Piše: Imer Horić
Ovaj put o lisici. Onoj najopasnijoj na dunjaluku. Opasnijoj i od Pustinjske lisice – Romella. Riječ je o Kromoljskoj lisici.
Poslije korone najveći strah u Sarajevu posljednjih dana izaziva nadiranje lisica sa Kromolja prema centru općine važnije od deset drugih. Strah je potpuno opravdan. Opaka je to zvijer. Posljedice i belaji u nastupajućem periodu mogu biti izuzetno ozbiljne. Kromoljska lisica je toliko pametna da to prosto zastrašuje. Predstavlja opasnost za stanare, živinu, zdravstveni sistem, politiku – društvo uopće. Pojava
prodiranja Kromoljske lisice u urbana područja objašnjava se i primicanjem datuma održavanja općinskih izbora.
Naučnici svih fela, a posebno politolozi, spore se i oko samog naziva ove zvjeri. Manjina smatra da naziv obuhvata osobitu vrstu lisice vezanu za toponim Kromolj, dok većina (osobito politolozi) smatra da je riječ o rijetkim preživjelim primjercima davno brojne, a potom izumrle vrste koja je pogrešno nominirana, te da se trebala zvati lisica sa Poljina (Poljinska lija). Sama blizina ova dva toponima proizvela je sasvim nepotrebnu nominacijsku zbrku.
Kromoljska lija je slobodna, hrabra, inteligentna, graciozna, slatka ko šećer, neustrašiva, nepokolebljiva, uporna, pronicljiva, izgleda lukavo, nije nimalo stidljiva, neoprezna (za razliku od ostalih normalnih lisica), osvetoljubiva, ne mari za inspekcije, slobodno šeta uzdignute glave, uvijek je budna i nikada ne spava. Ona odgaja mlade dok (stari) lisac dangubi (uglavnom). Opasnija je od lava, tigra, međeda...
Pored uobičajenog jelovnika karakterističnog za sve lisice (kokoši, mačke...), ova sorta revnosno ganja i jede i krupniju divljač: međede, (stare i olinjale) vukove, ljude (posebno malu djecu). U principu, sitne ribe prve kao predjelo završavaju u njenu tiganju. Kao ispržena delicija te sitne ribice često prvi put (svojom smrću) budu od neke koristi - kao halka u prehrambenom lancu (loncu), ili nešto kalorija u stomaku.
Kromoljskoj lisici ništa ne može ni veterinarski niti bilo koji fakultet. Ona ne mari za lovačka udruženja, veterinarsku stanicu, Rektorat, higijenski servis - jer on (servis) nije opremljen odgovarajućom opremom. Mjesne, općinske, gradske, kantonalne, federalne i državne vlasti za nju, jednostavno nisu nadležne, bez obzira što predstavlja opasnost po stanovnike (svih etničkih skupina). Ona ishalovješćuje narod a niko joj ne može ništa. Ona je „komplikovan proces“ i njeno uklanjanje nije jednostavno. Na nju je zabranjen lov dok ona može nesmetano loviti tokom cijele godine. Lovački psi su njena vojska.
Sije strah i paniku. Dolazi po nas i našu djecu. Vreba noću, vreba danju. Sa svih strana bez ikakvih zabrana. Vlast je bespomoćna i u rasulu. Puk u strahu. Opasnost u zraku. Cika, vriska, panika. Ne nosi masku i ne drži distancu. Kokoške su uvijek u njenoj blizini. Zov smrti – šta li?!
Prenos bjesnila je opasnost zbog koje treba da strepimo. Kromoljska lisica širi bjesnilo među ljudima (pogotovo su izloženi Bošnjaci) ugrizom, grebanjem, slinom, dodirom, kontaktom, retorikom, porukama, išaretima... Bjesnilo se, inače, smatra iskorijenjenom bolešću tipičnom za izuzetno zaostala i primitivna društva. Ukoliko se pojavi širi se brzo i lijeka joj nema. Smrtnost je 100%. Društvo se raspada, izumire, nestaje ili, u najboljem slučaju, vraća se na razinu Kromanjonskog čovjeka. Kažu upućeni da i šišmiši prenose bjesnilo. Ovaj detalj dodatno komplicira trenutnu situaciju jer teoretičari zavjere dovode u vezu bjesnilo i koronu, tvrdeći da imaju isti izvor, laboratorij i kreatore. Najugroženije evropsko područje za ponovnu pojavu bjesnila (donedavno se računalo da je potpuno iskorijenjeno početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća) je, pretpostavljate, Bosna i Hercegovina.
Kad Kromoljska lisica zarazi insana bjesnilom on se pretvara u Kromanjonskog čovjeka. Kromanjonski čovjek ima, također, dvojaku nominaciju. To je osoba zaražena bjesnilom Kromoljske lisice i naziv je prahistorijskih ljudi koji su naseljavali planetu prije četrdesetak hiljada godina. Bili su snažno građeni, visoki, fizički jaki, kapacitet njihova mozga bio je veći od današnjeg. Velik ali neupotrebljiv mozak. Moglo bi se reći za današnje prilike gotvo poželjan - insan, mozak, čovjek i glasač.
Sudeći po manifestacijama, događajima, istupima, retorici bjesnilo i Kromanjonci (naravno i Kromanjonke) već su tu među nama. Političarima se zovu. Nastanili su se, uglavnom, po parlamentima, Kromoljima i Poljinama. Vladaju partijama kojima caruje bjesnilo. Po pravilu su autokrate i partokrate koji žele da kontrolišu svaki aspekt naše sadašnjosti, budućnosti, ali i prošlosti (manipulirajući njome). Naše živote kontroliraju hipnozom, beskrajnim lavežom i špijuniranjem iz svakog grma.
Raspolažu bezbrojnim tehnikama i načinima da svakog od nas proglase državnim i nacionalnim neprijateljem, a time smo korak od eliminacije. Eliminacija je vremenski neizvjesna, epilogom neminovna i sistemom suptilna. Ukoliko neko od ljudi govori ili makar šapće protiv Kromoljske lisice ona će se potruditi da životi tih neopreznih „mislilaca“ i „neodmjerenjaka“ postanu beznačajni, bezvrijedni, isprazni, bez radosti ali puni straha, strepnje, neizvjesnosti i mobinga.
Da bi se zaštitili od Kromanjonaca i Kromoljske lisice „obični“ ljudi moraju biti maksimalno posvećeni svom opstanku, očuvanju života i svoje bezbjednosti. Ne trebaju razmišljati o svojim bližnjim. Odnosno, uopće ne trebaju razmišljati. Ili, kad, eventualno, razmišljaju to trebaju činiti guzicama. Umjesto njih, ionako, razmišljaju kromanjonski gospodari opsesija i ubleha: novine, press centri i spikeri u službi đavola.
Kromoljske lisice vrebaju iza svakog ćoška i iz svakog grma. Ako ste pomislili pravite grešku. Nipošto se ne treba praviti mrtav. Treba uzvratiti pogled. Fiksirati je. Ako bude ustrajna – higijenski je zbrinuti. Od kože napraviti šubaru. Ili otirač za noge.
Moj prijatelj Ismet bio je posvećen i ustrajan u stalnom i dugotrajnom promišljanju o metodu i načinu kako dohakati Kromoljskoj lisici. Grmio je moleći za pomoć i tražio savjet kako je nadmudriti. Jedan sahib znanja mu je nudio učinkovit prašak sigurna dejstva i nesumnjiva pozitivna rezultata u perspektivi. Ismet ga upita za način primjene „čarobnog“ praška. Ovaj mu odgovori da Kromoljsku lisicu prvo treba uhvatiti golim rukama i napitati njegovim „čudotvornim“ praškom (nimalo jeftinim). Šta će mi prašak kad je uhvatim. Tad je mogu i sam zadaviti – začudi se Ismet. Može i tako – odgovori Znalac.
Zato. Puške u ruke. Ili praćke. Može i rukama. Pa i glavom. Jezikom svakako.