ANALIZA - LOKALNI IZBORI 2008. Jedna stranka dala je primjer kako pobijediti etno torove

Piše: Rasim Belko

Bliže nam se još jedni Lokalni izbori, na kojima ćemo birati predstavnike naših lokalnih zajednica, od vijećnika i načelnika u općinama do gradonačelnika i gradskih vijećnika odnosno skupštinskih odbornika.

Često se postavlja pitanje šta smo naučili u prethodnim ciklusima lokalnih izbora. Koliko su nas puta prevarili, a koliko smo mi sebe puta prevarili. Priča "neću da glasam", "nemam za koga" i "šta će moj glas promijeniti" donijela nam je različite talase problema u kojima se davimo već predugo.

Kroz nekoliko tekstova od danas pa u narednom periodu analizirat ćemo ponašanje birača i izborne tokove, te ukazivati koliko je bitno da svaki građanin s pravom glasa ispoštuje to pravo, kako bi mu sebi omogućio ostvarenje drugih prava.

Krenut ćemo od Lokalnih izbora 2008. godine. Iako to nisu prvi lokalni izbori u postratnoj BiH, riječ je o izbornom procesu daleko manje opterećenom ratom i strahotama. Ne i skroz neopterećenom, ali deceniju nakon rata ipak se normalnije živjelo.

Gledano iz današnje perspektive bili su to izbori s poprilično dobrim odzivom građana. 

Obzirom na kontinuitet malobrojnog izlaska kojem smo svjedočili poslije, Lokalne izbore 2008. godine možemo okarakterisati kao uspješne u mobilizaciji glasačkog tijela.

Gledano po entitetima, u Federaciji BiH od 1.833.639 osoba s pravom glasa, na izbore je izašlo 977.226 osoba. U procentima to iznosi 53,3 posto.

Kada je riječ o izbornom tijelu manjeg bh. entiteta Republika Srpska, izlaznost je bila još i veća, a u procentima je iznosila 58,3 posto. U brojevima, od 1.110.280 osoba s pravom glasa, na izbore je izašlo 647.702 glasača.

Ni glasači u Brčko distriktu tada nisu zaostajali za sunarodnjacima. Na izbore ih je izašlo 58,7 posto, odnosno 47.049 od ukupnog broja s pravom glasa 80.208.

Te 2008. godine, izlasnost na Lokalne izbore u BiH bila je 55,3 posto. Bilo je to vrijeme kada su zrake demokratije sve jače grijale nestabilno političko nebo BiH, ali i vrijeme kada su se počele pojavljivati prve političke stranke izvan nacionalnih torova. 

Primjerice, te godine na političkom nebu pojavila se jedna nova opcija, Naša stranka, predvođena Oskarovcem Danisa Tanovića.

Na Lokalnim izborima 2008. učestvovalo je 414 političkih subjekata (80 političkih stranaka, 273 nezavisna kandidata, 41 koalicija i 20 listi nezavisnih kandidata).

Za finansiranje predizborne kampanje u skladu sa članom 15.10. Izbornog zakona BiH politički subjekti u okviru zakonom propisanog limita tada su mogli potrošiti 19.449.734,69 KM, od čega političke stranke 17. 471.224,39 KM i nezavisni kandidati 1. 978.510,30 KM.

Dakle, stranke nezavisni kandidati potrošili su te 2008. godine 20 miliona KM. To su uglavnom naše pare, kojima su oni finansirali kampanje. Zašto onda ne izađemo i ne izaberemo nekog ko se finansira na našim porezima.
To je, po izlaznosti, bila uspješna godina, ali i te godine su etno - nacionalne stranke izdominirale i osvojile većinu općina i gradova.

Primjera radi, u kampanji tih izbora SDA i Stranka za BiH potrošile su zajedno 1,7 miliona KM.

Kada je riječ o većim gradovima rezultati su glasili:  Bihać - (Hamdija Lipovača SDP), Banja Luka (Dragoljub Davidović SNSD), Zenica (Husejin Smajlović SDA), Doboj (Obren Petrović SDS), Tuzla (Jasmin Imamović SDP). SDA je te godine odnijela pobjedu i na izborima za Mostar i Sarajevo, gdje se gradonačelnik bira u vijeću.

Ali bez obzira na rezultate etno nacionalnih stranaka, Lokalni izbori 2008. godine mogu poslužiti kao primjer šta Bosni i Hercegovini i njenim građanima znači veća izlaznost na izborima.

Jer, dok kukamo kako ništa ne valja, kako nam je teško, da nas progone i maltretiraju, puštamo druge da biraju i budu izabrani, da se na tom osnovu uhljebljuju. S obzirom na to da nas je sve manje, to će etno-mafijaškoj vlasteli biti sve lakše da održava političku moć.

Lekcija koju sigurno možemo naučiti iz Lokalnih izbora je primjer Naše stranke, osnovane u Sarajevu, koja je u dalekom Bosanskom Petrovcu osvojila načelničko mjesto i čak 24 vijećnička mjesta.

Nije bitno ko je s druge strane, bitno je koliko smo mi odlučni da ga pobijedimo i krenemo naprijed.

U narednim danima, kroz analize lokalnih izbora poslije 2008. godine pokušat ćemo pojasniti kako su Bosanci i Hercegovci tonuli u izbornu apstinenciju a etno - političkim mafijama davali dodatnu snagu.

Nastavit će se...