Opći haos za političke potrebe

Piše: E. Mušinović

Donacije stranih zemalja, koje bi trebale pomoći Bosni i Hercegovini da se izbori s posljedicama koronavirusa (COVID-19), pokazale su svu slabost aktuelnih državnih funkcionera. Čak ni stanje u kojem prioritetno njihov rad treba biti usmjeren dobrobiti svih građana BiH, nije odvratilo domaće dužnosnike od njihove sulude potrebe za jeftinim politikanstvom i nadmetanjem.

U vrijeme općeg haosa politikanstvo ima sasvim težu dijagnozu od one kojoj smo u regiji izloženi svakodnevno – dijagnozu teške političke šizofrenije koju, ne samo bosanskohercegovački, već i regionalni političari nisu u stanju potisnuti ni za vrijeme krize.

Odluke domaćih vlasti pokazuju da su već na samom početku donosioci odluka u BiH shvatili kako su krize, na neki način, područja oslobođena demokratije i logike, odnosno područja u kojima ne postoje potrebe za pristankom i koncenzusom, a ni pravdanjem svojih odluka javnosti.

Upravo ovaj pristup doveo nas je u situaciju u kojoj je Vlada Kantona Sarajevo na jučerašnjoj sjednici donijela Odluku o davanju saglasnosti na Sporazum o dodjeli transfera Gradu Novi Pazar (Republika Srbija) u iznosu od 50.000 KM. Kako je, ovom prilikom, potcrtao premijer KS Mario Nenadić, u vremenu kada se svi borimo sa pandemijom, izazvanom kornavirusom, „smatram da je naša obaveza da pomognemo Gradu Novi Pazar koji je u Republici Srbiji prepoznat kao jedno od žarišta koronavirusa“.

U ovom pristupu ništa ne bi bilo sporno da u Bosna i Hercegovina, državi u čijem sastavu se nalazi i Kanton Sarajevo, ne postoje druge općine i gradovi kojim bi dodatna novčana pomoć Vlade Kantona Sarajevo od 50.000 KM također pomogla u borbi protiv koronavirusa (COVID-19) isto kao što će pomoći Novom Pazaru. Koliko god zvučalo nevjerovatno, pomoć tim bh. gradovima, poput Goražda, daje upravo Republika Srbija. Da sumiramo, siromašna Bosna i Hercegovina pomaže gradove u Srbiji, a siromašna Srbija pomaže gradove u Bosni i Hercegovine – u isto vrijeme siromašne države, Bosna i Hercegovina i Srbija, traže donacije od stranih zemalja i međunarodnih organizacija kako bi pomogle vlastitim lokalnim zajednicama. 

Potreba da se prije pomogne stranoj zemlji nego vlastitoj demonstrirana je i krajem marta ove godine u Mostaru kada je kantonalna vlada dodijelila više sredstava Zagrebu nego Konjicu. Glavni grad susjedne Hrvatske dobio je iz džepova građana BiH 100.000 KM zbog razornih zemljotresa dok je Opća bolnica u Konjicu, koja je u to vrijeme upućivala brojne apele zbog nedostatka medicinske opreme, dobila tek 84.875,00 KM.

Što se tiče donacija stranih zemalja i međunarodnih organizacija, javnost u Bosni i Hercegovini nikada nije dobila odgovor na pitanja na adrese koliko predsjednika i premijera i kojih zemalja su upućene molbe za pomoć BiH, ko je uputio te molbe – Ministarstvo vanjskih poslova BiH ili Predsjedništvo BiH – i zbog čega je generalno izostala međunarodna aktivnost državnih funkcionera u čijoj ustavnoj nadležnosti su navedena pitanja.

Ovaj problem isplivao je na površinu nakon odluke Rusije i Mađarske da pomognu samo bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska. Logičan zaključak bio bi da su predstavnici vlasti u entitetu RS tražili pomoć i da su im strane vlade udovoljile isto kao što bi logičan zaključak bio da BiH nije dovoljno angažovana u traženju međunarodne pomoći. Tome u prilog ide i odluka vasti u Mađarskoj koja je nakon zvanične reakcije Ministarstva vanjskih poslova BiH ipak odlučila da pomogne cijeloj BiH, a ne samo RS-u.

Dakle, potrebno je zvanično reagovati jer saopćenja za javnost na bosanskom, hrvatskom ili srpskom jezikom, namijenjena ovdašnjoj javnosti, predstavljaju samo odraz jeftinog politikanstva od kojih građani nemaju nikakve korist