Ljubav prema Rusiji i UZP vrijednosti Čovića su preporučile Sattleru za vođu evropskog puta BiH

Piše Rasim Belko

Dragan Čović je jedan od najsnažnijih zagovornika i šampiona evropskih integracija Bosne i Hercegovine, ispalio je danas u kamere šef Delegacije EU Johann Sattler, nakon susreta s Draganom Čovićem, liderom HDZ-a.

Zbog pandemije koronavirusa Sattler i Čović u Mostaru su zaštitnu opremu, ispod koje se kriju maske interesa, laži i antidržavne, odnosno antibosanskohercegovačke politike.

Djelovanje diplomata Evropske unije u Bosni i Hercegovini već duže od deceniju je šarada budalaština i laži, iza kojih se kriju različiti nivoi interesa.

Postavlja se pitanje po kojim to kriterijima evropski zvaničnici šalju predstavnike u Bosnu i Hercegovinu. Ono što je bez pitanja jasno da su to nesposobni kadrovi, jer ti kadrovi Bosnu i Hercegovinu ni milimetar nisu približili Uniji.

A i kako bi kada tvrde da je Dragan Čović najveći nosilac evropskog puta BiH. Međutim cijela priča o Čoviću kao vođi integracija BiH počela je s Peterom Sorensenom, nastavila s Lars-Gunnar Wigemarkom i očito još traje sa Sattlerom.

Privatni interesi loših diplomata ili viši interesi evropskih birokrata? Šta je razlog za takvo ponašanje onih od kojih se očekuje demokratizacija prije svega naše političke scene, ali i potpuna promocija našeg evropskog puta.

U OHR imamo visokog, u Delegaciji EU specijalnog predstavnika, a u državi kuršlus za koji su i oni u priličnoj mjeri odgovorni.

Bez vizije o rješavanju zadataka koji su im povjereni, uz neizostavno salutiranje o odgovornim bh. političarima, evropski predstavnici naizgled su bili pogubljeni i bez moći da bilo šta urade. Međutim, ono što je pak njihov uspjeh bilo je održavanje Dragana Čovića na političkoj sceni.

Peter Sorensen glumio je da traži rješenje za pitanje “Sejdić-Finci” a zapravo kroz tu igru pokušavao ugurati HDZ u Ustav BiH, na način da im se zauvijek osigura mjesto u Predsjedništvu BiH.

Nakon neuspjeha, prije isteka mandata prebačen je na drugu poziciju.

“Ambasadoru Wigemarku vjerovatno je bilo malo neugodno ostaviti za sobom haos i more nedovršenih poslova, što ih je njemu svojevremeno gurnuo u naručje njegov prethodnik Peter Sorensen. Sjeća li se još netko tog danskog diplomate koji se potpuno izgubio u bespućima bosanske zbiljnosti, promovirajući lažne reformatore i potom utekao u Genevu?”, pitao se u kolumni za infomedia Balkan iz augusta prošle godine Ranko Mavrak.

Slijed događaja iz ove dvije Mavrakove rečenice možda i najbolje opisuje način i efikasnost djelovanja specijalnih predstavnika EU.

Ako smo Sorensena, između ostalog, upamtili po pokušaju prepakiranja Ustava radu HDZ-a i Dragana Čovića, Lars-Gunnar Wigemar imao je nešto duži spisak za memoare.

Bio je zagovornik prestanka korištenja bonskih ovlaštenja OHR-a s pričom da oni ne mogu zamijeniti sudove u ovoj zemlji te da se mora osigurati vladavina prava, i da je to temeljno pitanje.

Također, Wigemark se nije libio lobirati za političke interese Dragana Čovića i Milorada Dodika, istovremeno pričajući kako Bosna i Hercegovina neće u EU dok se unutar zemlje ne dogovore.

Ono po čemu je možda i najviše zapamćen je Zakon o akcizama, zbog kojeg su se građani ove zemlje našli pod novim nametima, a političari pred izazovom gdje i kako rastaliti novac.

Otišao Wigemark, došao Sattler, politika se nije promijenila.

Aktuelni šef Delegacije EU Johann Sattler samo je nastavio ono gdje su prethodnici stali. Bezbroj sastanaka bez efekta, priče i bajke…

Iako svi evropski zvaničnici s mandatom u Bosni i Hercegovini pričaju o tome da ova država neće u Uniju dok domaći lideri ne preuzmu odgovornost, svaki put kada izostane dogovor, a to bude suprotno željama EU, oni se potrude da se domaći kod stranaca dogovore.

Tako je bilo s akcizama, tako je nedavno bilo s MMF aranžmanom BiH. SDA, HDZ i SNSD nisu se mogli dogovoriti. Sve je bilo izvjesnije propadanje aranžmana, a onda se pojavio Sattler i organizovao plemenski sastanak Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik.

I gle čuda, dogovorili se. I svaki put isto. Svaki put iznova evropksa diplomatija u BiH poništi institucije Bosne i Hercegovine da bi za svoje i sebi bliske osigurali ruke. Izetbegović, Dodik i Čović samo su ikebane tih i takvih politika.

Možda zbog toga Sattler smatra Čovića perjanicom evropskog puta BiH. Da, onog Dragana Čovića koji mimo svih pravila Evropske unije podržava i brani ratne zločince i njihove zločine.

Onog Čovića koji je uništio u Hercegovini sve što je uništiti mogao.

I na posljetku, onog Čovića koji s Dodikom i Aleksandrom Vučićem igra po notama Rusije. Ne od jučer. To već uveliko traje.

“Uloga Ruske Federacije nezamjenjiva je i temeljna: ona uravnotežuje, stvara ravnotežu snaga u svijetu i ne može se izbjeći u rješavanju bilo kojeg međunarodnog problema. U isto vrijeme, Bosna i Hercegovina (BiH), za koju je privilegija imati partnera u Ruskoj Federaciji, želi proširiti sveobuhvatnu saradnju s Moskvom, uključujući jačanje međuparlamentarne saradnje”, rekao je Čović za "Rossiyske Gazete" nakon posjete Rusiji.

Ili je Brisel promijenio stav prema Rusiji, a Sattler nas zaboravio informisati, ili je na sceni neka nova igra interesa samo jednog u nizu evropskih kadrovika koji nas dolazi naučiti evropskim vrijednostima, iako su te vrijednosti kod nas starije nego u Evropi.

Šta je motiv Sattleru da ide Čoviću na noge? Jesu li Čovićeve pro ruske i UZP-ovske vrijednosti preporučile ga Sattleru za vođu evropskog puta BiH?

Ako su Čovićeve vrijednosti za Sattlera evropske onda bi najbolje bilo da se evropski diplomatski kicoši pokupe iz ove države i puste nas da se sami dogovorimo.