U cirkusu od zdravstva smrt je na žici iznad naših glava, a patolozi se boje umrlih

Piše: Rasim Belko

U oboljelom političkom sistemu, oboljelo je i zdravstvo, oko čijih sredstava političke partije vode velike bitke nakon svakih izbora. Stotine miliona slijevaju se u zdravstvene fondove entiteta i kantona. 

Politički pijuni raspolažu tim parama, već godinama se piše i istražuje taj sektor i nikome ništa. 

A onda je došla korona. Haos i opća panika. Ne svugdje, ali uglavnom. 

Nema čega nema, a svega nam fali. Cirkus u zdravstvu a smrt bliža nama, običnim zemljanima BiH od onih što hodaju po žici u cirkusu. 

Građani u panici, a stručnjaka ili nema ili ih je malo. 

U siromašnim zemljama, a mi smo upravo takva zemlja, kada prijeti opasnost a odbrana ne fercera priseže se za onim arhaičnim mjerama. 

Mjerama represije.

Sve pohapsi i u kućni pritvor. Ko neće u kućni ima i javni. Nema šale. 

No krenimo redom. Od pojave koronavirusa, Solak, Milićević, Pehar, Čerkez…..

Smjenjuju se na televiziji i ispaljuju mjere. Ne smijete! Nemojte! Ne smijete, Preporučujemo!. Poštujte! Kao na pokvarenoj traci. Samo se ponavljaju.

Slično je to recimo u regionu, a u slučaju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića identično.

U karantinskoj kolumni za Danas.rs Vojkan Borisavljević, ugledni srbijanski kompozitor i dirigent napisa “Tokom epidemije variole vere Tito nijednom nije bio na televiziji”.

Tito je sve prepustio stručnjacima. Kod nas je potpuno obratno. Politički manipulanti sve preuzeli, stručnjaka ni na mapi. 

Tako smo s početka imali tvrdnje da je masovno testiranje nepotrebno iako su cijeli svijet, pa i Svjetska zdravstvena organizacija tvrdili da je to potrebno. Na kraju su shvatili da su prokuženi pa nabavili testove. 

U želji da prikriju sve svoje greške u zdravstvenom sistemu proteklih decenija, naši izabrani političari podmetnuli su likove željne samopromocije i odriješili im ruke da u punom obimu provode restrikciju. 

Kao što se to recimo radi u Kini. Imali smo propust, nije problem. Zabrana kretanja koliko treba da se to sakrije. Skoro isti je princip rada oba krizna štaba na nivou Federacije. Ono što je dodatni problem je činjenica da njihove naredbe moraju ispoštovati građani, ali ne i niži nivoi vlasti. 

Ti federalni štabovi, a ovo već drugi put pišem, dozvolili su šetnju pasa a zabranili šetnju djeci. Ali to je već druga tema. 

Ono što se javilo kao poseban problem je patologija u cirkusu od zdravstva. 

Na pitanje Patrije zašto nije urađena obdukcija prve preminule na Ilidži član Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva Goran Čerkez 8. aprila odgovorio je: “O obdukciji ne odlučuje Krizni štab Federalnog ministarstva zdravstva. To je pitanje lokalnog nivoa”.

Dan poslije, Čerkez kaže: “Nisam upoznat s tim da se ne rade obdukcije u FBiH jer nema razloga da se ne rade. Mi smo dali preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, tu ne postoje neke posebne mjere osim što je potrebno da imamo u postupanju sa svakim pacijentom zaraženim na Covid-19 FFP2 masku, vizir, rukavice dvostruke radi sigurnosti, jednodijelno odijelo i jednodijelni ogrtač”.

A obdukcije ni tada nisu počele. 

Odluka da se nad osobama koje su umrle od posljedica koronavirusa u Federaciji Bosne i Hercegovine trenutno ne vrše obdukcije tijela zbog nedostatka adekvatne opreme za obducente, mogu imati nesagledive pravne posljedice, kažu pravni stručnjaci, u tekstu Glasa Amerike.

Advokatica Tatjana Savić navodi da je vrijeme ključni faktor u utvrđivanju pravih činjenica.

“Bojim se da odluka o obustavi obdukcija kod osoba pozitivnih na COVID-19, a gdje se ukaže realna potreba za obdukcijom, znači i da su dokazi nepovratno izgubljeni kada je utvrđivanje uzroka smrti i ostalih činjenica u pitanju”, kaže Savić za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Ekshumacija tijela kako bi se naknadno vršila obdukcija jeste moguća, ali se u ovakvim slučajevima, tvrdi Savić, ključni dokazi mogu prikupiti samo obdukcijom koja se radi odmah nakon smrti.

Je li ova tvrdnja advokatice Savić ključni razlog neprovođenja obdukcije. Jesu li patolozi izmanipulisali javnost svojim saopćenjem i odbijanjem obdukcija zbog “nepostojanja” uvjeta. 

Štiti li se u cijeloj situaciji neka institucija ili ličnost. Znamo da se u sve uključilo i Tužilaštvo KS, a nakon sumnji u procesu liječenja i uzroke smrti doktora Šefika Pašagića. 

Ljekarska komora Kantona Sarajevo apelovala je na Udruženje patologa da počnu s obdukcijama i poručila da uz propisane mjere zaštite i adekvatne uvjete za odgađanje nema razloga. 

Uz sve to Komora pokreće postupak protiv Aleksandre Đuran “zbog kršenja člana 19. Kodeksa medicinske etike i deontologije”.

U cirkusu od zdravstva smrt hoda po tankoj žici iznad naših glava, a patolozi se boje mrtvih. 

Oni živi i dalje će slušati Ognjena Blagojevića i rečenicu “S nama je Fahrudin Solak i saopćit će nove mjere”. 

Mjere bez mjere!