(Patria) - Predsjednica RS Željka Cvijanović ili ne prati dnevne vijesti, ili ne shvata jednostavne i jasne poruke koje dolaze iz EU. Očajan je njen današnji pokušaj da se i ona obračuna sa isovkim predstavnikom u BiH Valentinom Inzkom koji je dao rok od tri mjeseca da NSRS povuče povelje koje je dodijelila osuđenim ratnim zločincima.
Lakše je (po)četnički glumatati patriotizam iako je suprotstavljen osnovnim civilizacijskim vrijednostima, nego građanima objašnjavati zašto će poskupiti struja, ili ne daj Bože pažljivo analizirati poruke kojed domaćim političarima stižu od predstavnika EU.
Na pitanje o Inzkovom zahtjevu prema NSRS, Delegacija EU je„ podsjetila“ da je poduzimanje konkretnih koraka na unapređenju okruženja pogodnog za pomirenje s ciljem prevazilaženja naslijeđa rata jedan od 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU.
“Veličanje ratnih zločinaca, revizionizam i poricanje dobrod dokumentovanih i utvrđenih činjenica o ratnim zbivanjima, uključujućir ratne zločine, u suprotnosti su sa najosnovnijim evropskim vrijednostima” naveli su iz Delegacije EU u BiH.
Nije odbrana i veličanje ratnih zločinaca problem samo Željke Cvijanovići aktuelne vlasti u RS. Slušajući opozicione lidere shvatite da je to poželjan politički narativ koji apsolutno daje snagu tvrdnjama Visokog predstavnika da srpskom narodu težak teret krivice nameće NSRS koja odlikuje ratne zločince.
Nigdje Inzko nije rekao da postoji kolektivna odgovornost naroda, naprotiv jasno je ukazao na političku i institucionalnu odgovornost onih koji su dobili mandat da odlučuju u ime građana RS-a. To što se s aktuelnom vlasti po pitanju odnosa prema zločincima slaže i opozicija ne znači da je isto moralno i opravdano.
Upravo horska podrška političara ratnim zločincima najviše šteti srpskom narodu, onoj većini koja nema diplomatski pasoš s kojim bi se slobodno šetala Evropskom unijom.
U Njemačkoj su se nakon zločina koji su počinjeni u njeno ime tokom Drugog svjetskog rata pronašli dovoljno hrabri i mudri političari koji su poklonom žrtvama i priznanjem da su se zločini desili skinuli okove kolektivne odgovornosti s cijele nacije.
Nažalost u RS još uvijek preovladava uvjerenje političara da će više profitirati kao četnici nego kao reformatori koji će poštivati civilizacijske vrijednosti.
Lakše je i korisnije, ali samo za njih, jer držanjem BiH dalje od E Evropske unije oni u stvari ne žele konačni obračun sa kriminalom, ilij još gore za njih, oduzimanje vlastitog komfora u kojem objektivno uživa i opozicija. Zašto bi neko jeo sendvič i čekao voz po uzoru na švedsku ministricu kada se može vozati u najskupljem audiju.
Ali da se vratimo na temu, nisu svi Srbi četnici i tačka. Dokaz za toj je i potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović koji bez problema stvari u BiH naziva pravim imenom. Možda politički još nije profitirao, alil ljudski jeste, i zato treba živjeti za dan kada će ljudi poput njega odlučivati u ime građana BiH. Nije Vojin drugačiji samo zato što priznaje da se u BiH desio genocid, to je nekada tvrdio i Milorad Dodik, već zato jer je spreman i unutar svoje političke partije kritikovati svaku nedosljednost svjestan da se protiv fašizma i kriminala pod njegovim plaštom može boriti samo čvrstim principima ili istrajnošću. BiH ne treba Evropi, ali Evropa i NATO trebaju sviman nama.
Sve drugo je održavanje plemenskih zajednica koje ne pripadaju modernom svijetu i koje će opet kad tad svoje probleme rješavatii isključivo proljevanjem krvi.