Tužilaštvo u službi kriminala: Nakon 'lagumdžije', 'čauševića', 'jakića' stigao i 'respirator'!

Piše: A. Čorbo-Zećo

Tužilaštvo je u nadležnosti kriminalaca i općenito kriminala, nešto je truhlo u pravosuđu BiH, to su rezultati ozbiljnih analiza, a posljednja afera sa nabavkom respiratora samo je potvrdila ono što i ptice na grani znaju - javne nabavke leglo su korupcije i kriminala pod pokroviteljstvom vlasti.

I niko niti jedna stranka nije iz tog isključena, borba za vlast uvijek je dodatno slatka kada se politički moćnici sjete tendera i javnih nabavki. 

Tužilaštvo BiH godinama unazad nije podiglo nijednu optužnicu zbog kršenja zakona prilikom sprovođenja tendera, makar ne neku značajniju, a toliko je bilo sumnji i pisanja medija.

Optužnica u postupcima javnih nabavki nema, a zloupotreba ima ogroman broj. Imali smo nekoliko afera gdje je bilo nekoliko ispitivanja za tu korupciju i o tome se zna, ali zbog čega se to ne privede kraju, to je pitanje. 

Tužilaštvo BIH uspjelo je i famozni slučaj Pandora obezvrijediti. Neshvatljivo je da se afera od milijardu maraka pretvorila u suđenje od samo nekoliko stotina hiljada. Kemal Čaušević blizak SDA, inače bivši direktor UIO-a spominjao je imena najviših funkcionera u vlasti Bosne i Hercegovine, među kojima su i Dragan Čović (HDZ), državni ministar finansija Nikola Špirić (SNSD), Vjekoslav Bevanda (HDZ) i drugi, za koje Čaušević navodi da su zbog ostvarivanja lične materijalne koristi budžet BiH oštetili za desetine miliona KM.

Čaušević je istražiteljima otkrio kako je Špirić zbog lične koristi utjecao na to da vlasnici „Bimala“ budu oslobođeni od poreza na uvoz šećera, čime je državni budžet oštećen za čak 60 miliona KM i to za samo šest godina, a zauzvrat je prema izjavi bivšeg direktora UIO, dobio mito.

Čaušević je tako u svom iskazu naveo da je na insistiranje Dragana Čovića UIO 2009. godine kupila zgradu Sokola u Mostaru, po cijeni od 2 miliona KM, iako je vještak procijenio da ta zgrada vrijedi oko 900.000 KM. Prethodno, zgradu su od Sokola privatizirali Čovićevi prijatelji, i to dok je Čović bio direktor ovog bivšeg mostarskog giganta, po veoma povoljnim cijenama, a onda je Upravi prodali za nešto više od milion KM nego što je stvarna vrijednost.

Sjeća li se neko danas zagrebačke informatičke firma b4b d.o.o i sumnjive ugovoru u JP Elektroprivreda BiH. Hrvatska kompanija do 2016. godine iz Elektroprivrede BiH naplatila više od 11 miliona KM, samo na ime implementacije informacionog sistema SAP, ali je milione KM dodatno naplatila i po osnovu održavanja istog sistema.
Firmu b4b d.o.o Zagreb na IT tržište u Bosni i Hercegovini uveo je Zlatko Lagumdžija (SDP) – a u Elektroprivredu BiH preko najbližeg saradnika Elvedina Grabovice (SDP), tadašnjeg direktora ove javne kompanije. 

Iako su i jedan i drugi danas naizgled daleko od najprofitabilnije firme u zemlji (obojica su predavači na Univerzitetu u Sarajevu i imaju privatne biznise) pitanje je šta su Tužilaštvo i SIPA radili u ovom slučaju.

Posljednji posao firmi b4b d.o.o Zagreb dodijelio je Džemo Borovina, izvršni direktor za snabdijevanje i trgovinu u Elektroprivedi. Borovina je na tu poziciju imenovan kao kadar SBB-a, ali je on zapravo već godinama desna ruka Elvedina Grabovice i jedan od glavnih saradnika Zlatka Lagumdžije.

Dakle niko nije imun na javne nabavke, osim Tužilaštva, njima to nije interesantno ili se okonča kao zatvorena istraga bez dovoljno dokaza ili se kao u slučaju Dragana Čovića (HDZ BiH) izgube dokazi na putu od jednog ka drugom tužilaštvu.

Ni malverzacija na tenderima firme "Elektrounion" iz Istočnog Sarajeva, a iza koje stoji Siniša Dodik, bivši poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini RS, od javne firme "Putevi RS", krajnje sumnjivim odlukama Kancelarije za razmatranje žalbi, gdje je naplaćeno oko miliona KM nije okončana sudskim epilogom.

Kasnije, Dragan Vukajlović, tadašnji član Komisije za razmatranje žalbi (KRŽ), u istrazi Tužilaštva BiH priznao je da je primio mito od 40.000 KM, međutim ni to nije bilo dovoljno da pravosuđe BiH, prije svega Tužilaštvo BiH, procesuira ove zloupotrebe.

Kako je radilo pravosuđe govori i činjenica da Federalnom agencijom za upravljanje oduzetom imovinom upravlja Vinko Jakić (SBB). Kontroverzni Jakić ranije je bio na čelu Vladine Fondacije za održivi razvoj (OdRaz), koju je zbog ogromnih dugovanja Vlada ugasila u 2016. godini.

OdRaz je bila važna fondacija Vlade Federacije BiH za implementaciju razvojnih i drugih programa i projekata na području FBiH, još od 2001. godine. Cilj Fondacije bio je, između ostalog, pomoći mala i srednja preduzeća, kao i lokalnu zajednicu.

Programi koje je implementirao OdRaz na području FBiH finansirali su se sredstvima kredita i grantova međunarodnih institucija (Svjetska banka, IBRD, EU), kao i iz domaćih sredstava (budžetska sredstva Federacije BiH, katona i općina).  Svjetska banka u periodu od 2001. do 2013. godine ocjenjivala je OdRaz kao jednu od najuspješnijih fondacija ovog tipa na području jugoistočne Evrope. Fondacija je godišnje upravljala sa projektima čija je vrijednost ukupno prelazila stotinu miliona KM.

Kredibilitet OdRaza ozbiljno je ugrožen nakon što je na poziciju direktora Federalne agencije za upravljanje oduzetom imovinom Jakić došao iz kabineta federalne ministrice za turizam Edite Đapo (SBB), gdje je radio kao savjetnik, prije je bio blizak i SDA-u.

I tako dođete do gole istine, svi su očito isti! Među najgorima je pravosuđe pod čijim pokroviteljstvom cvjeta mito i korupcija. Zato nas slučaj respirator ne treba čuditi. To je sistem kojeg je vrh SDA na čelu sa Bakirom Izetbegovićem vješto iskonstruirao, u kojima su „fikreti“ potrošna roba, da ne kažem pomoćni radnici. I sve druge stranke, nažalost lako se uklope u taj sistem.

I na kraju, ne mogu da se oduprem ličnom dojmu da je treći stub vlasti u Bosni i Hercegovini – sudska vlast, imala najjače temelje i najbolje uslove da insistira i istraje u svojoj nezavisnosti. Sami su najveći krivci što u tome nisu uspjeli, ali nažalost zbog toga svi ispaštamo. 

Mislim da smo zakasnili u jačanju vladavine prava, sada je već prekasno kada su ljudski životi u pitanju.