Biti policajac u državi kojom vlada pravosudna mafija

Piše: Rasim Belko

Ja ih druže uhapsim u 13 sati, nisam ni završio izvještaj, a oni u 13.30 slobodno šetaju i nose cvijeće tužiteljici. Ispričao mi je ovo prije par godina jedan od onih policajaca za koje se može reći da su rođeni za taj posao.

Na pitanje što ne reaguju, odgovorio je “onda smo mi problem, a ne kriminalci”.

I zaista, u vremenu poslije, činjenice iz brojnih događaja potvrdile su priču o kriminalcu koji se vraća tužiteljici s cvijećem u rukama. A cvijeće brzo prerasta u neke druge ‘znakove pažnje’.

Brojni su tužitelji i tužiteljice koji imaju veću imovinu od kriminalaca kojima sude i niko da se zapita kako.

Zato bi se svi trebali zapitati kako biti dobar čuvar društvenog poretka u državi u kojoj je pravosuđe vodeća mafija?

Taj policajac ni približno nije plaćen za ulogu koju ima u bosanskohercegovačkom društvu. Oprema mu je više smetnja nego olakšica. Zakonima su mu svezali ruke, a tjeraju ga da provodi zakon. Komandir mu je izabran političkom voljom, pa i kada ima podatke o određenom kriminalu, primoran je da šuti, jer je kriminalac komandirov prijatelj ili politički mentor. Svaki dan odlazi na posao, a ni on ni njegovi ukućani nisu sigurni hoće li se vratiti.

Društvo u kojem se na takav način tretiraju policajci ne može ni biti drugačije nego kriminogeno i korumpirano do same srži svog bića.

Zbog tog i takvog društva nam se i desio slučaj Tarika Omerovića, nagrađivanog i časnog policajca MUP-a Tuzlanskog kantona, koji je napravio jednu jedinu ‘grešku’ - priveo je muža zamjenice glavne tužiteljice Tuzlanskog kantona. I to sve na njene oči.

A bogovi bh. društva, među koje se ubrajaju i tužioci, ne žele da ih neki tamo policajac može uhapsiti. Nisu se takvi tužitelji i tužiteljice borili za društvo u kojem policajac ima pravo da legitimiše i hapsi svakog ko se ponaša suprotno zakonskim normama.

Oni su ipak vlasnici sistema i hoće da im se pristupa kao božanstvima.

A policajac Tarik, takav kakav jeste, profesionalan i beskompromisan, nema pardona. Hapsit će i oca ako se ne ponaša u skladu sa zakonom.

Nije znao policajac Omerović da će ga dosljedno držanje zakona i policijskih pravila odvesti u zatvor. A upravo to je epilog njegovog ponašanja u skladu sa službom koju obavlja.

Tužiteljica Mirzeta Begić, očito pogođena činjenicom da ona i muž nisu zaštićeni od slova zakona kreće u akciju, i bahato, kako se inače ponašaju svi naši nosioci funkcija, kreće u akciju provođenja sile nad policajcem Tarikom Omerovićem.

Ostatak priče tek će biti poznat. Sud je potvrdio optužnicu, Tarik sada umjesto lova na kriminalce, čeka suđenje po ‘spakovanoj optužnici’ tužiteljice koja lovi ‘neposlušne’ policajce.

Javnost ovaj put nije izdao razum ili ti razum nije izdao javnost. Uz Tarika Omerovića stali su mediji, građani i kolege policajce, doduše, ne svi. Izdali su ga jedino sindikalci, koji su čak pojedine medije zvali da se brišu njihove izjave, a onda održali sjednicu s koje niti jednom rečenicom nisu stali iza svog kolege.

Ali, na to smo navikli u državi Bosni i Hercegovini. Navikli su i policajci da problemi dolaze kad “kačiš se sa pogrešnim”.

Politički i pravosudni gangsteri najgora su grupa za 'zakačiti se'. Jer, prvi pišu a drugi čitaju i provode zakone. Nerijetko ih i prilagođavaju, sve ovisno od činjenice ko im kakvo ‘cvijeće’ donese.

Zato je nakon tuzlanskog slučaja nemoguće ne zapitati se, a šta ako su se sarajevski policajci Adis Šehović i Davor Vujinović malo više ‘zakačili’ s političko-pravosudnim gangsterima.

Vrijedi razmisliti!