UOČI MISE ZA BLAJBURG Ni s presudom se ne odričete zločinaca, dokaz vam je 'šestorka' iz Haga

A. Čorbo-Zećo

Oštre reakcije u Bosni i Hercegovini, ali i van nje izazvala je najavu da će se u subotu 16. maja u sarajevskoj katedrali Srca Isusova - služiti misa za blajburške žrtve.

Da nije samo riječ o političkoj kakofoniji kako je to istakao Fahrudin Radončić svjedoče i analize uglednih historičara kao i stranih ambasada.

I dok je sarajevski mitropolit Hrizostom najavio da zauvijek prekida saradnju s kardinalom Vinkom Puljićem, Islamska zajednica na čelu sa reisom Huseinom Kavazovićem u suprotnoj ulozi, čak brani Katoličku zajednicu.

„Katolička crkva ima pravo donositi odluke autonomno i, kada je riječ o obredu, niko joj nema pravo zabraniti bilo šta“, kazao je Kavazović, dodajući da reakcije u Sarajevu govore da je odgovornost adresirana na krivu adresu i to nije dobro. 

Pokrovitelj manifestacije je Sabor Republike Hrvatske. Hrvatski narodni sabor kardinalu je iskazao podršku. Oni koji opravdavaju održavanje mise u Sarajevu za Blajburg ističu da je riječ o obredu koji se održava za nevino ubijene kojima nije suđeno. Da je licemjerje na sceni dokaz je da imamo presudu iz Haga gdje su osuđeni Prlić i ostali u poznatom predmetu "šestorka", al ovi što žele misu za Blajburg ne priznaju presudu iz Haga. I teško je ljudima objektivno posmatrati situaciju kada su ideološki zatrovani. Razumijem to u potpunosti. Zato se više oslanjam na fakte, ljudi koji s naučnog aspekta gledaju na to.

Hrvatski historičar, publicista i kolumnista Dragan Markovina u intervjuu za Novinsku agenciju Patria upravo je objasnio taj fenomen.

„Žalosna je činjenica da se Katolička crkva u cjelini, jednako u Hrvatskoj, kao i u BiH, nikada nije jasno odredila prema nasljeđu ustaške države i vlastitom djelovanju u periodu Drugog svjetskog rata. Čak i kada se ta šansa ukazala, prvi i jedini put kad je kardinal Bozanić došao u Jasenovac, ona je propuštena, jer je Bozanić ustuknuo, nije otišao do kripte, niti je išta na tom mjestu rekao. Kad tu činjenicu stavimo u kontekst odnosa prema svećenicima koji su bili aktivni u antifašističkom pokretu, poput Svetozara Rittiga, koji je posve prešućen, ali i u kontekst inzistiranja da je riječ o Stepinčevoj crkvi, stvari su posve jasne. Crkva se jednostavno ne želi odrediti kao antifašistička, a ne smije javno izreći ono što faktično radi, a to je rehabilitacija ustaškog režima“, kazao je Markovina.

Bošnjaci bi najviše trebali da znaju šta znači kada je na sceni revizionizam i pokušaj izjednačavanja žrtava. To je pogrešan put, čak je i opasan i ne doprinosi pomirenju, a deklarativno svi smo za neka pomirenja još od 1945. godine. Tražimo i zabranu negiranja genocida duboko svjesni da je upravo negiranje posljednja faza u izvršenju genocida.

Stoga stav Jevrejske zajednice u BiH, a koja se neopisivo napatila pod Nezavisnom državom Hrvatskom (NDH) stoji od 'a do ž'.

„Jevreji su tokom ovog strašnog perioda zajedno sa tolikim drugim narodima masovno slani u Jasenovac i druge logore smrti“, navode u saopćenju. 

Pokušaj izjednačavanja svih žrtava Drugog svjetskog rata, kažu u Ambasadi Izraela destruktivan je za pomirenje kojem streme svi narodi.

Revizionizam je postao skoro pa službena politika svih nacionalnih stranaka, ali su očito mislili, posebno u Katoličkoj crkvi da će ovo proći neopaženo. Bozanić se nije usudio centralnu manifestaciju organizirati u Zagrebu, oni su ipak EU i to bi naišlo na žestok otpor.

Ali su organizatori zaboravili da u Sarajevu i dalje postoji snažna antifašistička javnost.

„Međutim, logički je neodrživo s jedne strane dopuštati i tolerirati odavanje javne počasti suradnicima ustaškog režima, poput Mustafe Busuladžića, a s druge zgražati se nad misom za te iste ljude“, ustvrdit će Markovina ranije za NAP. 

I to je apsolutna istina, kao što je istina da se danas Hrvatska stranka, a tako sam mislila da su drugačiji od HDZ-a, poigrala sa neumjesnim i nemogućim poređenjima.

Tako se HS BiH pita „možemo li, sa sigurnošću reći da među stradalima u Srebrenici nije bilo i ratnih zločinaca, ako pitamo suprotnu stranu oni će tvrditi suprotno“.

Dakle, i do toga smo došli. Još da prebrojimo žrtve u Jasenovcu i te koji stradali od ruku „zločinaca iz enklave Srebrenice“. E, tu počinje kakofonija, pa neću više o njoj.

Fra Mile Babić koji je najviše pričao o tome kako trebamo znati razlikovati misu za ubijene bez suđenja i zloupotrebu takvih skupova kaže da se misa za blajburške žrtve u Sarajevu ranije nije služila, a da sada hoće iz razloga jer ove godine neće biti obilježavanja na drugim mjestima zbog koronavirusa, a da će biti upriličena jer je mnogo žrtava bilo upravo iz Bosne i Hercegovine.

Koliko me razum služi BiH nije zemlja bez koronavirusa, čak je u momentu odluke da se misa održi u Sarajevu epidemiološka situacija bila izuzetno teška. U konačnici Austrija je konačno ispravno procijenila da je komemoracija isključivo pokriće za iskazivanja žala zbog propasti zločinačke ustaške države, što se pak tiče Bosne i Hercegovine nisam sigurna da će biti dovoljno svijesti da 16. maja u Katedrali bude održan samo vjerski obred.

Dragan Čović kaže da osuđuje sve zločine, bilo ko da ih je počinio i u bilo kojem vremenu.

„Nužno je sagledati sve historijske činjenice i dopustiti da svaka nevina žrtva ima prvo na pijetet. Činjenica je da je Bosna i Hercegovina multinacionalna država koja u sebi mora pronaći dovoljno snage i tolerancije za različitosti koje je čine time što jeste. Sviđalo se to nekome ili ne, Sarajevo pripada svima nama koji živimo u Bosni i Hercegovini", poručio je Čović. 

I svakoj žrtvi pripada pijetet, ali ne u ustaškoj uniformi koja je na najstrašnije načine na hiljade ljudi mučila i ubila. Austrija je na kraju shvatila, divljanje ustaštva i fašizma pod krinkom mise ne može više proći. I to nema nikakve veze s koronom!