U nesreći su podjele daleko opasnije: Centralizujmo ključne segmente sistema

Piše Rasim Belko

Naredio Solak, pisao Radončić, odlučio Tuzlanski, zaključio Posavski, u vanrednom bosanski a srpski.

Otprilike i u skraćenom formatu tako izgleda unutrašnji sistem BiH. Mogli bi dodati izgorio Hercegovački, zaključao se Zapadnohercegovački, zadramio Kanton 10, a u Sarajevskom pool pa s televizije svaki dan dva puta. U Banja Luci Šeranić, malo iznad, Višković, pa Cvijanović i na vrhu Dodik. 

Imena ko u imeniku. I svi se pitaju, svi su bitni i važni. Poplave 2014. Sve na nogama, neki na krovovima, neki u čamcima. Skoro cijela država tekla je nekuda. Uništene kuće, privreda i mnogo je vode proteklo prije nego su se mnogi vratili svojim domovima. 

Prošla voda, mi zaboravili. Zaboravili koliko priroda zna biti surova. Koliko nam u tim opasnim i kritičnim trenucima treba nečija ruka spasa, neko ko će da odreaguje i spasi nas. 

Došla epidemija. Virus COVID-19. Ne vidiš ga dok te ne privede do smrti. Priča opet ista. Ko je nadležan? Ko naređuje, a ko sluša? Ko je iznad koga. Đe su pare?

Sveopće rasulo iako smo tri mjeseca prije dolaska virusa u naše krajeve gledali šta se dešava u Kini, u Italiji i drugim dijelovima svijeta. 

Ali to rasulo ne proizilazi samo iz nesposobnosti, već iz nepostojanja sistema. 

Ako se malo bolje pogleda, najviše su i nastradale države gdje su kojekakvi regionalni politički sistemi djelovali i država kao cjelina nije mogla odgovoriti. Italija, Španija…

Evo posljednja dva dana u Njemačkoj traju pregovori i razgovori kako uskladiti stavove nauke, Merkel i regije. 

Decentralizacija u vremenu kada treba jedinstven odgovor opasna je koliko i nedaća koja pogodi određeni prostor. 

U Bosni i Hercegovini decentralizacija je posebno opasna. Ne govorim ovo sa željom da stvorimo isključivo unitarnu BiH. Ne. Potrebna nam je unitarna zemlja u zdravstvu, unitarna civilna zaštita, i unitarna ekonomija. 

S jedinstvenim sistemima, gdje će se odluke donositi na jednom mjestu, odgovori na nedaće bit će brži i efikasniji.

Život nije parlament. A ni kafana. U spašavanju života nema čekanja na amandmane, vitalne i konstitutivne interese, komisije i entitetske većine, Izetbegoviće, Čoviće i Dodike. Nema čekanja ni na strance. Jer svako čekanje i odugovlačenje nam odmaže. 

Odluke se moraju donositi odmah i sada. 

Zašto nismo naučili lekcije nakon poplava 2014?

Zato što kako političari tako i narodi ne misle dalje od sutra. Iznenadi nas snijeg, a da nas ne iznenadi virus koji je zatrovao i zatvorio svijet. 

U ovakvim situacijama, a dobro smo se uvjerili proteklih mjesec i po otpada i ona tradicionalna mantra o Hrvatskoj, Srbiji i Turskoj kao spasiocima. Nit amaneti nit bratstvo nam ne znače puno. 

Mi smo ti koji dijelimo isti zrak, isto tlo i iste probleme. Zato bi se kada ovo prođe, a proći će, trebali pobrinuti da na državnom nivou imamo ministarstva ekonomije i zdravstva, te civilnu zaštitu Bosne i Hercegovine. 

A posebno zakonski urediti da se u slučaju nesreća i sličnih okolnosti pitaju samo te institucije. Za teritoriju cijele države. Pogledamo li primjer civilnog djelovanja Oružanih snaga BiH shvatit ćemo da možemo, samo treba da se dogovorimo. 

Bez takvih rješenja i dalje ćemo imati haos i u najmanjoj problematičnoj situaciji. U situaciji u kojoj sada živimo imaćemo Solaka koji voze relije vozilima Civilne zaštite, naređuje a ni sam ne shvata šta naređuje. To je isti onaj Solak koji tvrdi da nam ne trebaju kanaderi i air traktori, a onda dođu Crnogorci i gase požare iznad Konjica tim istim air tractorima. 

Dok svaki pojedinac u strukturi i kantoni vode neku svoju, zasebnu politiku, građani ove države bit će u ćorsokaku nesreće.

Vrijeme je da razmislimo o državnim tijelima i da izaberemo stručnjake iz pomenutih oblasti, da bar znamo ko šta radi. 

To nije politička unitarnost. To je stvaranje sistema u kojem ćemo imati spremne odgovore na probleme. 

Bojim se da ako stanje sistemskog haosa potraje svaka naredna nedaća bit će pogubnija po sve narode i građane u Bosni i Hercegovini. 

Zato se nadam da će umjesto ispraznih političkih pamfleta i obećanja na sljedećim općim izborima pojaviti se politička volja spremna da krene u proces centralizacije zdravstva, civilne zaštite i ekonomije. 

U suprotnom, neka nam je Bog na pomoći sa Solacima i njima sličnim.