Dejan Azeski: Šta svijet može naučiti od Italije o virusu COVID-19?

SARAJEVO, (Patria) - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događaje na Bliskom Istoku i Balkanu. Dejan Azeski je makedonski historičar, novinar i publicista, član Međunarodnog instituta IFIMES, koji trenutno živi i radi u Trstu i sjevernoj Italiji. U svom članku pod naslovom „Šta svijet može naučiti od Italije o virusu Covid-19?“ analizira izbijanje pandemije coronavirusa Covid-19 te kako neposredno vidi situaciju u Italiji i kakav će biti svijet nakon krize. 

Piše: Dejan Azeski

Apeninski poluotok geografski je udaljen od Balkana, ali u osnovi sudeći po mentalitetu oni su nama vrlo slični. Zato je intenzivno druženje u malim zatvorenim mjestima (poput većine talijanskih kafića i pubova) u trenucima neposredne opasnosti od virusa ubrzano je doprinijelo njegovom širenju.

Italijani, kao i Balkanci, nisu previše pazili na apele vlasti da ne odlaze u kafiće svakodnevno nakon posla - a često i tokom posla. Lokalna policija ima kulturološki problem sa izricanjem restriktivnih mjera i ovlaštenja. Dakle, karantenu je, iako je to u praksi odavno najavljeno, teško primijeniti.

I zato dođosmo do ovakve  ogromne katastrofe.

Moj strah je, da će s obzirom na sve te mentalne sličnosti i svo nepoštivanje preporuka koje sam čitao ovih dana, brzo dovesti cijeli Balkan u isto ili barem slično stanje. Jer nosioci virusa nisu samo oni koje ne poznajemo, i koji nam loše misle. Naprotiv, većina zaraženih slučajeva su žrtve svojih najbližih i najdražih, rođaka i prijatelja.
 
Dobra i loša iskustva iz karantene

U cijeloj Italiji je kretanje ograničeno već mjesec dana. Prvobitna zamisao vlasti bila je zatvoriti  stanovnike u svoje domove bez mogućnosti, da  napuštaju stanove čak i zbog hrane i lijekova, a vojska bi trebala dostavljati namirnica kući. Ali kada su izračunali koliko stotina hiljada vojnika, a možda i miliona, je potrebno da bi se opskrbili stanovi/kuće 60 miliona stanovnika u ovoj ogromnoj zemlji, ideja je ubrzo napuštena. Ali zato su stanovnicima ograničili odlaske u najbliži supermarket ili u najbližu apoteku. Ako vas policija pronađe daleko od vašeg doma i ako ne budete koristili usluge najbližeg supermarketa, također će vam biti izrečena novčana kazna. Dakle, šetnja službeno nije dozvoljena.

Ali bez obzira na to, kršenja karantene su svakodnevna i svugdje prisutna. To znači da bez obzira na veliku opasnost i strah - karantenu je teško dugoročno održati, a posebno u cijeloj državi ravnomjerno. Zbog toga je potrebno da druge države precizno izračunaju kada je najbolji i najpotrebniji potencijalni period za potpunu izolaciju.

Pozitivan je primjer malog talijanskog gradića Vo, koji je donedavno bio jedan od središta epidemije, daje neku novu nadu, a trenutno se gotovo i ne suočava s novim pacijentima.

Tako su testiranjem i re-testiranjem svih 3.300 stanovnika grada Vo, u blizini Venecije, bez obzira na to, da li su pokazivali simptome ili ne i rigoroznom karantenom pojedinaca, koji su bili u kontaktu sa inficiranim, zdravstvene vlasti uspjele su u potpunosti zaustaviti širenje zarazne bolesti u tom gradu.

Ovaj uspjeh nam govori o važnosti testiranja i izolacije inače zdravih prijenosnika, pristup koji je pohvalila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Nedavno su pozvali sve zemlje, da se što više testiraju. Tako su Južna Koreja i Tajvan uspjeli su testiranjem ograničiti broj zaraženih.

Ovaj pristup je prvobitno planiran, da se primijeni na cijelom području Veneta u Italiji, gdje se planira uzeti najmanje 11.000 brisova dnevno.

Ali to je samo teoretski. Jer, ni Italija, niti bilo koja druga zapadna zemlja nemaju toliko državnih resursa za provođenje tako intenzivnih mjera testiranja i izolacije na cijeloj teritoriji.

Samo Kina i eventualno Rusija i dalje su jedne od rijetkih država, koje imaju aktivne milione pripadnika u svojim vojskama i to mogu učiniti.

Balkanske države i vojske nemaju takve potencijale. Stoga nam preostaje jedino osloniti se na svijest stanovništva i što je prije moguće razumijevanje jednostavnog značenja pojmova samoizolacija i odgovornosti prema samome sebi i sredini.
 
Italija se nalazi pred socijalnom revolucijom

Ovo je drugi najozbiljniji problem o kojem sve više pišu lokalni mediji. Zbog nedostatka novca, koji definitivno dominira stanovništvom i opasnosti koje ta pojava uzrokuje.

Izvještaji policije o napadima na supermarkete, pa čak i sa organiziranim skupinama, postaju sve češći. Vlasti su hitno usvojile ekspresne mjere za raspodjelu 450 miliona eura socijalne pomoći, koja bi trebalo biti dopunjena s više od četiri milijarde eura i drugim vrstama socijalnih davanja. Ali veliko je pitanje, hoće li ovaj novac u takvim uvjetima kada državna administracija jedva funkcionira uspjeti dospjeti do onih kojima je to najpotrebnije.

Ovakve slike iz Italije vjerovatno bi mogle biti upozorenje balkanskim čelnicima, da će se svakim danom zbog karantene vatra socijalnog nezadovoljstva može brzo samozapaliti. A o tim ranjivim kategorijama, koje su zaista gladne trenutno treba pružiti pomoć, da ne bude prekasno.

Balkanski čelnici poduzeli su mjere na vrijeme, ali to uopće nije garancija uspjeha

Kada se naprave komparativne analize između situacije u Kini, Italiji i na Balkanu, neizbježno se postavlja jedno pitanje, „da li su naše vlasti pravovremeno preduzele potrebne mjere, da ne bi ponovile tragediju ovog intenziteta u Sjevernoj Italiji“. Hronologija događaja govori o sljedećem:

Kina je Wuhan i druge pogođene gradove širom zemlje stavila u punu karantenu 23. januara 2020, kada je prijavljeno samo 25 smrtnih slučajeva. Prošle su tri sedmice od najave stroge karantene do vrhunca bolesti.

Italija je započela slične mjere kao Wuhan 11. marta, kada je zabilježeno 827 smrtnih slučajeva, osam dana nakon što je zabilježeno prvih 79 smrtnih slučaja i devetnaest dana nakon izbijanja epidemije u zemlji.

Zbog svega toga Italija, iako ima gotovo 20.000 registriranih slučajeva manje nego Kina, ima dvostruko više smrtnih slučajeva nego svijet.

Ova usporedba govori mnogo o važnosti pravovremenog i odgovornog pristupa opasnosti virusa Covid-19.

Većina balkanskih zemalja, za razliku od Italije, uvela je karantenske mjere i policijski sat kada nije bilo žrtava, a samo je nekoliko desetaka zaraženo.

To nam daje dobru osnovu i nadu, da ćemo izbjeći katastrofu takvog intenziteta kao u Lombardiji i Venetu.

Ali moramo znati da i pored pravodobnih poduzetih mjera Balkan ima nekoliko ograničavajućih faktora u odnosu na Italiju, a posebno u odnosu na Kinu:

● Masovni povratak dijaspore u zemlju - što ćemo sigurno skupo platiti. To su uglavnom ljudi koji su ostali bez primanja i nisu u mogućnosti da servisiraju svoje skupe režimske troškove na Zapadu i zato su se morali vrattli.
● Masovno nepoštivanje karantenskih mjera nakon povratka kući - što je očigledno na svakom koraku.
● Nedostatak osoblja i odgovarajuće medicinske opreme - činjenice koje će vremenom i porastom broja pacijenata posebno doći do izražaja.
● Mentalitet i suštinska potreba za socijalizacijom, koja je ista ili lošija kod Balkanaca nego kod Italijana.
● Sklonost širenju lažnih vijesti i panike, koja će se sigurno odraziti tokom vrhunca bolesti koji stiže za otprilike mjesec dana.

Brza imunizacija ne dolazi u obzir - pripremite sebe za dugu karantenu

Napokon, dobra vijest o coronavirusu stigla nam je i iz Sjedinjenih Država. Jennifer Haller hrabra je 43-godišnja majka dvoje djece koja je prva primila testno cjepivo protiv ove bolesti. To znači, da je prva faza imunizacije zbog zaštite od Covid-19 zvanično započela.

Vakcina, kodnog naziva MRNA-1273, razvija se u saradnji sa Nacionalnim institutom za zdravlje i savremenom biotehnološkom kompanijom „Moderna“ iz Massachusettsa. Novo cjepivo ne uzrokuje Covid-19 kod onih koji su ga primili, ali sadrži malu količinu genetskog koda kopiranog iz virusa, koji uzrokuje bolest - što je zapravo osnovni zahtjev da cjepivo djeluje. No, nadležni su dovoljno jasni: da bi se ovo počelo primjenjivati masovno, trebat će više od godinu i pol dana.

Ovakvi stavovi američke naučne zajednice vezani za dug period, koji će biti potreban za početak vakcinacije, nedavno su potvrdili i analizom BBC-a u kojoj se spominje isti duži period od godinu i pol dana. Još opsežniju analizu ove teme napravio je poznati američki časopis – „New Yorker“, koji  doslovno piše: „Razvoj, licenciranje i proizvodnja vakcine za Covid-19 za 12 mjeseci bilo bi nevjerojatno, revolucionarno dostignuće bez presedana. Nijedna druga vakcina nije se tako brzo razvila.“

Poznato je, da je dosada najbrži razvoj cjepiva zabilježen tokom virusa Zika, kada je vakcina za sedam mjeseci bila spremna za testiranje, ali epidemija je nestala i prije nego što su uzorci vakcinacije poslani klinikama širom svijeta.

Takav skepticizam prema ekstra brzom razvoju cjepiva osobno je prenio američkom predsjedniku Donaldu Trumpu šef istraživanja i razvoja u multinacionalnoj farmaceutskoj kompaniji Sanofi, John Shiver: „Definitivno postoji nesporazum. To nije isto što i testiranje nekoliko ljudi i stavljanje vakcine u masovnu upotrebu. Dakle, kliničko testiranje se vrši na zdravim ljudima, a kada je u pitanju masovno cijepljenje, dobivaju ga sve kategorije stanovništva, i mnoge stvari mogu poći po zlu. Sigurno ne želimo koristiti vakcinu koja može pogoršati stanje. Kroz historiju su bili primjeri cjepiva koji su umjesto da smanjuju, pokretali su bolesti.“

Njegove ostale kolege, vrhunski svjetski naučnici, slažu se, da je čak i u slučaju najneugodnije potrebe, gotovo nemoguće očekivati masovno cijepljenje za manje od godinu i pol dana.

Do sada su vakcine razvijene u Belgiji, Njemačkoj, Italiji,  pa čak i Hong Kongu, ali nijedan tim naučnika, koji rade na njima nije uspio obećati da ćemo imati nešto upotrebljivo za manje od godinu dana.
 
Tri moguća izlazna scenarija 

Budući da smo već utvrdili, da nas cijepljenje neće magično spasiti od virusa Corone i svih njegovih nuspojava koje osjećamo svakog dana, moramo razmotriti ostale dvije moguće varijante.

Gore smo spomenuli da je epidemija virusa Zika od prije pet godina nestala ili se ugasila sama prije nego što je bilo potrebno masovno cijepljenje. Pitanje je sada, može li se to dogoditi s virusom Corone? Vjerojatno DA jer upravo se to trenutno događa u Kini. Nakon višemjesečne karantene, bolest je prestala napredovati i širiti se, pa se medicinska evidencija drži pod kontrolom. Jednostavno rečeno, to znači da se ljudi u najugroženijim područjima već vraćaju na svoja radna mjesta i počinju živjeti bolje. Ali to ne znači da će se uskoro otvoriti restorani, aerodromi i sva druga područja visokog rizika. Dakle, ono što su kineske vlasti uspjele učiniti svojim drakonskim mjerama je usporiti bolest do te mjere da neće izazvati previše žrtava prije nego što cjepivo stigne. I nakon onoga što vidimo, vjerovatno Italija i sve evropske zemlje koje je slijede pokušavaju kopirati isti naizgled uspješan model.

Drugi pristup, koji trenutno koristi Velika Britanija, a dijelom Nizozemska i nekoliko drugih sjevernih zemalja, model je prirodne imunizacije. To znači ostaviti mlade i zdrave, a ponekad čak ih stimulirati, da se što prije zaraze virusom i steknu imunitet na njega. To cilja borju od 50% stanovništva, koje bi trebalo postati imuno u roku od godinu dana, što je prema medicinskim teorijama dovoljno da zemlja proglasi pobjedu nad ovom opasnom bolešću.

No, prema mišljenju stručnjaka, ovaj model očito nosi puno rizika. Unatoč preporukama mladim ljudima, da se previše ne druže sa starijima, pitanje je koliko to može biti realno. Dakle, istina je, da će mladi i zdravi Britanci uskoro postati imuniji na bolest nego njihovi vršnjaci širom svijeta, ali moguće je i da će se Velika Britanija suočiti s masovnom smrću ranjivih i starih kategorija stanovništva.

Osim toga, ovaj scenarij ostavlja otvorenu mogućnost ogromnog priliva pacijenata u zdravstvene ustanove u samo jednom trenutku, kojeg vjerovatno ne mogu izdržati.

Ukratko, ono što se već radi na Balkanu i u većini zemalja svijeta do sada je jedino pravo rešenje koje nam je dostupno. S obzirom da cjepivo uskoro neće stići - građani bi se trebali pripremiti na nekoliko mjeseci karantene po primjeru Kine, a u periodu nakon toga naučiti će funkcionirati samo unutar svog grada i bez pretjerane socijalizacije. I sve će to trajati dok se ne dogodi jedna od tri stvari: masovna vakcinacija (ne prije godinu i pol), sticanje prirodnog imuniteta 50% stanovništva (što će također trebati nekoliko mjeseci) ili ublažavanje same bolesti kao u slučaju virusa Zika, koji će u našem slučaju vjerovatno doći s ljetom i vrućim vremenom koje bi virus trebao da ubije.
 
Kao historičar nikada nisam čuo za katastrofe ovolikih razmjera

U gotovo petnaest godina aktivnog proučavanja i bavljenja historijom, ne sjećam se da sam upoznao katastrofu ove veličine.

Sada će kritičari odmah reći da se historija sjeća „Velike Kuge“ i „Španskog gripa“  i to je sve istina. Ali oni nisu bili istovremeno u Šangaju, Milanu, Los Angelesu i Peruu. Bili su mnogo lokaliziraniji.

Prošli tjedan sam s nevjericom pročitao priznanje jednog našeg makedonskog mornara na krstarenju zapadnim Pacifikom, koji kaže da su bezuspješno plovili iz Čilea prema Sjedinjenim Državama i da nijedna luka nije htjela da ih primi za iskrcavanje putnika. To samo po sebi dokazuje koliko je ova katastrofa raširena.

Ne želim čak ni govoriti o količini karantene. Čak i u najžešćim danima Drugog svjetskog rata, toliko ljudi širom svijeta nisu bili prisiljeni ostati u zatvorenom prostoru. Ta činjenica mora biti uzeta u obzir.

Da budem jasan, nikad nisam bio i nikada neću biti zagovornik teorija zavjere. Tako da neću vjerovati, da je neko to namjerno učinio ili upotrijebio nešto u pozadini.

Ali tvrdim i siguran sam da sada, kada je katastrofa već stigla, ovo je idealno vrijeme za veće ekonomske, demografske, vojne i teritorijalne promjene.

Dakle, historija još jednom nije zabilježila globalnu tragediju i opasnost takvih razmjera. To se može usporediti samo sa drevnim pričama o Atlantidi i biblijskom Starom zavjetu Sodomi i Gomori.

Tako su u oba slučaja pohlepa i radoznalost ljudi uzrokovali da im priroda uzvrati na najgori mogući način.

Oni iz Atlantide iskopali su previše duboko u potrazi za kristalima, a zatim se utopili u moru sa svojim gradom. U Sodomi i Gomori bili su previše radoznali vidjeti zabranjeno, a Bog ili priroda uzvratili su im potpunim uništenjem.

Danas imamo oba ova elementa. Mi, kao generacija kopali smo previše duboko u hemiju i znanost, tako da nam je virus pobjegao iz laboratorija. I našom neshvatljivom pohlepom i radoznalošću u manje od mjesec dana uspjeli smo zaraziti gotovo cijeli svijet.

I na kraju, ovaj virus, napadajući samo stare i slabe i one koji se ne mogu nedvosmisleno obraniti, podsjeća me na realne koncepte prirodne selekcije i pročišćenja čovječanstva.

Kako će izgledati normalizacija?

Druga pozitivna vijest koju sam čuo ovih dana je, da će se butici i druge trgovine uskoro otvoriti u Austriji. Dopustite mi samo da objasnim - Trst je stotinama godina pod jurisdikcijom Beča i na događaje u Austriji se i danas gleda sa velikom pažnjom. Tako su lokalni mediji, na temelju austrijskog primjera, već počeli stvarati scenarije i procjene kako će Italija izaći iz krize.

Definitivno je jasno, da se prije katoličkog Uskrsa (12. aprila/travnja) ništa se ne može očekivati. Ali dva dana kasnije, najkasnije 14. ili 15. dan, vlasti se očekuju da provedu prve mjere za smanjenje karantene. To će sigurno biti dozvola za slobodno kretanje u određenim dijelovima dana kao osnova za povratak ljudi na njihova radna mjesta.

Drugi korak koji ćemo vjerovatno vidjeti do kraja ovog mjeseca je otvaranje nekih drugih trgovina i dozvola restorana da pripremaju hranu za kućnu dostavu. Ali to ne znači da ćemo uskoro zajedno ručati i večerati u poznatim italijanskim restoranima. Vlasti su ovdje u Italiju, a nadam se i na Balkanu svjesne, da zbog mentaliteta stanovništva - kafići ne bi trebali biti otvoreni do kraja epidemije, što znači da je moguće ostati bez kafića, barova i restorana cijelo ljeto.

Prema kolumnisti lokalnog lista “Il Piccolo” iz Trsta, građane ne bi trebalo da preplavi euforija očekivanja za Uskrs.

Navodeći kineski primjer, kažu da nitko ne može garantirati, da se karantena neće vraćati ponovo i ponovo.

„Da, uskoro će prestati mjere i prilike, da se slobodnije krećemo. Ali ako broj novih pacijenata počne barem minimalno rasti - opet ćemo svi biti zaključani u novoj i novoj karanteni “

Drugi problem je što nitko ne kaže kada će se javni prijevoz ponovo pokrenuti unutar i izvan države. Svi znamo, da je Trst podjednako italijanski koliko i bivši jugoslavenski s desetinama tisuća Slovenaca, Srba i Hrvata, koji ovdje žive. Oni nisu toliko dugo odsječeni od svojih matičnih zemalja, kažu oni, misleći na svoje pretke da ni u Drugom svjetskom ratu grad nije bio tako odsječen od svijeta.

Dakle, Italiju čeka još dug put.

U kakvom ćemo svijetu  živjeti poslije Covid-19?

Na osnovu svih analiza, koje ovih dana pomno pratim u najvažnijim svjetskim medijima, mogu zaključiti da:

● Prije svega, stvorit ćemo toliko navika i kreativnosti u radu od kuće da ni šefovi neće htjeti trošiti ogromne svote novca na urede, a ni zaposleni neće imati želju napustiti toplinu i udobnost svog doma - normalno u onim sektorima gdje je to moguće.
● Na taj način rad će postati puno po mjerljiviji, jer ćete ići i platiti za obavljeni zadatak. Princip „zamahuje vratima - uzima plaću“ s malim iznimkama, vjerovatno ćemo ostaviti iza sebe, jer nakon ove krize niko neće imati višak novca koji bi bacao.
● Načelo i ispravnost „turističko-potrošničkog“ društva u kojem smo do sada živjeli bit će preispitani. Prije svega, za takvu nepotrebnu šetnju svijetom neće biti novca, i drugo, ljudi će se još dugo biti uplašeni, da koriste aerodrome, autobuse i njihov opušteni prostor.
● Ponovno će se ukazati potreba za jakom državom umjesto nezavisnih korporacija i privrednika. Jer, u krizi je bilo jasno, da će zemlje s jačim javnim sektorom mnogo lakše savladavat ovakve situacije. To će neizbježno dovesti do jačanja pokreta i političkih stranaka, koje zagovaraju pravedniju raspodjelu bogatstva, što znači da će i u Sjedinjenim Američkim Državama održivost kapitalizma u svom sirovom obliku biti duboko dovedena u pitanje.
● Vojska i njeno omasovljavanje opet će postati tema razgovora i važan faktor u društvu. Prije svega, u krizi je bilo jasno da zemlje s velikom i organiziranom vojskom mogu mnogo lakše provoditi policijske sate, karantenu i dostavljati hranu te pomagati bolesnima. Drugo, ulazimo u period kada će zbog nedostatka novca - sukobi unutar zemlje, ali i između dviju zemalja, ponovo postati relevantni, što znači da će vam trebati mehanizam, koji vas može zaštiti i osigurati  mir. To vjerovatno znači odustajanje od potrage za globalnim svijetom i povratak u borbu za nacionalne interese.

Ukratko: svijet u kojem ćemo živjeti nakon krize, barem kratkoročno, bit će mnogo sličniji onome u kojem su živjele naše bake i djedovi 1950-ih i 1960-ih nego naš svijet kojeg smo ostavili prije samo mjesec dana.