Od Pukanića do Margetića: Snajper za slobodno novinarstvo

Piše Rasim Belko

Što je više onih koji “štite” medijske radnike, to je više napada. Iz godine u godinu broj tih napada se množi, a ni demokratska društva nisu u stanju zaštititi medijske radnike kao jedan od ključnih faktora te demokratije. 

Novinari su posebno izloženi i skoro da nema ozbiljnog novinara i redakcije a da nisu bili meta nekog napada. Napadaju ih političari, obavještajne sužbe, kriminalni milje, građani. 

Djelimično ih štiti samo policija.

Domagoj Margetić, slobodni istraživački novinar i aktivista konstantno je pod različitim vrstama napada. Posljednji se desio 13. aprila, kada su nepoznati izvršioci prosuli fekalije ispred vrata Margetićevog stana. 

Čitajući izvještaje o napadima na Margetića lako je zaključiti da ne prođe mjesec a da ne bude meta različitih napada i napadača. Prijetnje smrću i drugi oblici zastrašivanja. Napad betonskim blokom u kojem je zadobio teže povrede. Privođenje na informativne razgovore. Hapšenja i šikaniranje u medijima koje kontrolišu moćnici u Hrvatskoj samo je dio arsenala usmjerenog ka Margetiću. 

I sve se prešućuje, napadači slobodno hodaju, istrage ne daju rezultata. Sve upućuje na to da država Hrvatska zapravo čeka da bude ubijen. 

A ne bi bilo prvi put da istraživački novinar životom plati cijenu svog rada. 

Ivo Pukanić bio je također izložen napadima. U aprilu 2008. preživio je pucanj u glavu, ali bombaški napad nije mogao. Poginuo je 23. oktobra skoro u samom centru Zagreba. Prema informacijama istrage, i da je preživio snajper je bio spreman da ga dokrajči. 

Potpuno je opravdano pitanje čeka li snajper ili bomba Margetića s obzirom na silne napade koji ostaju nerasvijetljeni. Novinari, a posebno oni slobodni, spadaju u onu grupu koja ne odustaje ni kada im pogibija visi nad glavom. Ni atentatori odustati neće. 

Ili će država zaštititi Margetića ili će napadači jednog dana završiti posao. 

A tada će biti nebitno i nepotrebno oglašavanje njegovih kolega, političara. Kada ubiju nekog koga se moglo zaštititi, sve je poslije nebitno. 

Nekoliko upita poslali smo kolegama u Hrvatskoj i Hrvatskom novinarskom društvu, a dobili samo jedan odgovor. Zbog toga smo odlučili malo “izlistati” pisanje o posljednjem napadu na Margetića. Sve je manje medija koji to objavljuju, a posebno u onoj kategoriji najčitanijih. 

Utjecaj politike ili nešto drugo, pitanje je za struku i kolege u Hrvatskoj. 

Jedini koji nam je odgovorio je Mate Prlić, glavni urednik Dalmatinskog portala-

Na pitanje o sve češćim napadima na novinare u Hrvatskoj i zbog čega su novinari mete i građana i političara, Prlić odgovara: “Novinari su oduvijek mete onih koji obnašaju određene funkcije jer novinari propituju njihov rad. Ako taj rad nije na razini i to novinari objave, jedan od obrambenih mehanizama je i napad na novinare. Odgovor na pitanje zašto su novinari mete građana je puno teže dati. Tehnički - danas je puno lakše napasti medijskog djelatnika nego prije jer se to može učiniti uz pomoć modernih sredstava komunikacije, prije svega putem društvenih mreža. Novinari su više izloženi mogućnosti fizičkog nasilja jer dosta stvari rade uživo i potencijalni napadači znaju gdje se novinari nalaze, te između njih nema zapreke, kao što je recimo redakcijski ulaz na kojem je zaštitar. No, motiv za napad na novinare je već kompleksnije pitanje, a on se, po meni, kod svakog pojedinca treba tražiti u kombinaciji odgoja, obrazovanja, njegovih individualnih sposobnosti, uvjerenja, ukupnog društvenog blagostanja i klime te trenutačnog psihičkog stanja osobe koja je spremna napasti”. 

Napade na Margetića Prlić nije mogao komentarisati, jer, kako kaže, nije upućen u cijelu situaciju. 

Ali, na pitanje znače li učestali napadi da sigurnosni sistem Hrvatske ne štiti novinare zbog političke volje onih koji upravljaju tim sistemom, Prlić odgovara: Sretan sam što novinarima u Hrvatskoj ne treba politička zaštita, dovoljna je zakonska. Više bi medijima značilo jačanje gospodarstva nego sigurnosnog sistema, meni tako imaginarnog pojma”.  

Dan prije napada na Margetića u Splitu na “zabranjenoj misi” napadnute su novinarke Dalmatinskog portala i N1.

O rezultatu istrage napada novinarku Dalmatinskog portala Prlić kaže: “Policija je zbog tog incidenta provela kriminalističko istraživanje nad trojicom muškaraca u dobi od 53, 23, 21 te svećenikom don Josipom Delašem. Kazneno su prijavljena trojica muškaraca, a svećenik je zaradio prekršajnu prijavu”.

Bez sistemskog odgovora na napade na medijske radnike sve će manje biti slobodnih istraživačkih novinara spremnih da idu do kraja. Jer dovesti istraživački zadatak do kraja znači zamjeriti se moćnima. A Pukanićevo ubistvo i napadi na Margetića samo su dvije opomena u moru sličnih. 

Zato bi svi oni koji se predstavljaju kao zaštitnici novinara, koji organizuju seminare i slične događaje trebali razmisliti o drugoj strategiji i drugom načinu djelovanja. 

Situacija je skoro ista u svim zapadnobalkanskim zemljama. Alati u sistemima svih država našeg podneblja očito nisu dovoljni da zaštite novinare. A kako ih nadograditi kada to trebaju učiniti oni kojima novinari smetaju. U Parlamentu Federacije BiH već mjesecima se “kiseli” inicijativa da se napadai na novinare tretiraju kako napadi na službenu osobu. I svaki pokušaj da preraste u nešto više zaustavlja većina u tom parlamentu. 

I dok se poslije svakog napada zgražavamo, čudimo i osuđujemo, sigurnost i ambijent u kojem novinari rade je sve gori i gori. 

Zato bi umjesto reakcije, trebali pokrenuti akcije. 

U suprotnom bombe i snajperi dokrajčit će jednog dana slobodno novinarstvo. A time i demokratiju.