Odluke kojim se potvrđuje 'veto' člana Predsjedništva treba da preispituje Ustavni sud BiH

Piše: Enver Išerić

Skupština Republike Srpske, na posebnoj sjednici, podržala veto koje je član Predsjedništva BIH, Milorad Dodik uložio na tri odluke Predsjedništva BiH od 22. jula. Dodik je te odluke proglasio „veoma štetnim po vitalne interese Republike Srpske“.

Radi se o odlukama koje su donesene na sjednici bez konsenzusa, a koje se odnose na odobravanje zaključivanja Memoranduma o saradnji između Ministarstva sigurnosti BiH i Ministarstva unutrašnje sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država (SAD) o saradnji u vezi s upotrebom putničkih informacija, zatim o Sporazumu o učešću BiH u Programu za međunarodnog ocjenjivanje učenika (PISA) 2021. i Odluka o pristupanju BiH Međunarodnom istraživanju razvoja čitalačke pismenosti PIRLS 2021.
Očigledno je da se radi o međunarodnim sporazumima koji su u isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine. Isto tako potrebno je istaći da je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine koristio pravo koje ima po samom Ustavu Bosne i Hercegovine. Narodna skupština Republike Srpske također je u skladu sa Ustavom BiH, donijela odluku kojom je podržala odluku Milorada Dodika-

Člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da gore navedene odluke proglasi štetnim po vitalne interese Republike Srpske.
Imajući u vidu ustavne odredbe koje se odnose na ova pitanja, i zloubotrebu prava „veta“ na odluke Predsjedništva želim da ukažem na sljedeće:
Članom V. 2.(d) Ustava Bosne i Hercegovine propisano je;

„Član Predsjedništva koji se ne slaže sa odlukom, može odluku Predsjedništva proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje je izabran, pod uslom da to učini u roku od tri dana po njenom usvajanju. Takva odluka će biti odmah upućena Narodnoj skupštini Republike Srpske, ukoliko je tu izjavu dao član sa te teritorije; bošnjačkim delegatima u Domu naroda Federacije, ukoliko je takvu izjavu dao bošnjački član; ili hrvatskim delegatima u istom tijelu, ukoliko je tu izjavu dao hrvatski član. Ukoliko takav proglas bude potvrđen dvotrećinskom većinom glasova u roku od 10 dana po upućivanju, osporavana odluka Predsjedništva neće imati učinka.“

Znači odluka Predsjedništva koja je proglašena destruktivnom po vitalni interes entiteta i ukoliko takva odluka bude potvrđena dvotrećinskom većinom od strane Narodne skupštine Republike Srpske ili bošnjačkih ili hrvatskih delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, neće imati učinka.

Međutim, ovdje se postavlja pitanje i konteksta i vremena donošenja ovakve ustavne norme, ali same organizacije i rada entitetskih parlamenata. Radi se o tome da je nakon donošenja Ustava Bosne i Hercegovne Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio odluku o konstitutivnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata , kao i Ostalih, na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, nakon čega je promjenjena struktura predstavničkih tijela entiteta(uspostavljeno je Vijeće naroda u Narodnoj skupštini Republike Srpske i klub Srba i Ostalih u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine)te su promjenjene procedure donošenja odluka po pitanju zaštite vitalnih nacionalnih interesa.

Zbog toga postavljam pitanje da li Klub Bošnjaka ili Hrvata u Vijeću naroda Republike Srpske može takvu odluku proglasitikao odluku koja se odnosi na vitalni nacionalni interes?
Odgovor je potvrdn, jer je članom 70 Ustava Republike Srpsk, koji je dopunjen Amandmanom LXXXII, propisano:
"a) Procedura za zakone u vezi s vitalnim interesima kako je definisano u listi iz Amandmana LXXVII.
Zakoni ili drugi propisi ili akti koje izglasa Narodna skupština će se dostaviti i razmatrat će ih Vijeće naroda ako se oni odnose na vitalni interes definisan u Amandmanu LXXVII.“
Sljedeće, vrlo važno pitanje je pitanje uloge Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u rješavanju ovoga pitanja. Naime, Ustavom Bosne i Hercegovine (Član VI.3.(a)) propisano je;

„Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

• Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

• Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.“

Očigledno je da se u konkretnom slučaju radi o sporu između Bosne i Hercegovine (jer je odluku donijelo Predsjedništvo BiH) i entiteta, jer je odluku člana Predsjedništva BiH potvrdila Narodna skupština Republike Srpske, te ovaj spor treba, na zahtjev ovlaštenih predlagača, u konačnici da riješi Ustavni sud Bosne i Hercegovine.U suprotnom entiteti bi mogli blokirati svaku odluku Predsjedništva čime bi došlo do potpune blokade njegovog rada.