Piše: Muharem Cero
Zamršen često nejasan i vremenu povjerljiv politički narativ i jezički konstrukt međunarodnih eurobirokrata odražava svu složenost muka i pukotina u traganju za jedinstvenim stavom onoga, ma što to bilo, što zovemo međunarodna zajednica u BiH.
Dekodiranje tog zamršenog koda je slično proročanskom djelovanju proročice Pitije u Delfima. Konac svakog predviđanja uvijek bi potvrdio Pitijin stav pa bi se reklo da je proročica Pitija preteča i majka moderne eurobirokracije.
6. maja u zamahu korone dogodio se zagrebački EU samit. Okrunjen deklaracijom „Deklaracija EU i Zapadni Balkan“. Sveopći grč, strah i društvena raspolućenost su bili ambijent u kojem se propustilo osvijetliti i protumačiti sadržina same deklaracije.
Dvadeset zaključaka ne baš obimnog teksta kondenziranog i sabijenog u eurobirokratski narativ i jezički konstrukt traže vrijeme strpljenje i umijeće iščitavanja pisanog. Pozornost ovoga teksta želim usredotočiti na samo jedan zaključak. Numerički prepoznat kao deveti.
„EU u potpunosti podržava opredjeljenje partnera sa Zapadnog Balkana za inkluzivnu regionalnu saradnju i jačanje dobrosusjedskih odnosa, između ostalog i sa država članicama EU. U tom smislu i dalje je važna provedba bilateralnih sporazuma u dobroj mjeri i s konkretnim zaključcima...Dodatne i odlučne napore potrebno je uložiti i pomirenje i regionalnu stabilnost, kao i u pronalaženje i primjenjivanje konačnih, inkluzivnih i obavezujućih rješenja za bilateralne sporove partnera i pitanja ukorjenjenja u naslijeđu iz prošlosti, u skladu s međunarodnim pravom i utvrđenim načelnim, uključujući Ugovor o pitanjima sukcesije.
Pozdravljamo nedavno imenovanje posebnog predstavnika EU (Miroslav Lajčak) za dijalog Beograda i Prištine i druga regionalna pitanja Zapadnog Balkana".
Gotovo 23-godišnja nemogućnost BiH da uđe u posjed svoje milijardama vrijedne imovine, u zemljama nastalim disolucijom SFRJ, a pogotovo one u Hrvatskoj i Srbiji učinilo je frustriranim i euroskeptičnim bh. društvo. Sticao se i stiče dojam da bosanska državnost i njen suverenitet nije ravna suverenitetu i državnosti svojih susjeda. Cijela priča je u javnom i političkom prostoru imala i svoj iznenadan kraj reklo bi se kapitulantskim odnosima bh. vlasti. Hrvatska je ovo pitanje zatvorila na način jednostranog odbijanja povrata imovine inoviranjem Zakona o državnoj imovini. Bh. imovinu je na višedecenijsko koncesioniranje dodijelila manje više državljanima R Hrvatske, a one stvarne vlasnike izvlastila u mogućnosti ulaska u posjed vlastite imovine.
U međuvremenu je naprečac smijenjen ministar Marić uz prethodnu osobnu kriminalizaciju sa obolom sumnjivih radnji baš na imovini o kojoj je priča. Stvari se ipak nisu promijenile. Novi ministar, ista stara praksa.
Zaključak devet da prepoznati da je jedna od članica EU – R Hrvatska, slengom ulice, popila šljagu od tradicionalnih EU zemalja, a i samog Brisela.
Citirani zaključak i njegova sadržina jasno na velika vrata stvara obavezu R Hrvatske revidirati svoje nezakonite i antievropske radnje. Nije se nadati da će se to dogoditi jednostranim činom Vlade Hrvatske, nego da je za takvo što potrebno proaktivno djelovanje bh. partnera. Prošlo je gotovo više od 60 dana novo Vijeće ministara ne da nije djelovalo, nego spreman sam ustvrditi, nije ni prepoznalo zaključak 9 Zagrebačke deklaracije. U Bosni kažu džidža je uvijek negdje u sredini, pa tako i ovog puta na devetom mjestu.
Ranije najavljena, sutra bi se trebala dogoditi posjeta premijera R Hrvatske Andreja Plenkovića i njegov sastanak sa Draganom Čovićem u Mostaru. Oba spomenuta su ne samo predsjednici sestrinskih stranaka nego i visoki dužnosnici institucija dvije jednako suverene države. Jedan premijer a drugi predsjedavajući Doma naroda PSBiH. Do sada znani protokol posjete podrazumijeva i događaje koje se mogu prepoznati državničkim. Naime, predsjednik Vlade Plenković će nazočiti polaganju kamena temeljca za tvornicu za prerade rajčica u Kruševu kod Mostara.
Pretpostavit je da su sredstva za izgradnju pomenute fabrike obezbijeđena iz Budžeta RH. Znajući sve šarenilo likova prilikom ovakvih posjeta u Mostaru valja vjerovati da će delegaciju HDZ-a BiH činiti uvijek neizostavni Bevanda i Grubeša u čijim resornim nadležnostima jeste upravo provođenje zaključka 9 Zagrebačke deklaracije.
Iskustvo uči da pomenuti dvojac iz hrvatske kadrovske reprezentacije zajedno sa kapitenom iz srpske reprezentacije Tegeltijom, ne samo da ovo pitanje neće kandidirati, nego će ga pokušati svjesno zanemariti i pohraniti u ladice nekih novih dolazećih vlada.
A vi sarajevski reprezentativci ostaje vam da se valjate u igrokazima ventilatora i kadrovskih križaljki partitokratskih oligarhija.