Objašnjenje da OSA ima odlične rezultate nije ni blizu dovoljan argument za ostanak Mehmedagića

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Mediji bliski SDA-u situaciju u vezi sa Osmanom Mehmedagićem, direktorom Obavještajno sigurnosne agencije nazvali su „udruženim poduhvatom SNSD-a, HDZ-a i SDP-a“. Tako su, kako pišu, okarakterisali pokušaj sprječavanja reizbora direktora OSA-e. 

Interesantno je da nikako nisu osudili politiku koja je čovjeka  bez adekvatne školske spreme postavili na poziciju ove značajne institucije, što je poniženje za državu i stvarno rušenje OSA-e.

Nije rušenje OSA-e traganje za istinom, kako to tvrdi Asim Sarajlić, već je ruše oni koji su Mehmedagića postavili na ovu funkciju znajući da se time narušava kredibilitet same institucije.

Posebno sada čudi sramotan način opravdanja zašto bi Mehmedagić trebao biti reizabran, a koji dolazi od Fahrudina Radončića, bivšeg ministar sigurnosti a i samoh vrha SDA. Priča o radu OSA-e nema nikakve veze s kompetencijama Mehmedagića, to bi Radončić mora znati.

Pa ovdje je riječ o službi i zasluge za dobar rad ne može ponijeti jedan čovjek. Iako smo naučili da godinama privatiziraju državne institucije zasluge pripisuju sebi, a neuspjehe sistemu i cijeloj službi, ma kako dobar rad bio Mehmedagića o njegovim kompentencijama se mora raspraviti.

Koliko ja pametnih ljudi znam koji upravljaju npr. domaćinstvima, od sitnog novca štede, prave farme, možete pričati s njima o čemu hoćete, ali nisu doktori nauka i ne drže katedre niti vode banke i preduzeća. 

Da je tako zakoni ne bi propisivali visoku stručnu spremu.

Višemjesečno problematiziranje validnosti fakultetske diplome direktora OSA-e zbog BiH, države i građana mora biti riješeno. Ili jednostavno neka se promijeni zakon ili Mehmedagić ne može biti izabran.

Čak ni priča da iza njega stoje stranci ne smije pokolebati Komisiju za nadzor nad radom OSA-e koja je jedini civilni faktor i veza javnosti i OSA-e. 

I dok se Nerminu Nikšiću spočitava da je sinhronizirao stavove sa SNSD-om i HDZ-om BiH, SDA godinama blisko sarađuje s ove dvije stranke. Njihovo partnerstvo leži u ideologiji, načinu vodstva. Jer Čoviću i Dodiku ne smetaju njima bliski pojedinci i njihove upitne diplome (Đuro Knežević, Vladimir Mijatović...) tako ni Izetbegoviću ne smeta Mehmedagić. Niti jedan od trojice pobrojanih nema senzibiliteta prema državi.

Jer, da bi neko bio na čelu državne sigurnosne agencije on mora biti 'čist' u svakom pogledu – moralno (ne smije postojati ni najmanja sumnja da bi, u bilo kakvim okolnostima, i ma pod kakvim pritiscima mogao izdati državu); mora imati visoke obrazovne reference; mora imati besprijekoran pedigre, dakle, karijeru i privatni život bez bilo kakvih mrlja.

Službe državne bezbjednosti u nekadašnjoj Jugoslaviji odbile su u svoje redove primiti čovjeka čiji je dedo (kojeg ovaj kandidat nije ni zapamtio, jer se rodio poslije njegove smrti), preveo Ustaše preko Bjelašnice nekada tokom Drugog svjetskog rata, iako je taj nesretni težak to uradio pod prisilom, uz prislonjen pištolj na sljepoočnicu.

Zašto je važno da samo moralno i patriotski do perfekcije izbrušena osoba može biti na čelu državne sigurnosne agencije?

Obavještajna agencija sastavni je dio svih segmenata jednog društva - doslovno je infiltrirana u ekonomski, sigurnosni, socijalni i svaki drugi dio jedne države. Dakle, nesumnjivo, primarno, zakonski definisano, sigurnosna agencija brine da neko ne ugrozi „ekonomski, sigurnosi, socijalni i svaki drugi segment jedne države“. Ona brine o životima građana.

Prati, analizira, naslućuje šta je to što bi moglo ugroziti unutarnji sklad jednog društva i, u saradnji sa drugim policijskim agencijama, problem eliminiše dok je još u povojima.

Kakvu nelogičnost sada imamo u Bosni i Hercegovini – direktor Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) Osman Mehmedagić ima diplomu koja nije stečena zakonito! Pri tome nemamo nikakvih logičnih pojašnjenja u javnosti. 

Objašnjenje da služba ostvaruje odlične rezultate nije ni blizu dovoljan argument da bi čovjek bez diplome obavljao značajnu funkciju direktora OSA-e.