Mojne šuplje ambasadori, vi pomažete Bakiru, Draganu i Miletu u visokoj korupciji!

Piše: Rasim BELKO

U nedavnom gostovanju na televiziji N1 američki ambasador u Bosni i Hercegovini Eric Nelson kazao je da je realnost postojanje visoke korupcije, ali da se ona ne procesuira.

Jedino tačno iz svega što je ambasador rekao je činjenica da zaista u svakoj pori bh. društva postoji korupcija, a da je najizraženija tamo gdje ima najviše novca, u vrhovima. 

No, kako procesuirati korupciju visokih dužnosnika kada oni imaju prešutni imunitet i zaštitu dvije najjače međunarodne institucije u BiH - Ambasade SAD i Delegacije EU u BiH. 

Osim pravosudnog sektora, za kojeg kaže da bi trebao imati vodeću ulogu, Nelson za odgovorne smatra parlamente i ministarstva. 

I tu dolazimo do ključne kontradiktornosti u izjavama i djelovanju, kako Nelsona, tako i Johanna Sattlera, šefa Delegacije EU u BiH. 

Jer, međunarodna zajednica predvođena Amerikom i Evropskom unijom ima jednu jako lošu, po našu državu katastrofalnu, metodiku djelovanja. 

Umjesto da tri stuba demokratske države, zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast guraju da radi više i jače, poštenije i zakonito, ključni međunarodni igrači igrali su se hodajućih bogova i s našim etničkim poglavicama od Bosne i Hercegovine pravili neuređenu državu, a od Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića pravili su tri ključna stupa svih procesa. 

A baš oko ova tri imena kriju se šifre i ključevi svih korupcijskih procesa u BiH. 

Jer, malo je onih kojima nije jasno da su najkorumpiraniji ljudi u bošnjačkom etničkom taboru okupljeni oko Bakira Izetbegovića i njegove SDA, baš kao što korupcija srpskih i hrvatskih kadrova direktno vodi do Čovića i Dodika. 

I to je vrlo lako dokazivo. 

Uzmite arhivu medija, civilnih organizacija i predajte je sposobnom i neovisnom tužitelju. 

Za pola godine imat ćete stabilne optužnice koje niti jedno iole pismeno sudsko vijeće neće moći oboriti. 

Verbalne prijetnje i poruke, a zapravo demagoške ublehe, niti će protjerati korupciju niti riješiti ostale probleme naše države. 

U posljednjih otprilike godinu dana, umjesto konstantnog pritiska na bh. vlasti da jačaju sistem borbe protiv korupcije, Ambasada SAD, ali i njihova administracija iz  Washingtona gura vaninstitucionalno antikoruptivno djelovanje.

To može donijeti rezultat isključivo u prokazivanju i otkrivanju visoke i svake druge korupcije, ali takvo djelovanje neće Bosnu i Hercegovinu podići na ljestvici korumpiranih zemalja sa dna ka sredini. 

Jer, Ured za borbu protiv korupcije u KS, a čini se uskoro i u ZDK, su tijela osnovana bez zakonskog portfolija, bez mogućnosti direktnog učešća u antikorupcijskim akcijama. 

Posao Ureda do sada su radili mediji i NVO, a Ured je samo upao u taj niz pisanja i dopisivanja. 

Bosni i Hercegovini trebaju maksimalno zaštićeni, a školovani i sposobni tužioci, neovisni od politike. Treba nam izmjena sistema biranja svih visokopozicioniranih kadrova u pravosuđu. 

Stoga bi umjesto ponavljanja matrice o visokoj korupciji dobronamjerni Amerikanci i njihov ambasador Eric Nelson trebao pokrenuti proces školovanja ili doškolovavanja naših tužilaca u Americi. 

Većina tužbi protiv korupcije je palo zbog loših, nedovršenih tužbi. Dio, onaj možda i najbitniji je pao baš zbog želje međunarodnih partnera da naše vođe ucjenjuju njihovim koruptivnim i drugim kriminalnim radnjama. 

Sjećate li se Čovića, njegove optužnice koja je propala, a skoro svi mediji u to vrijeme pisali su da ga je sačuvala međunarodna zajednica, kako bi radila s njim određene procese.

Zbog takvih procesa sačuvan je i Milorad Dodik. Izetbegović nije bio zvanično gonjen, ali korupcija pokriva svaki kvadratni centimetar oko njega. 

Zato bi ambasador Nelson, baš kao i Delegacija EU trebali s verbalne demagogije preći na konkretno djelovanje u smjeru osposobljavanja našeg pravosuđa za borbu s visokom i svakom drugom korupcijom. Kriminalom općenito. 

Jer međunarodna zajednica predugo, svih ovih postdejtonskih godina poziva i pametuje. Ako nam zaista želite dobro vrijeme je da nam pomognete djelima. I dok pisah ovaj tekst na Twitteru ugledah objavu koja se kosmičkim putevima povezala baš s gore napisanim. 

Kenan Ćerimagić, moj prvi urednik, iz vremena kada sam pokušavao televizijsko novinarstvo na Hayatu, objavi na Twitteru riječi nekadašnjeg prvog zamjenika visokog predstavnka Donalda Hejsa: 

"Korumpiranim političarima ističe vrijeme". 

Vrijeme je isteklo mnogima, polako ističe i nama koji smo danas tu, a sve više ističe i našoj državi Bosni i Hercegovini. 

Zato ambasadori, mojne šuplje, ne ukida se korupcija tako. 

Acta, non verba!