Ko i zašto iz bh. zamrzivača odleđuje Komisiju za državnu imovinu

Piše: Muharem Cero

Staro pravilo kaže da ako hoćeš nešto ne učiniti, najbolji je način napraviti komisiju. Upravo takvim prividom su bh. institucije pristupile načinu rješavanja famozne "dejtonske praznine", utvrđivanja statusa i rješavanja državne imovine BiH.

Neposredno po petoj ratifikaciji sporazuma o sukcesiji, koja se dogodila 2004. i stupanjem na snagu ovog međunarodnog sporazuma, koji je na izvjestan način sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, već 2005. godine tadašnji visoki predstavnik lord Paddy Ashdown je nametnuo zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, a njegovi nasljednici Lajčak i Inzko cijelu stvar riješili tako što su pristupili inicijalnom popisu državne imovine.

Inicijalni popis je sačinjen i nije se dalje otišlo od toga. Bosanskohercegovačke institucije su sačinile famoznu komisiju o državnoj imovini i dali joj u mandat donošenje cijelog seta zakona, kojima bi ova "dejtonska praznina" trebala dobiti svoje ustavno tumačenje.

Uslijedila je jednostrana, unilateralna akcija iz manjeg bh. entiteta, donesen je zakon kojim se sva državna imovina na teritoriju ovog entiteta proglašava vlasništvom Republike Srpske.

U suštini dogodio se prvi pokušaj unutarnje sukcesije Bosne i Hercegovine po međuentitetskoj liniji razgraničenja. Odlukama Ustavnog suda BiH ovaj zakon je proglašen neustavnim, a još jednom Bosna i Hercegovina se obavezala da kroz državne organe, Parlament BiH, što skorije donese zakon o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom.

Gdje tad tu i sad.

Političke opstrukcije su trajale i traju, a cijela priča ima karakter odgonetanja ustavno-pravnog karaktera Bosne i Hercegovine. Pristup načinu rješavanja, ali i nametanja percepcije ustavnog ustrojstva BiH kretao se u skali, počev od državne zajednice, zajednice država, konfederacije, labave federacije, i tako redom.

Percepcije su postigle učinak nemogućnosti rješavanja ovog, po meni, najbitnijeg pitanja opstojnosti i funkcionalnosti državne strukture u BiH.

Unatoč činjenici da je Komisija za državnu imovinu bila tek dirigovani džojstik političkih viđenja stranaka na vlasti, ona nije niti bila u mogućnosti udovoljiti svojoj zadaći. Cjelokupni njen "posao" svodio se na mogućnost izuzimanja imovine pod zabranom i netransparentnoj dodjeli u stotinama predmeta, ne samo općinama, kantonima i entitetima, nego dominantno privatnim licima i povlaštenim tajkunskim strukturama.

Ovu praksu je dosta kasno prepoznala međunarodna zajednica i tek unazad gotovo godinu i više, aktuelni visoki predstavnik Inzko je zamrznuo njen rad.

U međuvremenu je uslijedila i odluka Ustavnog suda o poljoprivrednom zemljištu. Cijela priča je dobila sasvim drugi tok. Portfolio državne imovine prestale su biti kuće, škole i objekti građeni budžetom Republike Bosne i Hercegovine.

Presuda o poljoprivrednom zemljištu je portfolio državne imovine, sasvim osnovano, prepoznala i kao javna dobra, koja nisu i ne mogu biti vlasništvo bilo koga drugo osim titulara, države.
Prvi puta ova uozbiljena priča daje sasvim drugi otklon u viđenju ustavnog karaktera Bosne i Hercegovine iz diskursa Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Prepoznavši bitno novu situaciju, političke opcije koje su bespoštedno harčile državni portfolij, razvlašćivale stvarnog vlasnika državu BiH u korist poddržavnih administrativnih aranžmana, reaguju tako što zaustavljaju cjelokupni institucionalni život u BiH evo gotovo dvije godine.

Ipak iz percepcije državne zajednice u nastalom institucionalnom vakuumu, Milorad Dodik pod ustavnom egidom specijalnih i paralelnih odnosa RS i Srbije obznanjuje da Republika Srpska investitoru Republici Srbiji daje u vlasništvo 1.234 hektara državnog zemljišta za izgradnju aerodroma u Trebinju.

Zemljište koje prelazi u vlasništvo Republike Srbije se nalazi na lokalitetima Hum, Taleža i Cerovac u Trebinju. Hum jeste imovina iz sukcesije tzv. vojni hangari. Cerovica i Talež su šumsko zemljište kategorizirano kao šikara i državno poljoprivredno zemljište.

Tek gotovo incidentna reakcija, medija pa i Patrijina, signalizira da je u pripremi izvođenje još jedne, ovoga puta višemilionske, neustavne i nezakonite uzurpacije i otimačine državne imovine.

Jedini koji je prepoznao moguće zapreke u cijelom, dobro osmišljenom projektu jeste Milorad Dodik i njegove strukture, pa putem svojih ljudi u Vijeću ministara za sutrašnju sjednicu ove institucije predlaže oživljavanje Komisije za državnu imovinu oročeno do trećeg mjeseca naredne godine.
Samo naivni ili trgovački vezani za ovu nakanu mogu vjerovati da će Komisija ostati u jedinom i isključivom mandatu pripreme zakona koji bi rješavali status državne imovine i bili dostavljeni Parlamentu BiH na usvajanje.

Cijela nakana jeste da delegirani ljudi u oživljenoj komisiji, primjenom izuzeća zabrane pravom izuzimanja, a djelujući po predvidivom zahtjevu RS ili novoosnovanog preduzeća Aerodrom Trebinje usvoje i odobre da se 12.340.000 državnog zemljišta upiše prvo na poddržavni ustavni aranžman RS, a potom besposljedični putem Vlade RS-a i Narodne skupštine dodijeli Republici Srbiji.

Zasada, imamo tek šutnju OHR-a i međunarodne zajednice, koji bi mogli bojati se, djelovati tek na donesene odluke, a ne i intervenisanje preventivno.

Mnogo više i znakovitije će biti sutrašnje određenje ministara u Vijeću ministara BiH iz političkih struktura HDZ-a, SDA i DF-a.

Eto tako se polako zatvara priča o 5+2, pražnjenjem portfolija državne imovine kroz manje-više komisijsko djelovanje tijela koje je imalo i ima jedini zadatak donijeti set zakona kojim bi bilo regulirano upravljanje i raspolaganje državnom imovinom. 

Ma koliko ovaj tekst bio gorak namjera mu jeda bude upozoravajući. Ukoliko Vijeće ministara odmrzava rad komisije, a na to pristaje i OHR, onda neka se mandat Komisije do trećeg mjeseca svede samo na obavezu donošenja seta zakona o upravljanju oduzetom imovinom, a isključi onaj dio koji joj omogućava izuzimanje imovine pod zabranom raspolaganja, prije svega javnih dobara poljoprivrednog i šumskog zemljišta, kao i imovine iz sukcesije. Nije ovo prevelika kušnja za potpredsjesnike Vijeća ministara Turković i Bevandu. SIC!