Piše: Sead Omeragić
Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti( BANU) osnovana je prije nepunih devet godina. Sjedište joj je u Sarajevu, sa odjeljenjima u Sarajevu i Novom Pazaru. Zašto je, pored državne, trebala i nacionalna bošnjačka akademija? Tim potezom je samo potvrđeno postojanje HAZU BiH i SANU u RS, koja je osnovana još davne 1993. godine. Nama je trebalo 27 godina da priznamo poraz i krenemo istim putem podvala i podjela. Čemu BANU služi po svojoj suštini ? Kakva je poruka jedne takve akademije? Zar ne bi trebalo po svaku cijenu jačati ono što je državna institucija?
Toliko smo veliki narod da imamo dvije akademije nauka i umjetnosti. Jednu državnu i jednu nacionalnu. Imamo recimo dva svjetska kongresa dijaspore i to sa bošnjačkom odrednicom. Mogi akademici iz BANU-a su u isto vrijeme članovi ANU BiH. No, nikad nisu progovorili šta je rješenje i izlaz iz ovog paralelnog hoda. Dobar dio akademika
BANU-a zaslužuje biti dio ANU BiH. Zasigurno je dijelom ponižavajuće što se među akademskim togama nalazi i ona muftije Muamera Zukorlića koji je i sekretar i praktični idejni i duhovni lider BANU.
Problem je redovno dublji nego što izgleda na pravi pogled. Punih 15 godina od 1999. do 2014. Na čelu ANU BiH je bio Božidar Matić. Bio je svojevremeno i na čelu državne vlade. Za to vrijeme je bio blokiran rad i proširenje Akademije.
Matića su neke zaposlenice čaki tužile i za mobing. O kakvim se optužbama tu radilo najbolje je zaboraviti.
Nekada u regionu izuzetno respektabilna Akademija je dvije decenije nakon rata bila potpuno zamrla. U jednom trenutku je, prema službenoj stranici, imala manje od 30 živih članova. Tragično je što se decenijama niko nije bavio suštinom rada ANU BiH. Treba li napominjati da je ANU BiH imala više od 240 preminulih članova. I umjesto da obnavlja članstvo, Akademija se svela na brojku ispod tridesetak živih akademika.
Svih osam počasnih akademika ANU BiH su mrtvi već najmanje dvadesetak godina. Tek prije desetak mjeseci donekle je obnovljeno članstvo ANU BiH. Konačno su
u njen rad uključena 33 u javnosti izuzetno ugledna člana. Prema službenoj stranici ANU BiH do prije desetak mjeseci uopće nije imala svoje dopisne članove. Danas ima 11 i sve ih je, dakle, dobila prije desetak mjeseci. Recimo HAZU ima blizu 200 dopisnih članova. SANU i nešto više. Među članova HAZU-a ima i nacionalno bošnjačkih imena, ali ih se ne mogu naći na spiskovima ni ANU BiH ni BANU.
Gotovo je pravilo da sve akademije svijeta imaju u svom sastavu naučnike i ugledne stvaraoce iz cijelog svijeta. ANU BiH je napravila desetine propusta. Daleko bi nas odvelo da nabrajamo imena značajnih naučnika i umjetnika u BiH, koji su morali imati svoje mjesto u ANU BiH, a nisu ga dobili. Dugogodišnji nerad Akademije je doveo do bunta brojnih uglednih ljudi, pa je vjerovatno zato i nastala BANU.
Pitanje je zašto se intelektualna bošnjačka elita povukla pred urušavanjem vlastite državne akademije i otišla u drugu krajnost. Recimo, postoji i Američko-bosanskohercegovačka akademija koju je formirala grupa vrlo uglednih naučnika, uglavnom mladih ljudi porijeklom iz BiH, koji su penju visoko na naučnoj ljestvici SAD-a i Kanade. Nažalost, njih nema među dopisnim članovima ni ANU BiH ni BANU. Evropa i uopšte Zapadni svijet su puni mladosti i ljudi srednjeg doba iz BiH kojima se odaju priznanja, ovječani su slavom i odlikovani od država gdje žive. U BiH se o njima pišu samo dnevne medijske pohvale, ali ih, ipak nema ni unutar ANU BiH ni BANU.
I onda iz svega izroni predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo Elmedin Konaković i BANU da donaciju u iznosu od 60 hiljada KM. To je postalo predmet javnih polemika. Radi se o budžetskom, novcu sarajevskih poreskih obveznika i treba za to imati dobro opravdanje. Zašto bi to radila vlast u Kantonu Sarajevo? Iako do sada BANU postoji na neki način vandržavno, novac poreskih obveznika postaje njeno službeno priznanje.
Nije li to na neki način davanje alibija za HAZU BiH i SANU RS? Do sada su bile parakademske tvorevine. Postoji jasna bliskost između Konakovića i Zukorlića i ona se pokazuje u različitim stavovima i izjavama. Visoki predstavnik nije ispoštovao Dejtonski sporazum, kojim je predviđeno finansiranje svih institucija od državnog značaja iz budžeta države, pa se ANU BiH finansira iz budžeta Kantona Sarajevo.
Narod uopšte ne zna koliko je honorirano članstvo u ANU BiH. Početkom prošle godine je bilo po akademiku negdje oko 300 KM. Dakle totalno sirotinjski. Bilo kakvo povećanje je bilo dobrodošlo i to je prošla vlast u Kantonu Sarajevo konačno uradila. Na drugoj strani novac za BANU iz budžeta Kantona Sarajevo se ipak pokazao kao marketinški stranački potez. Naime, izvršna sekretarka BANU-a bila je kandidatkinja Konakovićeve stranke Narod i pravda (NiP) na prošlim Opštim izborima. A onda su se muftija Zukorlić i Elmedin Konaković otvoreno fotografisali sa logom stranke Narod i pravda.
I to su neke činjenice koje se ne smiju povezivati sa budžetskim novcem. Prilikom prijema 14 novih članova BANU prof. dr. Suad Kurtćehajić je rekao da je “potrebna BANU da oformi intelektualnu elitu koja će pomoći narodu“. Članovi i jedne i druge akademije, ANU i BANU, morali bi dati odgovore zašto unutar ANU BiH nije ujedinjena intelektualna snaga koja će „pomoći narodu“ i državi?
Je li moguće da opet priznajemo nemoć u vlastitoj državi? Je li moguće da nam se iznova nije u stanju ujediniti probosanska intelektualna elita i organizirati vrhovnu intelektualnu instituciju na državnom nivou? Zašto nas Dodikove i Čovićeve politike prisiljavaju da igramo na njihovom terenu koristeći njihove podvale kao alibi za pristajanje na daljnje podjele u ovoj državi pa i njenim institucijama?
Hoće li neko podvući crtu i u nekoj ozbiljnoj javnoj raspravi dati odgovore počevši od toga koliko se izdvaja novca za svakojaka udruženja nizašto, ni tamo-ni ovamo, za brojne festivale, okrugle stolove i skupove, drugove i krugove?.
I ne treba da čudi kada se političari jave kao dobrotvori da bi promovirali sebe i stranku pod krinkom državotvornosti. 'Država to sam ja' ili za bosanske prilike 'Budžet to sam ja'.