SARAJEVO, (Patria) - Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović u intervjuu za agenciju Patria govori o Revidiranoj strategiji za ratne zločine, djelovanju ministra pravde BiH Josipa Grubeše, regionalnoj saradnji i opasnostima od ne donošenja strategije.
Patria: Koje su posljedice pogrešnog provođenja prvobitne Strategije za ratne zločine?
Tahirović: Pitanje strategije za ratne zločine traje već više 10 godina. Problemi su počeli još 2004. godine, kada je postignut sporazum između Haškog suda za bivšu Jugoslaviju i BiH, da se predmeti koji su rađeni u Haškom tribunalu, a nisu završeni, ustupe Bosni i Hercegovini na daljnje procesuiranje. Nažalost, kada su neki vidjeli da će se nastaviti procesuiranje po principu od najtežih zločina ka slabijim, neki su odlučili da to zaustave i nisu više poštovana Pravila puta. Svi složeni putevi su zaustavljeni, a rađeni su predmeti na osnovu “sposobnosti” samog tužioca. Tada se krenulo s izjednačavanjem strana u ratu i pokušaja da se sve okarakteriše kao građanski rat.
Patria: Kako ostvariti regionalnu saradnju i omogućiti da svi optuženi za ratne zločine budu izvedeni pred sud?
Tahirović: Bez podrške međunarodne zajednice regionalna saradnja neće uspjeti, jer Hrvatska kao članica Evropske unije krši osnovna ljudska prava, jer krije presuđene i optužene za ratne zločine. Međunarodna zajednica i EU moraju iznaći način da članice EU pa i Srbiju kao buduću članicu dovede u poziciju da moraju sarađivati s vlastima BiH.
Patria: Ko je najodgovorniji za neusvajanje Revidirane strategije?
Tahirović: Najodgovorniji u lancu usvajanja Revidirane strategije je ministar pravde BiH Josip Grubeša, koji nikako da shvati da mora razgovarati sa svima u BiH, a ne s pojedinim udruženjima za koje on smatra da imaju pravo i prioritet. Ono na čemu mi insistiramo je u skladu s potpisanim sporazumima, bez čega ćemo insistirati na neusvajanju strategiju.
Patria: Postoje li opasnosti zbog neusvajanja Strategije?
Tahirović: Opasnost koja nam prijeti neusvajanjem Strategije jeste da se ide ka tome da je ovo bio građanski rat, da su sve strane podjednako odgovorne i da se izbjegne odgovornost ključnih ljudi koji su odgovorni za egzekucije, a to su krizni štabovi, koji su u djelo provodili naredbe civilnih i vojnih struktura tadašnje “Srpske republike u BiH”. Ključna stvar je da se mora nastaviti procesuirati ratne zločine onako kako je to Hag počeo.