Arifagić i Alić preživjeli logore: Vratili se u Kozarac da čuvaju domovinu

SARAJEVO, (Patria) - Jusuf Arifagić, čovjek koji je bio u tri prijedorska logora Keraterm, Omarska, Trnopolje govorio je večeras u Centralnom dnevniku. On se iz Norveške vratio u Kozarac gdje je otvorio firmu.

“Svaku noć su ljudi u logoru Keraterm izvođeni i likvidrani. Jedan sekund, jedan minut kao vječnost su trajali”, priča Arifagić.

Pričao je o jednom logorašu koji je pretučen toliko da je umro. Smrti je gledao u oči svakodnevno.

“Logoraš koji je preživio strahote logora on ih ne može izbjeći da ode na kraj svijeta. Moja firma i farma je tri km od Keraterma. Hodam kroz Omarsku i svi se sjećaju Arifagića. Mi moramo govoriti i o logorima, i o Kazanima, i Ovčari o svim stratištima”, kaže Arifagić.

Napravio je najveću farmu norveških krava, u Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu.

“Jedini sam čovjek kojem je dopušteno da kupim živa grla, danas kod mene na farmi rade i Bošnjaci i katolici i Srbi i ukrajinska manjina i jedu zajedno. Ja sam Norvežanima rekao da će te krave doprinijeti pomirenju. Moji radnici su Srbi povratnici u Bosanski Petrovac koji dijele istu sudbinu kao Jusuf. Šutnja iz Sarajeva prema Krajini danima bih mogao pričati. Moju sudbinu u Kozarcu i nas Kozarčana neće niko doći riješiti. Ja se Sarajeva nikad nisam odrekao, niti svoje domovine. Jer da jesam onda bih ostao negdje na sjeveru Evrope. Sigurno sam žrtvovao život svoje djece i supruge, da bih održao život Kozarčana”, priča Arifagić.

Posljednja velika pljačka BiH je poljoprivredno zemljište, poručuje Arifagić.

“63 možda i više posto teritorije je uknjiženo na BiH. Šta ćemo kad ostanemo bez grunta. Možda ćemo 2022. doći tobe. U ovom momentu cijene hrane idu takvom brzinom da se ja bojim da će vrlo brzo biti gladnih. Šta ako ljudi izađu na ulice? Onaj ko bude dominirao poljoprivrednim zemljištem i vodom dominirat će svijetom. Imamo bogom dato, imamo bh. čovjeka, imamo genetski kod u čovjeku koji će se vraćati i vratiti Bosni. Ja ovu zemlju neću ostaviti bez borbe. Imam cilj da svojoj djeci ostavim domovinu, a ne da budu beduini. Mene su godinama zvali izbjeglica, tu riječ mrzim najviše na svijetu. Hoću da ponosno hodam čaršijom, da obiđem mezar svog babe. Hoću da sretnem meni drage ljude. Oću svaki dan da gledam istini u oči, a ne da poginjem glavu. Samo trajni mir može obezbijediti egzistenciju za opstanak”, kaže Arifagić.

Fikret Alić koji je bio logoraš u logoru Trnopolje u Prijedoru čija je slika objavljena na naslovnici magazina Time nakon što su svjetski mediji otkrili logor u ljeto 1992. godine danas živi u Kozarcu.  

“Lijepo živim, samo pojede me nepravda. Jede me nepravda što i danas pljuju po nama ko god hoće. Nemamo nikakva prava, a zločinci se dižu. Nas je 30.000 bilo koji su prošli torturu neko manje neko više”, kazao je Alić.

Preživjelim logorašima ni danas nije jasno zašto nikada nije usvojen zakon o zabrani negiranja genocida.

Ipak Alić za kraj upućuje poruku mira.

“Hajmo se okrenuti budućnosti, hajmo podići spomenike svim civilnim žrtvama rata. Hajmo se okrenuti pomirenju”, kazao je Alić.