(Ne)akademski udar na BiH, udruženja za liječenje sujeta

Piše: Ernad Metaj

Nakon jučerašnjeg glasanja SDA u Predstavničkom domu Parlamenta BiH kojim su od smjene spasili HDZ-ovog ministra pravde Josipa Grubešu potpuno je jasno da bilo koji dobronamjerni intelektualac ne bi trebao učestvovati u projektima koji mogu obezvrijediti značaj Akademije nauka i umjetnosti BiH. Time bi se samo dao vjetar u leđa onima koji, gdje god mogu, potkopavaju temelje državnosti ove zemlje. Ne treba velika pamet da se vidi kako je Grubeša eklatantan primjer onih koji zloupotrebom svog položaja rade protiv države od koje ipak prima plaću. SDA je jučer direktno dala vjetar u leđa izrugivanju odlukama Ustavnog suda BiH podržavajući ministra koji uporno opstruira registraciju Akademije nauka i umjetnosti BiH (ANU) u registar pravnih lica.

Takva SDA već godinama ANU BiH ostavlja u (ne)milosti politike, dokazujući da osim časnih izuzetaka, političkim elitama odgovaraju kvaziintelektualci i naučni šarlatani koji su se iz vlastite pohlepe i ambicioznosti spremni rentati u dnevnopolitičke svrhe.

Poput glasanja SDA u Parlamentu BiH za BiH je jednako opasno svako udruživanje onih koji još nisu ostvarili ambiciju da se dokopaju u zvanje akademika zaobilazeći ANU BiH. Takvi intelektualci jednako kao i Grubeša rovare po temeljima BiH čiji neraskidivi dio bi morala biti i ANU BiH.

Nakon privatne Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) koja je očekivano postala pretijesna ličnim sujetama u nju udruženih intelektualaca sada se najavljuje formiranje dvije nove naučne akademije, ili da budemo precizniji udruženja građana koja neopravdano pretendiraju da budu ono što ne mogu. 

-    Udruživanja građana su dio osnovnih sloboda i utoliko su izražena pojavnost svugdje u svijetu. U tom smislu se ne bi imalo ništa kritički izjaviti na ambicije pojedinaca za udruživanjem kada zbog specifičnosti BiH društva ne bi izazivalo drugačije konotacije. U tom kontekstu svi oni koji se žele legitimirati kao naučne akademije utiču na pogrešnu percepciju građana i djeluju kao udar na ANU BiH, a time i na temelje BiH. U tom pogledu nema razlike između nacionalnih, bosanskih evropskih, ili nekih koje sebi žele dati ime Kralj Tvrtko, smatra akademik Slavo Kukić.

Akademiju nauka i umjetnosti Kralj Tvrtko prema saznanjima Patrije želi stvoriti doktor Asim Kurjak. O kakvom se projektu radi najbolje govore informacije da se Kurjak u startu razišao sa profesorom Suadom Kurtćehajićem s kojim je dijelio članstvo u privatnoj BANU, za koju se sumnja da je bila pod patronatom srbijanske obavještajne službe.

Dobro upućeni izvori Patrije tvrde kako je dijelu intelektualaca uglavnom Hrvata koji žele praviti udruženje građana sa Kurjakom nije odgovaralo da u nazivu stoji bosanski na čemu je insistirao Kurtćehajić. S druge strane javna je tajna kako je Asim Kurjak želio postati članom ANU BiH što bi mu se i udovoljilo, ali ne u formi redovnog domaćeg člana za što postoji jasno propisana procedura.

Prema njoj Kurjak je mogao biti dopisni član, a nakon određenog broja godina i redovni. Formiranje ovog udruženja u kojem bi mogli biti i ljudi koji su politički potkopavali temelje BiH planirano je sredinom godine, a čini se da je Kurjak dugim boravkom u Hrvatskoj izgubio iz vida sve specifičnosti BiH.

Udruženje koje bi imalo prefiks bosanske akademije je već bilo spremno, ali se jedan dio intelektualaca pokolebao shvativši da ulaze u kolo onih koji nisu puno drugačiji od Grubeše i njemu sličnih. U akademskim krugovima problem ovog udruženja je profilacija velikobošnjačkog projekta koja za državotvornost BiH nije ništa manje opasna od srpskog i hrvatskog nacionalizma.

Objektivno kao takav bez obzira na prefiks bosanski teško da može ujedini ljude različitih nacionalnosti, a posebno jer u sebi krije namjeru da se piše novi ustav BiH bez jasne procjene da li bi se tom idejom provocirao novi sukob među narodima.

ANU BIH bez obzira na opravdane i neopravdane primjedbe za njen rad treba čuvati jer se sve ove godine uspjela oteti političkim utjecajima i ostati neovisna pamet kakva je potrebna jednom društvu. Njena veličina se ogleda i u činjenici da nije dozvolila guranje u zaborav tekovina ZAVNOBIH-a. Njeni kritičari ne smiju je svoditi na dnevnopolitička dešavanja jer kao naučna ustanova ANU BiH se ne može i ne smije pretvoriti u dnevnog komentatora dešavanja u BiH.

Ma koliko bila nedostižna pojedincima koji se na silu žele zvati akademicima isti bi ako imaju malo zdravog razuma podhitno trebali prestati ići u pravcu koji u društvu podriva značaj ANU BIH.

U SDA iz koje se zaklinju da su zaštitnici državnih interesa morali bi preispitati vlastite politike koje su u HNK rukama njihovih kantonalnih zastupnika omogućili stvaranje Hrvatske akademije nauka i umjetnosti iza koje stoji mostarsko Sveučilište.

Drugo udruženje onih koji bi kod Hrvata rado sami sebi dali titulu akademika ne vrijedi ni komentarisati jer nema nikakav društveni legitimitet. Zato svi iskreni prijatelji BiH kao jedinstvene države svaki novi pokušaj interesnih grupa da se samoproklamuju u akademike trebaju tretirati isključivo kao nevladine organizacije koje nisu ništa značajnije od recimo udruženja pčelara, lovaca, ili ribolovaca.

Ustvari postoji razlika, društvo od posljednje nabrojanih može imati koristi, od samoproklamiranih akademika samo nas može zaboljeti glava.