Za elektronski sistem glasanja je rano, ali za skenere i numerisanje listića je pravo vrijeme!

Piše Rasim Belko

Izborne malverzacije i prevare mehanizam su kojim određene političke strukture na izborima od prvih poslijeratnih do oktobarskih 2018. godine, ostvaruju svoje ciljeve i na nepošten način dolaze do vlasti.

Tajkuni i političke partije zapravo od vajkada se bave malverzacijama u izbornom procesu jer to im omogućava opstanak u političkim elitama.

Posljednjih nekoliko godina u Bosni i Hercegovini u javnosti se mnogo priča o alternativama tradicionalnom izbornom procesu koji podrazumijeva odlazak birača na biračka mjesta, te glasanje zaokruživanjem kandidata na listićima.

U prvi plan je, da li projicirano ili slučajno, kao primarna alternativa iskočila opcija elektronskog glasanja. Međutim, istraživanja i prakse u razvijenim i manje razvijenim zemljama s elektronskim glasanjem upućuju na veliki broj mana ovog sistema.

Problemi s elektronskim glasanjem

Različitim metodama elektronsko glasanje funkcioniše u svega nekoliko država - Brazilu, Estoniji, Maleziji, Indiji i SAD-u.

U nekim zemljama su elektronski sistemi glasanja korišteni privremeno, ali su dokumentirani različiti problemi pri provođenju izbora elektronskim sistemom.

Pokušaju uvođenja elektronskog glasaja u Australiji, Belgiji, Kanadi, Holandiji i uglavnom su otkrili značajne probleme, prvenstveno s tačnošću dobijenih podataka, miješanju drugih strana u izborni proces, i različite tehničke probleme.

U Finskoj se elektronsko glasanje nikada nije koristilo u velikoj mjeri. Sve se glasanje obavlja olovkom i papirom, a glasački listići se uvijek broje ručno.

U 2008. godini, finska vlada htjela je testirati elektronsko glasanje i organizirala je pilot elektronsko glasanje za izbore u Finskoj za 2008. godinu, provedeno u tri općine: Karkkila, Kauniainen i Vihti.

Nakon žalbi, Vrhovni upravni sud proglasio je rezultate nevažećim i naredio ponavljanje izbora redovnom olovkom i papirom u pomenutim općinama. Sistem je imao problem upotrebljivosti gdje su poruke bile nejasne u vezi s time da li je glasanje dodijeljeno. U ukupno 232 slučaja (2% glasova) birači su se prijavili, odabrali svoj glas, ali nisu potvrdili i napustili govornicu; glasovi nisu zabilježeni.

Nakon neuspjeha probnog pokušaja elektronskih izbora, finska vlada odustala je od nastavka elektronskog glasanja zasnovanog na mašinama za glasanje.

U poglavljima 7 i 8, istraživanja koje potpisuju Feng Hao and Peter Y A Ryan “Elektronsko glasanje u svijetu: Dizajn, analiza i razvoj”, autor poglavlja Alex Halderman navodi: “Nažalost, kada je u pitanju sistem e-glasanja u stvarnom svijetu, studije slučaja u ovom poglavlju pružaju obilne sumnje”.

“U svjetlu takvih rezultata, vraćanje povjerenja će zahtijevati prebacivanje tereta dokazivanja od skeptika do dizajnera sistema i operatora.

Sistemi e-glasanja trebaju biti dizajnirani tako da stvaraju dovoljno dokaza kako bi uvjerili racionalno skeptične promatrače u to ishod je tačan. Ovo bi moglo biti u obliku fizičkih evidencija (kao glasačke listiće) ili kriptografske dokaze, sve dok se mogu javno revidirati potrebne razine sigurnosti.

Ipak, dokazi u prilog ishoda nisu dovoljni. Poželjno je spriječiti probleme s ishodom, a ne samo njihovo otkrivanje. I mnogi drugi problemi razmatrani u ovom poglavlju neće se uočiti revizijom takvih dokaza - na primjer, pokušaji narušavanja izbora ili kršenja privatnosti birača. Za zaštitu nasuprot njima, sistemi za elektronsko glasanje trebaju biti projektirani do nivoa sigurnosnog kvaliteta većeg od sistema tipičnih informacionih tehnologija, usporedo s drugim vrstama kritične infrastrukture”, navodi Halderman.

Elektronski izbori i BiH

Posljednji predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama, na kojima je Donald Trump (republikanac) pobijedio kandidatkinju Hillary Clinton (demokrata), otvorili su širok spektar sumnji, optužbi i špekulacija o miješanju Rusa u izborni proces u SAD-u, a veliki dio pitanja ni danas nije razjašnjen.

Kako onda da mi u Bosni i Hercegovini, podijeljenoj po političkim, etničkim i raznim drugim interesima uspostavimo elektronski glasački sistem u koji ćemo imati povjerenja. Kako da taj sistem učinimo kvalitetnim i sigurnim.

Odgovor je NIKAKO. Nemamo novca za održavanje tradicionalnih izbora, jer nam ga oni koji prevarama dolaze na vlast ne žele odobriti. Kako bismo mogli vjerovati cijeloj izbornoj mašineriji u kojoj jedno dugme i jedan pritisak prstom mogu značiti veliku prevaru i krađu stotina hiljada glasova.

U ovoj zemlji hakeri pljačkaju banke, zašto bismo vjerovali da hakeri, 'haktivisti' (oni koji su protiv izbora) ili neke treće strane ne bi udarile na elektronski izborni sistem Bosne i Hercegovine.

Kako uopće nabaviti takav sistem uz sve ono što u aktuelnom vremenu svjedočimo od javnih nabavki do političkih gombanja na vrhu.

U Bosni i Hercegovini prije uvođenja takvog sistema primarno moramo informatički opismeniti veliki broj stanovnika, a uz sve to osigurati da glas bude od osobe koja glasa, a ne od one koja stoji pored nje.

Skeneri i numerisanje listića

Dok tehnologija ne izrodi sistem za elektronsko glasanje koji će minimum 90 posto biti siguran i garantovati tačnost, mislim da bi skeneri i numerisanje glasačkih listića bili dovoljni za izlaz iz začaranog kruga izbornih krađa i prevara.

Tako bismo se riješili tzv. bugarskog voza i sličnih načina prevare s iznošenjem listića iz birališta i pravljenja kruga u kojem stranački vojnici kreiraju prevaru.

S druge strane, potrebno je nabaviti i skenere ili neke druge mehanizme za brojanje glasova. Tim potezom ubili bi dvije muhe.

Prvenstveno bi izbjegli mogućnost za ono što se svojevremeno kolokvijalno zvalo “dugi nokti”. Tada je jedna stranka u odbore za brojanje birala djevojke i žene s dugim noktima ispod kojih su bili grafiti i tinta, a što im je omogućavalo poništavanje glasačkih listića koji nisu u korist “naših”.

Istovremeno, približili bismo se normalnom svijetu koji u roku od nekoliko sati zna okvirne rezultate izbora, za razliku od dosadašnje prakse u BiH.

Kada se saberu pro i kontra za elektronski sistem glasanja i skeniranje numerisanih listića, druga opcija je u ovom trenutku zasigurno bolja i sigurnija.

Jer, mnogo je lakše preći sa skenera na elektronsko glasanje, kada ono bude dovoljno sigurno i javnost bude imala dovoljno povjerenje u isto. Stoga bi CIK BiH i druge relevantne institucije i političke organizacije, ako su im pošteni izbori istinski cilj trebali istrajati u borbi za skeniranje i numerisanje listića.

Jer, kada sklonimo mašinovođe “bugarskih vozova”, otvorit ćemo pravce za nove tračnice u budućnosti.