Policija u Goraždu pala preko Sindikata

Piše: Ernad Metaj

Tokom marta se očekuje presuda o zakonitosti smjene bivšeg komesara policije BPK Goražde Adema Lakovića zbog koje su goraždanskim vlastima pisali OHR i Ambasada SAD-a. Zabrinutost izražena u tom pismu se pokazala osnovanom jer je nedostatak racionalnih objašnjenja samo otvorio dodatni prostor za politički obračun u kojem je ozbiljno stradao i ugled policije kao nezavisne institucije.

Prema dokumentima i informacijama koje je dobila Patria nevinih nema, a želja za politički utjecaj na MUP se ne može svesti isključivo na nekoliko pojedinaca koje su kompromitovali snimci pušteni u javnost. Najodgovorniji su ostali iza zavjese i šuma emitovanih audio zapisa, ali su ostali pisani tragovi koji osim političke ukazuju na profesionalnu kompromitaciju unutar policije koja je po mom dubokom sudu gora i opasnija od prve na koju smo nekako već i oguglali. 

Najveću cijenu takvog stanja plaćaju dobri policajci i državni službenici koji se nađu na putu ambicioznih „čuvara reda i zakona“ koji ne vide dalje od vlastitog interesa. Tako je iz Ustikoline u Praču prebačen policajac Dalibor Vuković koji se pobunio i javno progovorio o mogućoj diskriminaciji o čemu je Patria pisala. Pokazat će se da to nije jedini grijeh Vukovića, njegove kolege su ga htjele u sindikatu, pa ih je trebalo razdvojiti. To je već oprobani recept po kojem u sindikatu trebaju biti oni koji su lojalni rukovodstvu policije. Za dio njih osigurane su različite stimulacije od unapređenja, imenovanja u komisije, pa čak i u nadzorne odbore javnih preduzeća tako da su im primanja na mjesečnom nivou značajno porasla. Kako bi se sklonili nepodobni koji su imali brojne primjedbe na Zakon o policijskim službenicima koje nisu uvažene u sindikatu je prvo napravljen bunt, pa su bila „dva sindikata“ pod jednim krovom, dok se nepodobni nisu umorili. Zato ne čudi da mnogi kažu kako se više i ne zna ko je komesar, ko ministar, a ko sindikalac, niti ko koga prati i snima.

Nakon smjene komesara Lakovića sve je kulminiralo na konkursima za činovanje i prijem novih 25 policajaca. U javnost su procurile informacije da postoje unaprijed sačinjeni spiskovi djece političara, MUP-ovaca i državnih službenika koja trebaju postati policajci. Slučajno ili ne ali u komisijama koje su vodile oba procesa su uglavnom bili „stimulisani“ policajci i sindikalci. Na pomen mogućnosti da se promijene komisije podigla se velika galama, otvorila se priča o političkom utjecaju na policiju. Slabo upućeni su se mogli prevariti, oni koji bolje poznaju prilike u Goraždu još se sjećaju ranijeg konkursa tokom kojeg su mijenjane komisije, dovođeni ljudi sa strane kako bi se osigurala transparentnost i nepristrasnost jer su pitanja do nekih kandidata „doletjela kroz prozor“. Predsjednik komisije tada je bio aktuelni komesar Mirsad Hrapo. Zbog njegovog imenovanja za komesara MUP očekuje još jedan sudski postupak jer je od Hrape tada bolje ocijenjeni kandidat bio Saladin Pleh. Uz to postoji sumnja i da se manipulisalo sa radnim stažom Hrape jer se pretpostavljalo da ga isti može diskvalifikovati kao kandidata. Sudski bi se moglo utvrđivati da li se izbjeglo prikazivanje Hrapovog radnog staža iz Hrvatske jer komesar ne može postati lice koje će u toku mandata ispuniti uslove za penzionisanje. 

Za ove stvari Vlada BPK Goražde svakako snosi odgovornost i niko se ne može pravdati da nije znao šta se dešava u MUP-u. Samo tada je većina u skupštinskim klupama bila u ljubavi, a na stolu brojne pozicije u javnim preduzećima i ustanovama koje su čekale da se popune po dogovoru.

Ta ista većina je složno prešutno legalizirala guranje policijskog komesara pod političku kontrolu. Izmjenom zakona o policijskim službenicima otvorena su vrata da većinu u policijskom odboru praktično imaju civili u policiji. U praksi se pritiscima i malverzacijama oko zapisnika željelo osigurati i da tadašnji komesar u policijskom odboru dobije nekog od svojih neistomišljenika iz Uprave policije. Kolegij komesara tada je želio na toj poziciji Saladina Pleha koji je očigledno kao i Laković bio nepodoban, a što je potvrdila prvo smjena pa izbor novog komesara. 

Komesar Laković je smetao mnogima jer nikada nije bio potkupljiv. Na mišiće mu se mijenjala sistematizacija koju je predložio što je kasnije korišteno za obračun sa svima koji nisu htjeli zanemarivati zakon po uputama sa strane. Tako je izmjenom sistematizacije zbog grijehova muža prebacivanjem iz Goražda u Ustikolinu kažnjena majka dvoje djece, a na njeno mjesto doveden službenik iz Prače. Pritisci i ucjene u MUP-u BPK Goražde bili su skoro svakodnevno sredstvo komunikacije i to je moralo eskalirati. O imenima nismo htjeli, to je već posao za MUP jer vrijeme je da se i tamo jedni s drugima pogledaju u oči i odmaknu od politike kojoj služe isključivo za jednokratnu upotrebu. Povjerenje u policiju ipak je puno više od povjerenja u političare. Njih policija treba da kontroliše, a jedina utjeha u konkretnom slučaju je da se i u politici odluke bez racionalnog obrazloženja na kraju ipak obiju o glavu.