Moja adresa Srebrenica, bitka za fotelje i uhljebljavanje stranačkih kadrova i familije

Piše: Ernad Metaj

Priča o srebreničkom bojkotu izbora je završena uzimanjem osvojenih mandata, glasovima onih koji ne žive u Srebrenici. Nastavak je to pogrešne bošnjačke politike koja se brine da vuk bude sit, ali zaboravlja da ovce ne ostaju na broju. Sva galama oko Srebrenice opet se svela na uhljebljivanje onih koji godinama dobro žive na mukama ljudi koji su vjerovali da ih nakon genocida njihovi politički predstavnici neće opet prodavati.

Niko normalan nikada nije sporio, niti bi smio, pravo i obavezu Bošnjaka da participiraju u vlasti ovog grada. U pravu je Ćamil Duraković kada se ljuti jer im iz Sarajeva zamjeraju saradnju s negatorima genocida. Tačno je da Bošnjaci s njima žive i da moraju sarađivati, ali sve drugo je pogrešno. Pogrešan je bio bojkot izbora, jer se od gotovog pravila veresija. Umjesto deset, Bošnjaci zbog bojkota, imaju samo šest odbornika. Taman, kako reče jedan od zagovornika bojkota, jer da ih je više, teže bi se dogovarali. 

Ovako, njih šest  se lijepo moglo pobrinuti za svoju familiju, prijatelje i stranačke kolege. Na pozicijama koje su u dogovoru sa SNSD-om pripale Bošnjacima nema mjesta za nove ljude, nisu se ni tražila. Nije onaj s biroa navikao da radi.

Zamjenik načelnika opet će biti Hamdija Fejzić. Riječ je o čovjeku koji je dugo bio poduzetnik u Srebrenici sa adresom stanovanja u Vogošći. U Srebrenicu se vratio da uživa u starosti koja je ljepša iz udobne općinske fotelje. Da kući ne bi bila nezadovoljna žena našao joj se neki poslić u Centru za kulturu. Fejzići su primjer održivog povratka u Srebrenicu.

Šta je politika brzo je shvatila i DF-ova odbornica Dželaludina Nukić. Istina, ona se od početka bunila protiv odricanja od mandata. Pokazat će se, s razlogom. Dogovorom sa SNSD-om Bošnjacima je pripala pozicija načelnika za opću upravu u općini. Na to mjesto je predložen Sadmir Nukić. Predložila ga je njegova supruga. Sadmir odgovara i ljudima iz SDA, njihov je član.

U SDA su se potrudili da zbrinu još jednog bivšeg zamjenika načelnika. Nermin Alivuković će biti koordinator za projekte. U Sarajevu se u ministarstvu za boračka pitanja traži mjesto i za predsjedavajućeg kluba Bošnjaka Zulfu Salihovića koji je na vrijeme shvatio da je bolje u SDA nego u SDP-u.  S njima je Mladen Grujićić, koji je za SDA po potrebi četnik naučio sarađivati. Na tom mjestu i treba neko odan SDA jer prema sporazumu niko osim SDA i ne brine o Bošnjacima u Srebrenici. Bakir i Mile će se obavezati da osiguraju pomoć Srebrenici. Dok se oni potpisuju, u Sarajevu se donosi Zakon o podršci ljudima u Srebrenici. Donosi ga „trojka“ na prijedlog SDP-a. Dok je bila na vlasti SDA na to nije ni pomišljala, njima svakako zakoni ne trebaju, jer da su se po zakonu potrošile milijarde uložene u Srebrenicu danas iz ovog grada ne bi bježali Bošnjaci.

Udomio se i bivši gradonačelnik Srebrenice, Ćamil Duraković. Plata predsjedavajućeg Skupštine opštine Srebrenica je dovoljno primamljiva da se pospeš pepelom i ipak uzmeš mandat. Naravno, zbog borbe za Bošnjake. Ćamil nije SDA, nije se pitao ništa oko sporazuma, tako on tvrdi. Jeste galamio na SDA, ali papire o njihovom kriminalu u Srebrenici nikada nije pokazao. Neće ni SNSD-ov Mladen Grujičić, jer jedni druge drže u šaci. U Srebrenici se trošio i novac iz Srbije, bili su to kao i u Bošnjaka projekti za kuma, rođaka, prijatelja....

Osim negatora genocida u Srebrenici žive i negatori kriminala, a njih ima na obje strane. Njima i ne trebaju ljudi koji će živjeti u Srebrenici, sve dok mogu glasati oni oko Sarajeva i Tuzle, ali i Beograda i Čačka.