Piše: Rasim BELKO
U sistemu bolesnih vrijednosti, zdravlje prvo umire
Pandemija ko babaroga, virus ko droga, a zdravstveni sistem(i) u Bosni i Hercegovini ko najveći i nabogatiji kartel u svijetu.
Onu staru na muci se poznaju junaci, pretvorili su u “na muci zarađuju prvaci”. Svašta se u ovih šest mjeseci pandemijskog života izdešavalo u Bosni i Hercegovini. Afere sustizale jedne drugu, a sistemska nemoć i disfunkcionalnost razotkrivena do krajnjih granica.
Čudan smo mi Bosanci i Hercegovci svijet. Brzo zaboravljamo, još se brže prilagođavamo. Zato nas, između ostalog, i prave budalama svih ovih godina i decenija.
Prvo su nas nezakonito i protuustavno strpali u kućne pritvore, zatvorili i uništili brojne firme, ubjeđivali, kažnjavali, maltretirali.
Preživjesmo taj tromjesečni kijamet. Dođe ljeto. Neki bi na more, al bez testa ne ‘more’. Drugi bi otišli do rodbine u dijasporu ili bi da oni dođu njima, ni to ne može, treći ostali bez gasterbajterskih ugovora…
Na kraju sve se svelo na onu plati pa klati. Ali, šta s onima koji nemaju da plate, a zbog pandemije mnogi su u takvoj situaciji. Mnogi su godinama, decenijama ili čak čitav radni vijek uplaćivali zdravstveno osiguranje. Danas, ako nemaju stotinjak maraka u džepu, nema im maknuti iz države.
Nema u ovoj BiH belaja u kojoj nekome neće smrknuti, a nekome svanuti. Taldžije i političke galamdžije udruženo nam zarezaše “porez na zdravlje i putovanje”. Cijena sića, nešto više od 200 KM. Koji mjesec poslije, blefirajući zabrinutost, smanjiše cijene na 140 i 160 KM. I sve to u privatnim klinikama, za bogaćenje onih koji su privatizovali naše zdravstvo.
Testiranje je ključno za suzbijanje koronavirusa, tako su nam barem poručivali sa vrha svjetske zdravstvene piramide pa sve do ovih naših stručnjaka. Ali, zašto onda plaćamo testove kojima zaustavljamo svjetsku pandemiju? Zašto to nije besplatno.
Za svakog građanina koji je na legalan način radio ili radi plaćani su doprinosi za zdravstvo. Za one koji ne rade te poreze snosi država. Gdje su otišli silni milioni građana Bosne i Hercegovine koje su građani uplatili u zdravstvene budžete.
Štaviše, mi smo sa različitih strana svijeta dobivali brojne kontigente pomoći, u kojima su testovi bili sastavni dio.
Ne treba biti mnogo pametan da bi zaključio da država i njen zdravstveni sistem ubijaju i muče građane od kojih i država i zdravstveni sistem žive. Jer, zašto bi neko ko cijeli život plaća zdravstvo, danas dao 160 KM za nekakav test. To mora i treba biti BESPLATNO i svima dostupno!
Balkanske države od starta pandemije manipulišu, lažu i varaju u priči o cijenama medicinske opreme, između ostalog i testova. Razlog jedan i prepoznatljiv - kriju nabavnu da bi izvukli dobru prodajnu cijenu testa.
Da bi testiranje moralo biti besplatno smatra i predsjednik Sindikata ljekara i farmaceuta Srbije Rade Panić.
U izjavi za Al Jazeera Balkans Panić kaže: “Država treba najprije da preduzima preventivne mjere, potom da prepozna oboljele i da ih na vrijeme liječi. Cilj mora biti testiranje što većeg broja ljudi u šta svakako spadaju i građani koji žele da se testiraju na lični zahtjev. Umjesto toga na Balkanu imamo suprotne prakse jer države pokušavaju da zarade, a mnogi pacijenti sa simptomima bolesti ostaju netestirani”.
Testiranje u javnim zdravstvenim ustanovama u BiH posebna je priča. Nisu rijetki oni kojima se gubi svaki trag u sistemu od prijave do testiranja. Ali nam zato političare testiraju više puta i naravno besplatno.
Primjera je zaista puno. Nekima se daju terapija iako nemaju simptome niti potvrdu da su COVID pozitivni, drugima je rečeno da mogu slobodno da se kreću, da su negativni, a potom na njihovo insistiranje testirani i ustanovljeno da su pozitivni, samim tim i opasni kao prenosnici virusa. Niti ko odgovara niti snosi sankcije za protuzdravstveno djelovanje. Jer, pustiti jednog zaraženog da hoda uvjeren da je “negativan” skuplje je od svakog testa. Takva osoba za nekoliko dana može sama zaraziti dovoljno osoba da “napuni” kompletan izolatorij.
U nemačkoj je PCR testiranje negdje 30-ak eura, što je manje od prosječne nadnice običnog radnika, a u pokrajini Bavarskoj je potpuno besplatno. I to nije jedini primjer, ima ih puno više.
Nije teško napraviti računicu po kojoj bi i bh. građanima testiranje bilo besplatno.
U Bosni i Hercegovini živi oko 3,5 miliona ljudi. Mada mnogi sumnjaju da nas je i manje. Da bi za svakog građanina nabavila dva PCR testa ova država morala bi uložiti oko 210 miliona KM. S obzirom na tranše MMF-a, kojom zadužuju sve nas, potrošnju na službena vozila, reprezentaciju različitih političkih uljeba i silno razbacivanje na uhljebljene predstavnike, zastupnike, delegate i ine druge, to i nije neki novac.
Jasan plan ušteda omogućio bi da svako od nas ko živi u BiH ima pravo da se dva puta godišnje testira besplatno. To i jeste naše pravo, po evropskim konvencijama, ustavu i zakonu.
Država bi morala poštovati sve te zakone i štititi naše zdravlje. Jer, zamislite kakav bi kolaps nastao da se svaki građanin počne ponašati kao država BiH. Da ne plaćamo poreze, doprinose, naknade, takse…
U takvoj situaciji sistem ne bi izgurao ni mjesec dana. Zapravo, možda to i ne bi bila loša ideja. Da odbijemo sve one namete države, novac ostavimo sebi i plaćamo privatno liječenje i testiranje.
Mogu nas tužiti, ali ne mogu nas 3,5 miliona pohapsiti. Tačnije, mi smo svakako na robiji, u sistemu koji nas pljačka i uništava nam zdravlje. A gdje bi tada bili kojekakvi predstavnici naroda, zaštitnici vitalnih interesa...?
Vrijeme je da se zdravstvo vrati građanima, oni ga plaćaju i njima pripada!
Jer, budžetski kancer i predugo “jede” naše zdravlje. Vrijeme je za državnu kemoterapiju.