MINISTRICA ANKICA Za državu ne mari, al' za dom je spremna

Piše: Rasim Belko 

Državni model u Poljskoj danas se temelji na autoritarnoj vladi koja kombinira kontrolu državnih institucija – pravosuđa, tajnih službi i medija – sa socijalnom politikom, piše Drago Kraljević u uvodu teksta “Kriza u Poljskoj mogla bi ugroziti opstanak EU” u hrvatskom Novom listu.

Poljska je zemlja koja se smatra za najdosljedniju u provođenju lustracije političara iz vremena totalitarnog režima u prošlosti ove zemlje. A kada su lustrirali komuniste, socijaliste, takoreći nasljednike totalitarizma na vlast je došla desnica. Danas se oni koji su proveli tu lustraciju vjerovatno hvataju za glavu, ali fašizam je tu i ko zna koliko će vremena trebati da se taj aktuelni poljski fašizam ukloni sa scene.

U Bosni i Hercegovini, ne tako daleko od Poljske, još nismo ni usaglasili je li život koji smo imali u Jugi bio totalitarizam ili blagostanje u odnosu na ovo što živimo. Stoga se lustracijom i nismo ozbiljno bavili, a i malo je onih koje bi danas mogli lustrirati.

Ipak, Ankica je ozbiljno zaigrala da lustrira. Ankica Gudeljević je naša ministrica civilnih poslova. Bolje reći civil u politici. Kao povod okruglog stola o lustraciji ministrica Ankica je navela nedavnu misu za ustaše pogubljene kod Bleiburga i protestnu šetnju sljedbenika antifašističke borbe.

Ili je ministrica preskočila dobar dio školovanja ili je samo poslušni izvršitelj naredbi stranačkog šefa Dragana Čovića. Jer, teško da ta dva događaja mogu biti povod za okrugli sto o lustraciji. Još teže je shvatiti “lustraciju između fašizma i antifašizma”.

Lustracija je po političkoj definiciji provjera i uklanjanje iz javnog političkog života onih osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima. Teško da se među ljudima na antifašističkom skupu moglo naći onih koji su bili u službi tog nekog totalitarnog režima. Čak je i ta teza o ex državi kao totalitarnom sistemu prilično upitna. Totalitarizam je danas puno izraženiji.

Bez obzira je li ili nije bio na tom antifašističkom skupu, Bogić Bogićević je neko ko je bio visoko u vlasti te SFRJ. Bio je član Predsjedništva SFRJ i kao takav morao bi proći lustraciju, a to bi sigurno bila NACIONALNA sramota svih u Bosni i Hercegovini, jer je riječ o čovjeku koji je svojim NE zaustavio Miloševićev vojni udar.

Svima nam je jasan motiv ministrice Ankice da se baš ona igra pitanjem oko kojeg se 80 posto demokratskog, civiliziranijeg i razvijenijeg svijeta nije dogovorilo. Odakle joj onda ideja da će njen, okrugli ili kockasti sto, riješiti pitanja oko kojih se 70 i kusur godina nismo dogovorili.

Naravno da se na tim stolovima ništa neće riješiti, a i ministrica Ankica je svjesna te činjenice. Jedan od motiva mogli bi biti skorašnji izbori, pa se pričom o lustraciji, fašistima i antifašistima, zločinu i žrtvi nanovo žele podići tenzije, kako bi njen politički muza osigurao dobru izbornu prohodnost.

Posebno je zanimljivo što ministrica Ankica kao teme okruglog stola navodi ideološke interpretacije ljudskih prava; Javni mediji i njihova ideološka uloga; Javni mediji kao prepreka otvorenim javnim nepristranim debatama.

Bilo bi dobro da nam kakav stručnjak pojasni kakve su to “ideološke interpretacije ljudskih prava”. Šta to, Mektićevim rječnikom, ministrica Ankica smišlja dok negdje tamo leži potrbuške.

Ovo oko medija znamo šta je. To je jedan od ključnih antidemokratskih projekata Hrvatske demokratske zajednice a odnosi se na uništavanje javnog servisa ili kako to ministrica Ankica nazva javnih medija.

Udar na javne medije stara je predizborna priča Dragana Čovića, a ministrica Ankica je očito želi podgrijati i servirati u ovo predizborno praskozorje. Kakve to veze ima s lustracijom tek je pravo pitanje.

I laiku je lako zaključiti da je okruglo pa na ćoše ministrice Ankice o lustraciji zapravo samo još jedna igra Dragana Čovića. Ovaj put je za igru potrebno troje, pa će mu biti teško da ih dovede za ćoškasti okrugli stol.

No umjesto šarade besmisla, ministrica Ankica bi trebala početi raditi posao za koji je plaćena. Primjera radi nigdje je nije bilo dok smo se svi mi koji živimo u Bosni i Hercegovini borili s koronavirusom i krizom koja je pratila. Korona nije otišla, pa bi bilo dobro da nam kaže koje mjere ona poduzima u borbi protiv pandemije i koliko sredstava je Ministarstvo koje vodi planiralo za te svrhe.

Isto tako, ministrica bi umjesto političkog nadmudrivanja trebala da se pozabavi rješenjem pitanja dvije škole pod jednim krovom. Za to joj ne trebaju javni mediji, oni su svoj dio obavili davno, za to mora ona da se pobrine.

Ministrica Ankica trebala bi se pozabaviti i jednim od ključnih pitanja, a to je visoka nepismenost, te se pobrinuti da nam PISA testiranja ubuduće ne služe za zezanciju s vlastitom obrazovnom tragedijom.

Umjesto političkih trigova za račun svog šefa Gudeljević bi trebala početi razmišljati o institucijama koje su simbol ove države, o kojima sada kantoni i dobrovoljci brine. Zna li ministrica gdje je i kako izgleda Zemaljski muzej, kakav je njegov status, jesu li plaćeni radnici i direktor tog muzeja…

Pita li se ministrica Ankica šta je sa sportom za koji je direktno nadležna i koji je u odnosu na region na najnižim granama. Zna li koliki je odštetni zahtjev Haruna Mahmutovića prema Košarkaškom savezu BiH?  Hoće li riješiti pitanje ID broja Rukometnog saveza BiH?

Tokom pandemije koronavirusa najbolje se pokazala pogubnost nepostojanja sporazuma o dvojnom državljanstvu u zemljama u kojima živi najveći dio naše dijaspore. Zašto se ministrica Ankica ne pobrine da se ugovori o dvojnom državljanstvu počnu potpisivati s tim državama.