Ko ima suverenitet u upravljanju migrantskom krizom? 

Piše: Nela Bajić

Dovođenja stanja migrantske krize do granica humanitarne katastrofe snosi više institucija Bosne i Hercegovine. Za razliku od zemalja regiona čije je upravljanje krizom preuzela kompletna izvršna u suradnji sa zakonodavnom vlašću, u našoj zemlji Ministarstvo sigurnosti jedino je koje se dosada bavilo pitanjima migrantske situacije. 
Pitanje upravljanja migrantskom krizom odgovornost je Ministarstva sigurnosti BiH uz podršku Vijeća ministara BiH, te pitanje Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i Ureda ombudsmana. 

Ministar sigurnosti Fahrudin Radončić tokom ovosedmične posjete Bihaću javnosti je odaslao poruke kojima je demaskirao nesposobnost državnih institucija da se nose sa migrantskom krizom, prevashodno ministarstva čije je predsjedavanje preuzeo prije dva mjeseca. 

Graničnoj policiji BiH nedostaje 1.200 policajaca, jedan policajac štiti 25 kilometara državne granice. Nije preciziran broj zaposlenika koji nedostaju Službi za poslove sa strancima. 

Radončić je istakao da Bosna i Hercegovina nema suverenitet u upravljanju migrantskom krizom. Suverenitet su njegovi prethodnici prepustili međunarodnim organizacijama, tačnije IOM-u, Međunarodnoj organizaciji za migracije, za razliku od ostalih zemalja kojima je novčana pomoć za rješavanje problema migrantske krize uplaćena direktno vladama zemalja.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, Evropska unija je kroz dva donatorska programa (DG ECHO i DG NEAR)  odlučila novac ispostaviti organizaciji IOM, koja je dalje raspoređivala sredstva. Bosni i Hercegovini je od 40 miliona eura uplaćenih organizaciji IOM, pripalo nešto manje od 4 miliona sredstava za administraciju.

Sve organizacije involvirane u migrantsku krizu, a spisak je prilično dug, prevashodno su humanitarnog karaktera. Humanitarne organizacije nemaju ni interese, ni kapacitete, niti mehanizme da zaštite interese svih involviranih aktera u procesu aktuelnih migracija. Niti je njihov posao zaštita državnih interesa.

U uređenim zemljama pomenute organizacije imaju ulogu partnera u pružanju ispomoći pri uspostavljenim mehanizmima suočavanja sa kriznom situacijom. Bosna i Hercegovina, jedina je zemlja koja je dozvolila da humanitarne organizacije budu apsolutni nosioci upravljanja predmetnom tematikom. 

Sa govornice u Bihaću zvaničnicima Evropske unije odlučno se poručilo da BiH neće postati kolektivni prihvatni centar za „ilegalne migrante“. Istina je da migranti na teritoriji BiH borave ilegalno sistematskim greškama bosanskohercegovačkih institucija. Služba za poslove sa strancima, koja bi trebala raditi na identifikaciji i evidentiranju migranata nije uradila ništa na zapošljavanju službenika arapskog govornog područja, što bi omogućilo komunikaciju sa migrantima, tako da se ovi „razgovori“ svode na pantomimu službenika i migranata, kojima službenici nisu u stanju objasniti njihova prava i obaveze. 

Stoga su i podaci osoba koji prođu kroz sistem identifikacije i dobiju tzv. bijeli karton upitne vjerodostojnosti. 

Također, poručeno je kako država BiH ima pravo uhapsiti migrante koji ne dokažu svoj identitet, ostalo je nejasno gdje ih se planira smjestiti s obzirom na postojeći nedostatak zatvorskih kapaciteta. Kapacitet jedinog zvaničnog Imigracionog centra u Istočnom Sarajevu, odgovornog za smještaj stranaca koji su ocijenjeni prijetnjom po sigurnost, je nešto više od stotinu mjesta. Također, zbog neusklađenog sistema i nedostatka uključivanja ključnih aktera prisilna deportacija ne funkcioniše. 

Značajno je spomenuti da unatoč ustaljenoj terminologiji bh. zvaničnika termin ilegalni migrant ne postoji. Postoje lica koja ilegalno borave na teritoriji određene države. Sa aspekta poštivanja minimuma ljudskih prava upotrebljavati termin ilegalnim za lice politički je nekorektno. Ni ratne zločince ne nazivamo ilegalnim, nego njihove postupke. 
Neupitno je da BiH kao država ima pravo da štiti svoje granice. Međutim, ukoliko ne želi da se strmoglavi nazad u 1945., ima obavezu postupanja prema preuzetim i potpisanim konvencijama tj. da štiti osnovna ljudska prava svih lica koja se nalaze na njenom teritoriju. To podrazumijeva da se u pitanje migrantske krize uključe sve relevantne institucije, koje će stvoriti uvjete zaštite prava, kako migranata, tako i državnih interesa. 

Iz poruka koje smo mogli čuti nakon održanog sastanka u Bihaću, čini se da smo na dobrom putu da se pretvorimo u Mađarsku. Prema tvrdnjama očevidaca, dan nakon sastanka na bihaćke ulice su izašli policajci naoružani elektrošokerima.