da on neće zaživjeti. 

“Naravno da je to dobro i da je odavno trebalo ukinuti te granice koje važe za obične ljude, a ne za kriminalce, dilere, švercere. Velika bi bila korist za obične ljude iz ovih zemalja da se omogući lakše i brže putovanje, bila bi velika korist i za privredu, ali to je nešto što ne vjerujem da će se u skoroj budućnosti desiti, jer mi u regionu imamo mnogo krupnijih problema. Velika su neslaganja među zemljama i liderima, ne bih rekao među narodima”, kazao je nedavno za Al-Jazeera Balkans ekonomski analitičar Mijat Lakićević.

Čini se da je na Balkanu najteže biti pokretač napretka. Vizionari su kroz historiju naših prostora morali bježati daleko od kuće da bi čovječanstvu olakšali život i donijeli napredak. One koji su ostajali lako smo trošili. 

Između ostalo, zbog takvog mentaliteta i ova je inicijativa dočekana na nož. Dijelom su negativne reakcije potaknute iz sjedišta Evropske unije, ali i iz njene članice Hrvatske. To je ista ona unija koja je Albaniji i Sjevernoj Makedoniji pred nosom zalupila vrata hodnika koji vodi u članstvo Evropske zajednice. 

A danas im smeta priča o udruživanju većeg dijela Zapadnog Balkana. I to je i razumljivo. Svi znamo da Evropskoj zajednici nije odgovarala ona balkanska, jugoslovenska zajednica. Konkurentnost Balkana smanjit će manevarski prostor zapadnjačkim ekonomijama, koje godinama s Balkana  crpe ono što valja, a ostavljaju pustoš.

Projekat mini Schengena za Bosnu i Hercegovinu ima i jednu posebnu ulogu. Umjesto specijalnih veza njenog entiteta Republike Srpske, BiH bi sada imala specijalne veze s državama iz okruženja i bila im ravnopravan partner. Jer u situaciji u kojoj RS i Srbija specijalnim vezama, koje se najčešće koriste u dnevnopolitičke svrhe i prevrću žuč svima koji BiH žele suverenu i nezavisnu, te u političkom momentumu u kojem BiH ne priznaje Kosovo, bilo bi potrebno formirati specijalne i paralelne veze FBiH s Kosovom. 

Jer, opći politički ambijent u Federaciji daleko je skloniji priznavanju Kosova. Zašto onda u takvoj situaciji ne bi bili povezani, recimo specijalnim ekonomskim vezama u kojima ekonomija FBiH ne bi trpjela kosovske takse. 

Međutim, Bećirović smatra da su takve veze FBiH i Kosova sada nepotrebne. 

“Nepotrebne su i postojeće prisutne specijalne veze u regionu. EU, kada se zemlje regiona približe svom članstvu u EU, tražit će ukidanje specijalnih veza, jer nijedna zemlja članica EU nema specijalnih veza s drugim državama ili dijelovima drugih država. Takve ideje mogu se koristiti za produciranje inata i/ili eventualna potkusurivanja u regionu. Treba izbjegavati
napetosti i raditi na izvjesnijoj i boljoj budućnosti za svakog građanina, zemlju i region”, ističe direktor IFIMES-a.

Dakle, politički lideri BiH i njene institucije, kada već nisu sposobni pokretati regionalno povezivanje, onda bi morali već sada biti spremni pridružiti se inicijativama koje će našu ekonomiju, staklenih nogu, dići na više nivoe. 

Povezivanje, unije i savezi učinili su mnoge regije zemaljskim rajevima. Na Zapadnom Balkanu isuviše dugo smo pričali o disoluciji Jugoslavije, sukobima, agresijama i ratovima. Vrijeme je da to ostavimo u historijskim udžbenicima, a generacijama koje dolaze ostavimo neku složnu zajednicu, kojoj će cilj biti da se ne takmičimo sa neperspektivnim zemljama Afrike, nego da sistem Skandinavije bude kreiran malo južnije.

Vrijeme je da u buretu balkanskom barut zamijenimo plodnom zemljom i generacijama što dolaze trasiramo bolju budućnost.