VUČIĆ I DODIK Presica za puk, a dogovor iza zatvorenih vrata

Piše: Muharem Cero

Ima neke zloslutne simbolike u činjenici da se srpsko-srpski sastanak u Beogradu dogodio drugog dana drugostepenog haškog postupka ratnom zločincu Ratku Mladiću, a pred  Apelacionim vijećem u Hagu.

Neće biti da učesnici beogradske sesije nisu znali za tajming haških događanja. I dok je danas Apelaciono vijeće slušalo argumente žalbe Tužilaštva i dokazivanje činjenja niza genocida počev od Prijedora, Foče, Vlasenice, i drugih beogradsko društvo je navodno razmatralo ekonomske odnose poddržavnog administrativnog aranžmana RS i bh. susjedne Republike Srbije. 

Neće biti da se cijela priča kretala baš u okvirima kako je to Aleksandar Vučić prikazao na upriličenoj press konferenciji. Žovijalni, manje kontrolirani i afektu skloni Milorad Dodik je na kraju svojim izjavama i potvrdio. Sadržinu sastanaka valja odgonetati kroz dolazeće vrijeme, a napose onaj dio priče koji je bio zatvoren i za sve učesnike sastanka i događao se po principu razgovor u četiri oka Vučića i Dodika. No, ostavimo to za vrijeme u kojem će se stvari u kondenziranom periodu događati.

Bez obzira na prisustvo, tako predstavljenog, člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika stvari su imale tok, sadržinu i ciljeve srpsko-srpskih odnosa onih Drinom podijeljenim.

Tematika se kretala na razini Dejtonom zajamčenih i dozvoljenih članom 3 stav 2. tačka a Aneksa 4 Mirovnog sporazuma.

Jednim dijelom je uvažavala ustavna ograničenja citirane odredbe, a jednim dijelom išla izvan toga. Naime, ustavna ovlaštenja paralelnih specijalnih odnosa su ograničena mjerom u kojoj ne mogu zadirati u suverenitet i teritorijalni integritet BiH i isključiva su nadležnost institucija države Bosne i Hercegovine a ne poddržavnog ustavnog aranžmana.

E, upravo tu bi se mogla naći 'sitna kvaka' današnjeg dogovora. 

Govoreći o nadolazećim 'velikim ekonomskim zajedničkim projektima' Vučić je dosta uvjerljivo učinio izvjesnim izgradnju Aerodroma u Trebinju, ali na način gdje je nedvojbeno izrekao da Republika Srbija želi upravljati i u vlasništvu imati taj aerodrom s najavljenim rokom okončanja i stavljanja u funkciju čak i do konca 2021. godine.

Neće biti da Vučiću i njegovom timu nije poznato da je odlukama Ustavnog suda BiH nedvojbeno protumačeno da su javna dobra (poljoprivrednog zemljište, šumsko zemljište i dr.) u vlasništvu države BiH, a ne od poddržavnih administrativnih aranžmana kakav je i RS, te da svaki razgovor, a pogotovu mogući dogovor o izgradnji aerodroma u Trebinju jeste u nadležnosti institucija BiH, dakle Vlade BiH i njenih resornih ministarstava.

Vučić mora znati da su do sada sve tri predložene lokacije za izgradnju aerodroma tek manjim dijelom privatna imovina, a najvećim i gotovo isključivim dijelom upravo poljoprivredno i šumsko zemljište u vlasništvu suverena države BiH.

Samo titular vlasništva, država, može sa zainteresiranim investitorom, pa bio on i republika Srbija voditi razgovore i sklapati međudržavne sporazume o načinu upravljanja i definiranja vlasništva na istom.

Eto zašto Milorad Dodik silno insistira na zatvaranju OHR-a i neokončanju preostalih obaveza iz Projekta 5+2. Sa istim ciljem osporava i odluke Ustavnog suda BiH prijeteći njihovim neprovođenjem, a što u konačnici bi značilo da posrednim putem promijeni ustavni karakter dejtonske BiH i krene zacrtanim putem konfederalizacije BiH po modelu etničkih cjelina i upusti se u evolutivni proces uništavanja i razgradnje BiH.

Sve se to događa baš na način koje mu je prva faza etničkog čišćenja i genocida danas potvrđivana u Hagu.