Piše Rasim Belko
Sindikalna potrošačka korpa koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao za mjesec mart 2020. godine iznosila je 2.235,72 KM i za 182,36 KM je skuplja od potrošačke korpe za prethodni mjesec.
Prosječna plata isplaćena u Federaciji BiH za mjesec januar 2020. iznosila je 958 KM.
Sasvim je jasno da kupovna moć i cijena osnovnih životnih potrepština nisu ni blizu usklađeni, a s obzirom na to da broj nezaposlenih raste iz dana u dan, aktuelne cijene mogle bi biti put u masovno siromaštvo u FBiH.
Usporavanje globalne ekonomije izazvalo je drastičan pad cijena hrane na svjetskom tržištu, a taj je pad prema izvještaju organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) najveći od 2015.
Svaki iole veći skok cijene nafte na svjetskom i domaćem tržištu bio je iskorišten kao opravdanje za rast cijena osnovnih životnih potrepština. Činjenica da su cijene nafte drastično pale na svjetskom a i prilično u padu na domaćem tržištu nije bila osnova za smanjenje cijena hrane i osnovnih potrepština.
Umjesto da cijene prilagode urušenoj ekonomiji i kupovnoj moći potrošača gramzivi trgovci s početka epidemije koronavirusa su krenuli da ih dižu. Na sreću građana prilično brzo i efikasno je reagovala Vlada FBiH i “zaledila” cijene na nivou 5. marta. Ni to nisu cijene koje prate kupovnu moć, ali bar je zaustavljen trend rasta.
Ni odluka Vlade FBiH nekima nije bila dovoljna, pa, sudeći po podacima nadležne inspekcije dnevno bude i po 200 hiljada KM kazne zbog nepoštivanja mjere “zaleđivanja” cijena.
Nafta je na pumpama u Federaciji BiH skliznula za 70 feninga. I ama baš niko nije postavio pitanje šta je s cijenama osnovnih životnih potrepština. Ni nadležne vlasti, ni silna udruženja koja brinu o potrošačima, a ni trgovački lanci.
Da su kojim slučajem cijene nafte skočile za 70 feninga imali bismo trgovačke lobije kako kukaju i plaču da su u enormnim gubicima, da su svi segmenti skuplji i slično.
U ovoj situaciji šute i bogate se na muci sirotinje i siromaštvo.
S prvim dolaskom koronavirusa, građani FBiH i cijele države slijedili su trend građana svijete i trčali u markete i trgovačke centre i do vrha punili kolica.
Potpisnik ovih redova tih je dana pitao prodavačicu u jednom od trgovačkih centara i dobio odgovor “Danas smo zaradili ko nikada prije. Možda ko nekada za cijeli ljetni mjesec”.
Bilo je to prvog četvrtka marta. U aprilu su nam ti centri umjesto solidarnosti s kupcima i realnom i opravdanom pojeftinjenju, ponudili video spotove u kojem svoje “robove” predstavljaju kao našim herojima.
Radnici u trgovinama jesu heroji, ali ne u vremenu korone, nego uvijek, jer rade sedam dana i spadaju u grupu s najmanjim primanjima.
Heroji su i svi oni koji s platom od 988 KM preživljavaju uz sindikalnu korpu koja košta više od 2.200 KM.
Oni nezaposleni i na minimalcima nisu heroji, oni su fenomeni.
Zato bi umjesto spotova i populističke ublehe centara i političara koji probleme rješavaju saopćenjima, neko trebao poraditi na prilagođavanju cijena da svima bude bolje.