Život povratnika u Foči sve teži: Umjesto pomoći od predstavnika Bošnjaka dobiju samo poniženje

FOČA, (Patria) - Na teritoiji opštine Foča živi skoro pa 300 stalnih povratnika a u samoj gradskoj jezgri tek 15 povratnika, od toga u zgradi socijalnog stanovanja tri porodice sa sedam članova.  Jedna od tih porodica je i porodica Emila Mezbura koja u ovoj zgradi živi od 2010. godine kada su se vratili u Foču. 

Iako su uz porodicu Suljić koja također živi u istoj zgradi jedina radno sposobna porodica niko nije zaposlen. Govoreći o tome kako žive Emil ističe da je prije 10-ak godina morao napustati posao vozača zbog povrede kičme a prije dvije godine dobio je i dijabetes, te je dva puta bio na bolničkom liječenju zbog teškog stanja. 

„Dijabetes sam dobio zbog konstantne nepravde prema mojoj porodici od strane bošnjačkih predstavnika u Foči. Ja, supruga i stariji sin smo prijavljeni na Birou a zapošljavanje u Foči, a mlađi sin pohađa Srednjoškolski centar u Foči.

Iako je stariji sin prvo bošnjačko dijete koje je završilo srednju školu u Foči nije naišao na razumjevanje vlasti u Foči, kao ni supruga koja je u nekoliko navrata predavala na konkuse za čistačicu. Umjesto pomoći od predstavnika Bošnjaka  tj. predsjednika SO Foča Izeta Spahića su dobili nerazumjevanje i poniženje“, priča Emil.

Na malom poodičnom imanju proizvode povrće, imaju nešto aronije pa to prodajemo komšijama i poznanicima. Iako je u Foči osnovana povratnička poljoprivredna zadruga Aladža niko od povratnika nema koristi jer zadruga uopšte nema kooperanata a osnivači su dvoje rođenih Mostaraca, jedno rođeni Stočanin i bračni par Halilović.

„Šerif Halilović je istovremeno i direktor zadruge i odbornik u SO Foča i potpredsjednik SDA Foča pa kako se onda nadati dobru. Najviše me ljuti što ne mogu da riješim stambeno pitanje jer Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica ne poštuje Javni poziv, ni pravilnik ni poslovnik. Po javnom pozivu ovog Ministarstva iz 2017. godine sam zadovoljio sve kriterije i prošao sve procedure propisane ovim Javnim pozivom i rangiran na drugom mjestu konačne liste sa 260 bodova. 

Ponuđen mi je građevinski materijal bez pomoći za ugradnju istog, iako sam socijalna kategorija i kao takav konkurisao za kuću po sistemu „ključ u ruke“ što je i bilo predviđeno Javnim pozivom. Žalio sam se svima ali bez uspjeha. Konkurisao sam na Javni poziv ovog Ministarstva i 2019. godine ali se nisam našao na listi sa istovjetnom dokumentacijom kao i 2017. godine uz obrazloženje da ne zadovoljavam kriterije Javnog poziva a na listi su se našle osobe koje su rođene poslije rata, osobe koje su po nekoliko puta dobijali pomoć za obnovu, osobe koje su živjele prije rata a i sada žive u Federaciji i imaju vlastite kuće i stanove kao i druge osobe koje ne ispunjavaju uslove Javnog poziva“, ističe Emil Mezbur.

Na kraju Emil ističe da ovakav ponižavajući odnos prema stvarnim povratnicima nije samo u obnovi kuća već i u obnovi infrastrukture, najviše puteva, te održivom povratku.

„Nastavi li se ovako bojim se da će doći do neželjenih posljedica jer ni ja a i mnogi povratnici to ne mogu a i neće više trpiti“, kazao je Emil.