Gdje se kupa(la) Gordana Tadić?

Piše: Vildana Selimbegović/Oslobođenje

U nekoj boljoj Bosni i Hercegovini, demantijem će se zvati - kao i u ostatku civiliziranog svijeta - ispravka netačne informacije. Samo u ovoj i ovakvoj BiH, u kojoj je pravosuđe rak-rana cijelog društva, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić demantijem zove potvrdu tekstova objavljenih u našem listu.

Ne spori, dakle, niti jednim dokumentom, čak potvrđuje vlastitim iskazom da je tužila državu BiH 13. marta 2019. da bi naplatila naknadu za troškove smještaja za period od 1. aprila 2016. do 28. februara 2019. godine. Presuda je donesena u decembru 2019. u korist glavne tužiteljice, a ključni dokaz pred Sudom BiH bio je ugovor o zakupu stana potpisan s Milanom Milidragom 1. juna 2015. Ne spori glavna tužiteljica ni da je podnijela novu tužbu kojom je opet tražila nadoknadu za najam stana, sada za period od 1. marta do 31. decembra, čak ne spori ni da je prilog i toj tužbi bio njezin isti ugovor s Milidragom.

O pripremnom ročištu održanom 11. februara ove godine glavna tužiteljica se ne izjašnjava, kao ni o uplatnici koju je Oslobođenje objavilo, a koja potvrđuje da je tužiteljica Tadić ovog februara uredno platila troškove vještaka kako bi dokazala da je ta nadoknada za najam stana njezino pravo. Uzgred rečeno, na tom pripremnom ročištu glavna tužiteljica države BiH u procesu protiv države BiH je ostala pri svojim zahtjevima za isplatu naknade za stan, što potvrđuje Zapisnik koji je Oslobođenje također objavilo. U čemu je onda problem?

Spartanske navike naše glavne tužiteljice

Detalj, koji uvijek puno znači, a koji je razotkrio glavnu tužiteljicu, jeste podatak da je Milan Milidrag prodao stan u kome je živjela naša glavna junakinja u oktobru prošle godine. Dakle, u trenutku kada glavna državna tužiteljica tuži državu BiH i traži - na osnovu ugovora s Milidragom - naknadu za najam stana od 1. marta 2019. do 31. decembra 2019. Milidrag već dva mjeseca nije vlasnik stana, a u vrijeme kada se održava pripremno ročište i angažira vještak i glavna tužiteljica ostaje pri svojim zahtjevima iz tužbe, stan je već četiri mjeseca u vlasništvu Amela Đogića.

Kad se kolega Avdo Avdić, autor teksta i sakupljač svih pominjanih dokumenata, bacio na posao, klupko je počelo samo da se raspetljava. Oslobođenje je na portalu objavilo 50 stranica dokumenata: nijedan nije osporen. U onom što glavna tužiteljica zove demantijem zapravo je njezino priznanje da je “u vremenu od 5. 6. 2015. do 25. 3. 2019. godine, na temelju Ugovora o zakupu stana sa Milidrag Milanom, kao zakupoprimac stanovala u stanu kojeg ste naveli u svojim svim dosadašnjim člancima, uz fotografije zgrade i lokacije te na taj način također izravno ugrozili moju sigurnost, kao i sigurnost moje obitelji”. Na stranu sad što dokumentu o raskidu ugovora s Milidragom nedostaje potpis zakupodavca, tj. Milidraga, mnogo je važnije što nedostaje ključni dokaz, argument ili makar suvislo obrazloženje zašto je glavna tužiteljica - kad je već raskinula ugovor s Milidragom u martu 2019. - tužila državu BiH uoči Nove godine sve dokazujući istim ugovorom da nije raskinut?

Hvali se posljednjih dana da je tužbu povukla. Zapisnik svjedoči da to nije učinila na pripremnom ročištu, već je požurila da plati vještaka. Ako već nije željela varati državu u ime koje tuži, zašto je podigla tužbu bez danas njezinog krunskog dokaza o prekidu ugovora samo 25 dana nakon što je počeo teći period u kome se obračunava s državom BiH? I kako da joj vjerujemo da svijetla obraza i s onom čašću na koju se poziva zastupa državu BiH kad se s njom tužaka uz, najblaže rečeno, krivotvorene dokaze?

A ima i još nešto u tom stanu u kome je stanovala kao zakupoprimac, a koji smo mi naveli uz fotografije te izravno ugrozili njezinu i sigurnost njezine obitelji. Fotografije smo posudili sa oglasnog sajta, na kome je stan u kome je živjela bio ponuđen na prodaju. Istina, u vrijeme kada ona i po vlastitom priznanju nije živjela u njemu, iako je ugovor priložila. No, kako je to onda ugrožava? Ja moram priznati da sam od prvog čitanja teksta i susreta s fotografijama bila zadivljena spartanskim navikama naše glavne tužiteljice. Još kad sam vidjela račun za struju! U februaru 2019. godine, u vrijeme dakle koje je - presudom Suda BiH - glavna tužiteljica provela u Milidragovom stanu, niti jedan kilovat struje nije potrošila. Frižider, znači, nije uključila, pegla joj nije zatrebala, usisivač također, šunjala se po mraku. Razumijem da od posla ne stiže da kuha, ali kako se uspjela kupati hladnom vodom? Jest da je februar bio nešto iznad prosjeka, jest i da se nerijetko spominje proruska orijentacija naše glavne tužiteljice, ali ne samo ja, pa i Putin bi joj se divio da zna kako se čeliči. Ili je naša čelična lejdi u stanu svog sina živjela i prije no što to želi priznati?

Kupac stana tvrdi da je bio neuslovan, ali ako ćemo pravo, on nije znao ni da je njegov stan - barem po papirima u Sudu BiH i na pripremnom ročištu pred tim istim sudom - oaza mira i utočište glavne državne tužiteljice Gordane Tadić i to sve do nove 2020. godine? Da ne bi tekstova Avde Avdića možda nikad ne bi ni saznao kakva se važna zvjerka krila pod njegovim krovom.
Glavna tužiteljica Tadić se povodom naših tekstova oglasila više puta, a u petak i tim famoznim demantijem u kome ništa ne demantira. Malo obrazlaže svoja prava, malo nam maže oči sumom, valjda da pomislimo kako je u pitanju sitna lova. A najviše napada: u prvom istupu bahato je upozorila sve medije na to da tekstove uklone zaprijetivši tužbama.

U drugom je ponudila taj od Milidraga nepotpisani raskid ugovora, koji je sakrila od Suda kada je tužila državu tražeći tu sitnu lovu koja joj po zakonu pripada. Što nije sporno, pod uvjetom da onaj sudski vještak i dokaže ne samo da joj to pravo pripada već i da zaista stanuje u iznajmljenom stanu za koji ima ugovor. A u trećem pokušaju smo konačno i doznali da je naša čelična glavna tužiteljica - po vlastitom priznanju - od države tražila nadoknadu za deset mjeseci boravka u stanu u kome je, kako samo kaže, provela 25 dana. Pa treba da joj se divimo jer je u neko doba ipak odlučila da tužbu povuče. K’o biva savjest joj proradila! Šta god da je, Gordana Tadić je uhvaćena na djelu, da ne kažem usred nedjela, i džaba joj sad što prijeti medijima i kolegu Avdića optužuje da je zlonamjeran - pravo je pitanje njezinih namjera koje se, s obzirom na to da je riječ o službenom licu, kategoriziraju kao krivično djelo u pokušaju. Ali je i dalje kažnjivo.

Združena odbrana RTRS-a i HNS-a

No, ima nešto još i gore od cijele ove priče. U sva tri svoja nastupa Gordana Tadić jednako tvrdi da je razotkrivanje njezinih prevara, čak i u pokušaju, politički pritisak na nju! Kao ona bi da radi, ali joj Oslobođenje ne da! Taman je počela, pa je sprečavamo! Gordana Tadić je već četiri godine na čelu Tužiteljstva BiH i jednako su joj tobožnji politički pritisci alibi za nerad. Kad se pogleda unatrag i osvrne na dosadašnji učinak glavne državne tužiteljice, ispada da je njezin najveći doprinos borbi protiv korupcije povlačenje vlastite tužbe za najam stana u kome nije živjela. No, to zaista nije samo njezina krivica: upravo je kolega Avdić s Azrom Omerović razotkrio aferu Diplome, u kojoj je crno na bijelo dokazano ne samo da se u BiH za dvije sedmice može postati vlasnik dokumenta o završenoj srednjoj školi već i da je Tužiteljstvo BiH ekspresno, do tada neviđenom brzinom, zaključilo da zahtjevi SIPA o istraživanju centara za obrazovanje u režiji HDZ-a BiH ne zavređuju istragu.

Šta se dogodilo kad je pukla bruka? Gordana Tadić, u tom času v.d. glavne tužiteljice, ekspresno je nagrađena mandatom od VSTV-a. Zauzvrat glavna državna tužiteljica danas progoni Nermina Aleševića, privrednika iz Krajine, zbog neovlaštenog snimanja u kome je razotkrivena druga afera, poznata kao Potkivanje, s glavnim likom Milanom Tegeltijom, predsjednikom VSTV-a. Prošle sedmice Gordanu Tadić od Oslobođenja združeno brane RTRS i HNS, jer su Tegeltija i Tadić stameni garant da će pravosuđe i dalje ostati rak-rana ovog društva. A njezinu ostavku traži SDA, ona ista čiji su punovažni kadrovi uhvaćeni usred nabavke respiratora za koje je izdvojeno 10 miliona maraka poreskih obveznika, a još nije jasno gdje će se i kako uštekati! Pa dokle više?