Zašto smo zatvorili univerzitete, škole i vrtiće, a nismo migrantske kampove

Piše: Rasim Belko

Korona je stigla u Bosnu i Hercegovinu, ali na sreću svih nas za sada je sistem uspio držati pod kontrolom situaciju. Imamo 15 oboljelih, ali nemamo smrtnih slučajeva. 

Mnogi smatraju da je sistem odreagovao na vrijeme i u većoj mjeri se mogu složiti s tom tvrdnjom. 

Zatvaramo škole i univerzitete, otkazuju se mnogi događaji, zabranjeno je javno okupljanje s više od 250 osoba. Državne službe rade u skladu s predviđenim mjerama, krizni štabovi ažurno djeluju. 

I građani su na vrijeme informisani i upozoreni. 

Ali, u dva segmenta borbe s pandemijom COVID-19 sistem je zakazao. 

Sredstava koja su medicinski zvaničnici preporučili kao zaštitu i prevenciju od koronavirusa nestala su s polica apoteka i prodavnica. Jesu li rasprodata ili povučena pitanje je koje trebaju otkrivati nadležni. Ali, ono što je potpuno sigurno, a i potpisnik ovih redova se u to uvjerio, sredstava nema. 

Neko bi se ozbiljno trebao pozabaviti nabavkom istih, jer kako se štititi ako su nam uskraćena osnovna sredstva zaštite. Ako postoje oni koji su povukli sredstva s polica da bi u narednim danima utrostručili dobit, a to nije isključeno, onda bi nadležne instance takve trebale zatvoriti barem do kraja godine. 

U slučaju da nema sredstava ona bi se trebala nabaviti državnim novcem i prodavati po nabavnoj cijeni. Ako je problem kopnenim putem, nije problem poslati avion u onaj dio svijeta gdje se proizvode zaštitna sredstva. 

U našoj državi kontinuirani problem je zdravstvo, korona je samo vrh ledenog brijega. Novca ima, samo je pitanje volje i sposobnosti odupiranja kojekakvim lobijima. 

No, nedostatak zaštitnih sredstava je možda i minoran problem u odnosu na migrante u slobodnom pokretu. U centralnim zonama Sarajeva, Tuzle, Zenice, Bihaća skoro da nema trgovačkog centra i drugih prostora u koje dolazi veći broj ljudi a da se ne sreću migranti.

Migranti nisu bauk, ali u situaciji u kojoj se lokalnom stanovništvu prijeti kaznama za nepoštivanje Zakona o zaštiti od zaraznih bolesti, neprihvatljivo je da imamo ljude iz kampova na ulicama gradova. 

Pogledamo li situaciju u Sarajevu, jasno je da u glavnom gradu postoji veliki broj potencijalnih izvora i prenosilaca virusa koji se slobodno kreću. 

Nedaleko od centra Sarajeva, u dva kampa otvorenog tipa u Blažuju i Ušivku smješteno je oko 2.000 migranata. Ti ljudi se u kampovima registruju, a potom se kreću od Hadžića, preko Ilidže do strogog centra Sarajeva. 

Jel ima neko ko vjeruje da ljudi koji veći dio dana provedu na ulici koriste medicinska i druga sredstva za zaštitu zdravlja. Ti ljudi u posljednje vrijeme masovno prodaju papirne maramice. 

A u kampu ih je daleko više od broja osoba koji je zakonski predviđen za javno okupljanje u situaciji koju živimo. 

Zatvorili smo univerzitete, škole, vrtiće, a ostavili otvorene migrantske kampove.

Primjera radi, jedna osnovna škola u KS ima 1.000 đaka što je i najveći broj učenika, dok je prosjek po školi oko 500 učenika, a kamp u Blažuju broji 1.300 migranata. Ti ljudi su prešli kilometre, žive u velikoj zajednici, pitanje je njihove ishrane, također pitanje je koliko je jak njihov imunološki sistem… 

Je li vrijeme se Blažuj i Ušivak zatvore, te da se formiraju zdravstveni timovi za ove kampove, kako bi migrante sačuvali zločestog virusa, a tako zaštitili zdravlje građana BiH.