Piše: Amina Čorbo-Zećo
Na posljednjoj sjednici Predsjedništva SDA, održanoj 5. juna usvojen je zaključak prema kojem "jedna osoba može biti član samo jednog upravljačkog tijela upravnog, nadzornog odbora ili savjeta u kojem se prima naknada po osnovu članstva.“
„Navedeno ograničenje je obavezujuće za sve članove SDA i odnosi se na članstvo u upravljačkim tijelima na svim nivoima (općinski, kantonalni, entitetski i državni). Svi koji su članovi u više od jednog upravljačkog tijela obavezni su u roku od 10 dana opredijeliti se za jedno upravljačko tijelo u kojem zadržavaju članstvo, a u ostalim podnijeti ostavke – navodi se.
Moglo bi se reći kasno Marko na Kosovo stiže. Prekasno za Stranku demokratske akcije pod vodstvom Bakira Izetbegovića, koji je samo zahvaljujući prezimenu na mjestu gdje jeste. SDA kao izborni pobjednik opterećena brojnim aferama i unutrašnjim nezadovoljstvima postala je lak plijen u političkoj igri. Nažalost građani ove zemlje trpe zbog toga.
Analizirajući godine djelovanja Izetbegovića na poziciji prvog čovjeka lako je zaključiti da ga koliko toliko trpe jer je Alijin sin, a on je dobrano pogazio i poništio sve što je Alija govorio. Aljoša Čampara i sam je to priznao na Face TV. Parafraziram "dužan sam Aliji i SDA-u, zato ću se boriti iznutra".
Mediji intenzivno od 5. juna ponovno podsjećaju da je još 1998. godine prvi predsjednik Predsjedništva RBiH i predsjednik SDA Alija Izetbegović dao tada svim stranačkim odborima i kadrovskim komisijama uputstvo kako formirati vlast, odnosno raspodijeliti funkcije.
Upute su jasne, ali danas je sve drugačije.
Predsjednik SDA je tada tražio da se vodi računa da niko ne može imati dvije ili više funkcija koje po opisu ili svojoj prirodi zahtijevaju cjelodnevni angažman (puno radno vrijeme i stalni radni odnos).
SDA pod vodstvom Izetbegovića to je drugačije vidjela. Primjera je više, a jedan se može pronaći i u liku i djelu Bakirove supruge Sebije. Teret i šteta koju je svojim djelovanjem nanijela stranci vide samo istinski sljedbenici politike SDA, ovi drugi ipak kao da štuju kult ličnosti. Nakon što je moćno ovladala zdravstvom krenula je i u politiku, na kraju je zbog korone napustila mjesto u Parlamentu. Ali, šteta je učinjena. I sam Čampara, sada kritičar politike ovakve SDA koristio je mogućnosti obavljanja više funkcija. I mnogi drugi, a sve to omogućio im je upravo Izetbegović.
Govorio je rahmetli Alija i da lice koje ima (ili član njegove uže porodice ima) privatnu firmu, ne može biti ni na kakvoj važnoj državnoj funkciji. Neka se bavi firmom. Politika Bakira takvima je širom otvorila vrata kako u stranci, tako i na javnim pozicijama. S javnih funkcija bez imalo srama poslovalo se s državom.
Čujem da Izetbegović želi Nedžada Brankovića ponovo na čelu Vlade Federacije. Ponovo će po zakonu ali mimo odredbi Alijinih. I Nedžad je ima firmu, čim dobije javnu funkciju u svojim firmama PIN.B consulting & investment i Saraj inženjering angažira druge ljude. I tako od funkcije do funkcije.
Unutrašnji potresi u stranci rasli su s punim pravima. Redom su odlazili Salko Sokolović, Senad Šepić, Sadik Ahmetović, Elmedin Konaković...Neslaganje su iskazivali Denis Zvizdić, Šemsudin Mehmedović, Semir Efendić, Aljoša Čampara...
Izetbegović je nekako uvijek s druge strane. Afere Emdžad Galijašević, Mirsad Kukić, Asim Sarajlić, Amir Zukić, Osman Mehmedagić, pa opet Sarajlić, respiratori... Olako se odricao dobrih ljudi zbog onih koji su mu bili podobni, a u konačnici bi ga uvijek koštali nemira.
Ali ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se obiju. Šteta je već načinjena.
I posljednji odlazak Fahrudina Radončića iz koalicije fakturiše se Bakiru.
Za njega jednostavno ne važi pravilo „koga zmija ujede“, pa je sve u državi sada ponovo počastio nestabilnošću, a SBB-u omogućio da od izbornog gubitnika bude pobjednik. To je uradio i s DF-om. Uvukao ih u priču, a kroz domove naroda dao vlast HDZ-u i SNSD-u. Još nas uporno uvjerava da je tri jednako četiri.
Nije baš tako! To smo vidjeli na primjeru Zakona o PDV-u, čiji je predlagač baš Zvizdić iz SDA. Obori ga Dom naroda i konačno shvatismo – Bakire, pa tri nije isto što i četiri.
Politički kapital koji je SDA imala '96 čuo se u svim dijelovima zemaljske kugle. Bilo je ponosno biti član SDA-tvrde članovi, danas je to potpuno nešto drugo. Jedan čovjek mora ponijeti teret toga. Sin onoga koji je '96 potpuno drugačije zamislio sve.
Da li će SDA smoći snage da prebrodi izazove koji je sada opterećuju, zavisit će njen dalji i ugled, i politički put.
To ovisi od više faktora. Prvenstveno ljudi unutar strukture i politike koju provode. Ovo što sada imamo je daleko od onoga što građani BiH zaslužuju. Lider SDA mora znati da on ovakav trenutno nije niti može biti lider Bošnjaka, koliko god se trudio prikazivati takvim. Ako ne vjeruje javnosti nek pročita Alijine upute. On ih je nulirao, ali očito ima snaga koje su spremne raditi na vraćanju povjerenja i spašavanju onoga što se spasiti da.